Početna  /  Svaka katastrofa ima i poneku prednost. Valja se okrenuti i sebi i zemlji
Teme i komentari

Svaka katastrofa ima i poneku prednost. Valja se okrenuti i sebi i zemlji

gardener's hands planting a cabbage seedling in the vegetable garden
Od početka pandemijske krize bez svog posla u ugostiteljstvu ostali su na svjetskom nivou milioni ljudi, a u periodu neizvjesne blokade cijela industrija cupka stopalom u nanuli, nervozno iščekujući ponovni start. Pandemijski šok i reakcija prouzrokovali  su još neprocjenjivu štetu, a samo je navodno Kina na najvišoj tački epidemije, u jednom danu refundirala preko 13 miliona evra prodatih avionskih karata u periodu od 24. Januara do 6. Februara.

Stanje u Dubrovniku u skladu je sa zahtijevima opšte vanrednosti. Svi dubrovački hoteli su svedeni na hladno i zatvoreni za goste. Veliki broj radnika je po inerciji ostao bez posla i bez sezonskih ugovora, a mnogi i bez plata ili nadoknada. Da li će oni koji i dalje imaju stalni posao, malo po malo gaziti u ‘negativne sate’ ostajući dužni poslodavcima za ‘prazan hod’? Još ne postoji nikakav trend, a izgleda da će se te stvari rješavati uz put. Kakve sve mogu biti nove okolnosti, najvećim dijelom i na žalost, još je uvijek i kratkoročno i dugoročno u zoni špekulacije. Izvjesno je da će ova pandemija nužno značiti i mnogobrojne i korjenite promjene. Sve ozbiljnije kuće već pribjegavaju kriznom menadžmentu i sprovode online treninge sa standardnim  osobljem, razmatrajući potencijalne mjere, sa naglaskom na minimalizaciju rizika od moguće kontaminacije u slučaju sličnih scenarija.

Još niko tačno ne zna kada će hoteli ponovo proraditi, niti u kojoj precizno dinamici. Negdje se očekuje priliv post-karantinskih turista tek nakon perioda od 45 do 90 dana od prolaska pendemije. Kako god, kad god da se desi, Restart će ići svojim tokom i po svemu sudeći dosta sporijim ritmom od željenog, a  veliko je pitanje kad će sve ponovo profunkcionisati u punoj mjeri. Oni skeptičniji smatraju da neće svi ni opstati na hotelijerskoj sceni nakon ovog, ali to će dakako zavisiti najviše o profesionalizmu i izvrsnosti svake pojedine kuće i o spremnosti  i stepenu implementacije svih eventualnih novih, sanitarnih i generalnih propisa poslovanja.

Oni upućeniji u konkretno stanje na terenu prognoziraju da će ovogodišnja ‘sezona’ krenuti jako lagano već početkom juna, ali da će svakako u početku najbolju prolaznost na tržištu imati izdvojeniji, izolovaniji i objekti na osami, za primjer luksuzne vile sa vlastitim pristupom moru, ugodni priobalni pansioni i tome slično. U prvom naletu prognozira se i porast seoskog turizma, a prednost se daje intimnijim i izdvojenim seoskim gazdinstvima više kategorije. Prvi ovogodišnji turisti neko vrijeme jednostavno neće stizati u grupama. Hotelski lanci, vođeni logikom kriznih uprava, tek će postepeno otvarati hotel po hotel zavisno od ritmova Re-Bukinga i globalne normalizacije avionskog, pomorskog i kopnenog saobraćaja. Naravno, tek samo nakon zvaničnog ukidanja mjera izolacije. U najboljem, predviđa se da bi se blisko starom stanju stvari moglo stići negdje do avgusta, u slučaju da se sve u stvarnosti poklopi. Naravno, predviđa se i otklon na predviđeno i brojne oscilacije na generalni plan.

Jednostavnim jezikom prosječnog sezonca u ugostiteljstvu rečeno, ova nam je Sezona pukla, a slijedeća veća potreba Dubrovnika za dodatnom sezonskom radnom snagom najvjerovatnije se može očekivati tek od naredne godine.

Mi koji smo, moru iza leđa, sada mahom ostali bez posla, zabrazdili smo u nebrano grožđe. Čuvenom metodom COPY PASTE, na tamo-vamo državnom nivou, naši su nas najrođeniji Administratori radije metnuli pod prismotru i opetovano lišili alternative, dodatno se i školski zadužujući, a da niko više ne prati kako i za šta. Još uvijek nema nikakvih kratkoročnih ni dugoročnih opcija i rješenja, koja su nam u kriznom roku već trebali ponuditi nekakvi od Države (makar ‘vake) delegirani stručni timovi. Prisjetimo se, onako usput hajde-de, i apsurda sa trenutnim cijenama goriva. Ne nude se (transparentno) nikakve mogućnosti. Jedini putokaz dolazi sa reklame i kaže Kupujmo Domaće. U reklami sve, distancirano, VIP do VIPa!  Oni valjda obzirom na krizu za reklamu ne posluju po principima kapitalizma, nego altruizma i opštenarodne dobrobiti. Čak je i slogan star i potrošen još u vaktu samoupravljanja.

Radnik kao takav opet je siroče i najbolje će mu ovo ljeto biti u sopstvenim rukama. Koliko će koga izudarati kriza, pitanje je koje zadire u privatnost i intimu, i  svako će ga sebi postaviti. Ako je vjerovati zvijezdama, pred nama je samo toplo zatišje koje će se, s jeseni ponovo uzburkati. Valja čuvati nejač, valja se okrenuti i sebi i zemlji, i iskoristiti od ovoga najbolje. Svaka katastrofa ima i poneku prednost, i tamo nam je svima tražiti.

Na koncu – dašta već kupujmo svi odreda domaće,direktno, za keš, od pravog Zemljaka! I za Boga miloga – dijelite boni!

Venislav Džidić

38 Shares
38 Shares
Copy link