Nakon dvije decenije skoro pa neprikosnovene vladavine, lider SNSD-a konačno je dobio koliko-toliko ravnopravne rivale. Naravno, nije riječ o kandidatima SDS-a za inokosne funkcije, Branku Blanuši i Marinku Božoviću. Radi se o najpoznatijim šeretima unutar vladajuće strukture u Republici Srpskoj, do sada Nedeljku Eleku, a do nedavno i Vladi Đajiću. Pred ovim tandemom bila su obećavajuće komičarske karijere, ali, u određenim momentima morali su da napuste najuticajniju opciju u RS, jer je sa “najvišeg mjesta” procijenjeno da je, u njihovim slučajevima, ipak, vrag odnio šalu.
Kada je 27. aprila ove godine dovršen razlaz Vlade Đajića sa SNSD-om, u vidu zvaničnog istupanja iz ove partije i formiranja nove stranke, “Volje naroda Srpske”, nakratko se činilo da će Milorad Dodik ostati jedini dopušteni humorista unutar te političke grupacije. Međutim, đavo nije dao mira Nedeljku Eleku, (ne)formalnom gospodaru Jahorine i Istočnog Sarajeva, pa je sa nekoliko gestova uznemirio duhove u ključnim kabinetima republičke vlasti u Banjaluci.
Sve ranije egzibicije nekako su mogle da mu se tolerišu, ali je otvoreni front sa ministrom unutrašnjih poslova Željkom Budimirom ocijenjen baš pretjeranim. Ne zbog toga što je Budimir važan sam po sebi, već zato što je i dalje osoba od povjerenja organizacionog sekretara Igora Dodika. Elek je pojavljivanje ministra na jednom događaju u opštini Istočni Stari Grad, kod domaćina iz SDS-a, načelnika Boje Gašanovića, opisao prilično nebiranim rječnikom, kao “glodanje rebaraca na Jagnjijadi”. Pri tome je posebno apostrofirao brojno obezbjeđenje, sa 30 specijalaca, tokom konzumacije hrane i pića pod šatorom na ovoj lokaciji.
To mu nije bilo dovoljno, pa je nastavio da talasa među donedavnim stranačkim kolegama, tako što je gradonačelnika Istočnog Sarajeva Ljubišu Ćosića označio kao “glavnog i odgovornog” za vlastito povlačenje za čelne funkcije u Košarkaškom klubu “Jahorina” iz Pala. Poručio je da je, za par godina uočljivog uspona, taj klub sa vodeće adrese u gradu dobio samo 22.500 KM. Ovog puta, nije izostao odgovor, pa je “prozvani” Ćosić sarkastično uzvratio da “prihvata kritike, jer zaista nije u stanju da upravlja finansijama na način kako to Elek radi”.
Kolateralna šteta
Ispostavilo se da su ove dvije situacije tek dim, a prava vatra je pokuljala u noći između 10. i 11. jula, tokom policijske racije u paljanskoj diskoteci “Enigma”. Prema brojnim svjedočenjima, više desetina uglavnom mladih ljudi bilo je izloženo ozbiljnom maltretiranju tokom ove “akcije”. Silni komentari na društvenim mrežama zadržali su se isključivo na tom aspektu situacije, uz ocjene da se radi o nelegalnom i neprihvatljivom postupanju. Po svemu što se zna o tim dešavanjima, zapažanja su utemeljena. Ali, nažalost, maltretiranje nedužnih posjetilaca famoznog objekta na Palama bilo je tek “kolateralna šteta” u obračunu suprotstavljenih struja u SNSD-u.
Fascinantno je do koje mjere obični smrtnici u RS, s jedne strane, te pripadnici kvazi-elite, u drugom slučaju, žive u paralelnim univerzumima. Kada je riječ o prvoj kategoriji, razumljivo je što je čitava bura fokusirana na jedan nivo čitave situacije – da je određeni, ne baš precizno utvrđen broj ljudi, na pravdi boga dobio batine od uniformisanih lica. Shvatljvo je i kad osobe kojima su ljudska prava u domenu profesionalnog usmjerenja ukazuju na gruba kršenja čitavog niza paragrafa te vrste. Međutim, sva zapažanja sa tim predznakom beznadežno su naivna, jer nisu fokusirana na uzroke, već na usputne posljedice raširenog bezakonja. U toj stihiji, dominantnoj u RS, jedino suvislo pravilo za brojne apstinente od ovakvih “igara bez granica” jeste – da izbjegavaju nevolje, ako baš ne moraju da se suoče sa njima.
Jer, u obračunima mračnih kreautura, uvjerenih da mogu ne samo kako hoće, već i do kada hoće, sasvim je “legitimno” da, recimo, 50 nevinih ljudi nastrada, ako će njihove modrice ili lomovi biti puko sredstvo da se upozore konkurenti u političkim i finansijskim šemama da se dueli više na vode “na poene”, već, bokserskim rječnikom, do totalnog nokauta. U takvom ambijentu, ne čudi uvjerenje naredbodavaca upada da te večeri u “Enigmi” nije bilo bezazlenih. To potvrđuju i izjave svjedoka, prema kojima je selekciju osoba koje su kasnije bile izložene maltretiranju specijalaca obavio izvjesni “čovjek u bijeloj košulji”. A on se, kako se kasnije ispostavilo, nije zaustavio na nekoliko odabranih, već je prestao da upire prstom tek kada je fizičkoj sili bio izložen broj ljudi čiji jauci, s obzirom na kvantitet, nisu mogli ostati neprimijećeni.
Finansijska proporcija
Gdje je u svemu tome Nedeljko Elek? U segementu izloženom javnosti, svakako je u proteklim godinama bio “broj 1” u strukturama bliskim Miloradu Dodiku u ovoj regiji. Sve te funkcije kojima se zakitio, od predsjednika Nadzornog odbora Olimpijskog centra “Jahorina” do direktora “Sarajevo gasa”, učinile su ga do te mjere komotnim da je povjerovao da je u istoj ligi sa prvobitnim poslodavcem iz Banjaluke, odnosno Laktaša. Naravno, u verbalnim žaokama na račun okruženja nije nikada “udario” na predsjednika SNSD-a, ali je počeo da se sprda sa “šefovim” bitnim kadrovskim rješenjima. A ministar policije, kakav god bio, to svakako jeste. Zato je humorističkim izletima zafrkanta iz Istočnog Sarajeva morao doći kraj.
Jasno, nije samo verbalna neopreznost koštala Eleka. Ima tu svakako i prevelikih zahvata u tuđi, u ovom slučaju budžetski novac. To sigurno nije zabranjena rabota za određeni promil osoba u RS, ali nije dopušteno, ni za javne, ni za privatne potrebe, uzimati više od finansijske proporcije, kakva je, na primjer, bila u opticaju u periodima saradnje Željka Bebeka i Gorana Bregovića. A ona je, kažu upućeni, tokom “reuniona” Bijelog dugmeta 2005. iznosila 1:10, pa se može pretpostaviti da je kasnih sedamdesetih ili ranih osamdesetih bila još drastičnija. Sva ta “pravila igre” zanemarena su u potezima čovjeka zvanog Nedeljko, čija je silazna putanja, ironično, započela baš u nedjelju.
Konačno, važna su i još dva faktora. Prije svega, Elek je tražio svoje “mjesto pod suncem” u kompleksnim toplo-hladno relacijama Dodik – Vučić, sa naglaskom na pozicioniranje u okruženju ovog drugog, u rasponu od nedefinisanog “bjegunca” iz Srbije Slaviše Kokeze do nedvosmisleno raspoređenog novokomponovanog “Beograđanina” Vlade Mandića. A takve priče obično ne završavaju povoljno za aktere ne baš velikog kalibra, poput Eleka. To je s obje strane Drine poznato još od sredine devedesetih. Tada je, simptomatično, izvjesna obavještajna grupa “Tajfun” u RS, nakon inicijalnog polaganja računa i Radovanu Karadžiću i Slobodanu Miloševiću, pokušala da ima samo jednog nalogodavca – na Dedinju, zbog čega je reakcija sa Romanije bila prilično brutalna.
Nuklearna eksplozija
Osim toga, mora se imati u vidu da je Elek bio “frontmen” Istočnog Sarajeva samo ako je riječ o procesima koji su vidljivi široj publici. Ali, realna hijerarhija, ispod površine, nesumnjivo može da bude i drugačija, posebno ako su tačne procjene da je famozna diskoteka “Enigma” jedna od adresa pripisanih znamenitom Milutinu – Mići Daniloviću. Raspored na tabeli uticaja dodatno komplikuju nikada raščišćeni računi persona sa prezimenima Ždrale i Elez. U takvom galimatijasu, nema nikakvih garancija da je baš Nedeljko Elek bio lik koji daje posljednje mišljenje o svim tokovima. Prije će biti da je bio igrač srednjeg ranga, koji ima prostora da drži “bukvice” Ljubiši Ćosiću, eventualno Staši Košarcu i ostalim partijskim vedetama, ali ne i da povlači konce u odnosima figura sklonih olakom potezanju “utoke”.
U svakom slučaju, nakon brzopoteznih smjena sa svih funkcija, a i brisanja iz članstva SNSD-a, ključna dilema jeste – da li će se Elek pozicionirati kao politički protivnik ne samo Milorada, već i Igora Dodika. Osim oca, važno je pomenuti i sina, jer je, baš kao i u slučaju Vlade Đajića, Elekov pad u nemilost posljedica činjenice da je iritrao “juniora” u dužem vremenskom periodu, pri čemu su rezovi “seniora” bili tek “tačka na i” u neumitnom toku događaja.
Naravno, Elek sigurno neće, poput mizernih glumaca Nenada Nešića i Gorana Selaka prije niz godina, hodati po opozicionim mitinzima i simulirati “pobunu” protiv vladajuće familije. Budući da su istekli rokovi za kandidature kod CIK-a, kasno je i da se pojavi na konkurentskim izbornim listama. Zbog toga je najizvjesnija varijanta da će, nakon izvjesnog perioda “tihovanja”, odabrati ulogu diskretnog sponzora jedne od opcija koja nije SNSD, ali svakako ne i beskompromisni rival te partije.
Krug je prilično sužen, pa će trgovački instikt, po svemu sudeći, odvući Eleka u orbitu PSS-a, posebno ako se uzme u obzir relevantnost Dejana Kojića, načelnika Pala i regionalnog “bosa” Stanivukovićevog pokreta. Nije isključeno da bude i određenih aranžmana sa “Voljom naroda Srpske”. Obostrana korist ne ogleda se samo u platežnoj sposobnosti donedavnog “kneza” Jahorine, već i u količini insajderskih infomacija o načinu funkcionisanja “zone sumraka” u kojoj se prepliću politika i kriminal. Nema dileme da bi, u tandemu sa Đajićem, Elek posjedovao “fond znanja” o hobotnici silnih nelegalnosti u RS sa potencijalom da izazove “nuklearnu eksploziju” u “tamnom vilajetu” ovdašnje javne scene.
Ali, isto tako, treba znati da su i Elek i Đajić, iako zasluženo nose reputaciju “lajavaca”, sve drugo, samo ne hazarderi do krajnjih granica. Njihov avanturizam se uvijek zaustavljao pred iole većim zidovima, što znači da do 4. oktobra neće udarati na “Oca i Sina”, već će njihove “biblijske” ambicije biti ispunjene oplitanjem po apstraktnom “Svetom duhu”. Zato neće biti iznenađujuće ako se Đajić zadovolji sa nekoliko mandata u parlamentu Srpske, dovoljnih za ucjenjivanje bivših poslodavaca, a da Elek diskretno ispari u pravcu Srbije, krckajući bogatstvo i prvenstveno agitujući za prekodrinskog vladara, što je već i činio, lično ulazeći u ulične obračune sa učesnicima studentskih protesta u Beogradu.
Vatrena voda
Do raspleta u tom fahu proteći će nekoliko mjeseci, što je dovoljan period da incident u Palama bude zatrpan čitavim nizom novih nepodopština. A ako se već razmatraju kategorije vremena, bizarna je najava protesta za 22. jul, dakle, čak 12 dana nakon nemilih scena iz “Enigme”. Izgleda su kalkulacije svih vrsta do te mjere premrežile čitavu Republiku Srpsku, da se čak ni ovakva okupljanja više ne sazivaju u afektu, dok je sve još “vruće”, što bi bilo za očekivati.
Već prekaljen u situacijama koje su na ivici da se otmu kontroli, Dodik je odmah obišao dio povrijeđenih sa Pala. To im je, izgleda, godilo, pa je njihov neformalni “glasnogovornik” najavio da će zakazani skup, u suštini, biti održan “reda radi”. Čitav slijed je neodljivo podsjetio na situaciju iz 2017. godine, kad je lider SNSD-a neutralisao štrajk glađu u Željeznicama RS tako što je popio piće sa prethodno ogorčenim ljudima, čiji je radikalizam nakon par gutljaja “kruške” volšebno ispario. Sada, doduše, nije bilo “vatrene vode” i hladnog piva, a njihovu ulogu preuzela je infantilna priča o “odšteti” za batine. A to nije uspio, prema svim dostupnim saznanjima, da izdejstvuje niko od 1995. do danas, pa teško da će moći i “portparol” pretučenih sa Pala i nekoliko onih koji mu vjeruju.
Od čitave drame ipak će ostati jedna ozbiljna posljedica. Naime, iz boce je pušten duh animoziteta na relaciji istok – zapad u RS. Limitiranom ministru sigurno nije palo na pamet da će slanje specijalaca sa odriješenim rukama za bahaćenje imati za posljedicu rezon: “Stigle siledžije iz Banjaluke da biju našu djecu”. Još od tenzija iz 1997. godine, ti regionalni rivaliteti u Srpskoj nikada nisu bili razriješeni, samo su gurnuti pod tepih. Pominjati “slonove u porculanskoj radnji” i slične “svilene” metafore bilo bi suviše obzirno prema političkim “slijepcima” nezainteresovanim za ovaj aspekt.
Jer, notorni Budimir, izgleda, sve zna o relacijama Vašingtona, Brisela, Moskve i Pekinga, ali ne zna ništa o raspoloženju u ovom dijelu RS, u kojem je dovoljna samo iskra da raspali žar besmislenih generalizacija u kojima svih 190.000 stanovnika Banjaluke stoji iza udaraca po leđima 22.000 mještana Pala ili 65.000 građana Istočnog Sarajeva.
Ukoliko kompletna situacija sklizne u najapsurdniju od svih polarizacija u RS, lokal-šovinističku, biće kasno za podsjećanja da podjednako mali procenat dobitnika tranzicije u RS i vrlo sličan postotak gubitnika tog procesa živi i na istoku i na zapadu Republike Srpske. Nije sporno, ove druge, “luzere”, između Novog Grada i Trebinja, dijele stotine kilometara. Ali, povezuje ih čest utisak da su se, u podnožju piramida na čijim su vrhovima “faraoni” poput Dodika i Eleka, našli u pogrešno vrijeme i na krivom mjestu. Baš kao i stradalnici iz “Enigme”.
