“Jesmo li samo pasivni upijači koji će deklarativno na virtuelan način iskazati podršku, kako bi se vidjelo da smo u trendu? Hoćemo li biti nalik na stranačke botove koji su se preko noći konvertovali u vjerne slušaoce „Beogradskog sindikata“? Na mamine i tatine sinove koji se „lože“ na pjesmu, a našli su uhljebljenje u tom sistemu?”
Piše: Miloš Bajović
Mnogima je poznato da je za nepuna 24 sata pjesma “Sistem te laže” poznate hip hop grupe “Beogradski sindikat” zajedno sa autentičnm spotom imala preko 850.000 pregleda na „Ju tjubu“, uz reakciju premijera Srbije Aleksandra Vučića. Jedan „blitzkrieg“ hip hopa prikazan je i ovaj put, u maniru čuvenih majstora rime možda i najjače do sada. Pjesma uobličena u upečatljiv spot, zajedno sa sadržajem praćenim „mudima do poda“ u prozivanju domaćih političara i „vladara svijeta“, zaslužila je da dočeka svojih pet minuta. Međutim, to su samo momci koji dobro rade svoj posao na muzičkoj sceni.
Ali izgleda da je većina omladine dobra jedino u dizanju revolucija na pet minuta kad se “zapale” na fejsbuku. Rušili bi a ne znaju ni sebe izgraditi kao ličnosti. To je pokazatelj kako previše očekujemo da neko drugi sredi naše živote, a mi ćemo aplaudirati i to samo ako se nalazimo u pozadini za ekranima.
Jesmo li samo pasivni upijači koji će deklarativno na virtuelan način iskazati podršku, kako bi se vidjelo da smo u trendu? Hoćemo li biti nalik na stranačke botove koji su se preko noći konvertovali u vjerne slušaoce „Beogradskog sindikata“? Na mamine i tatine sinove koji se „lože“ na pjesmu, a našli su uhljebljenje u tom sistemu? Čuvare reda koji će podijeliti pjesmu, a neće biti spremni da skinu šljemove i zagrle braću poput scene s kraja spota? Na osobe koje se sada zaklinju u rječ borba, a sve do sad su odmahivali rukom kada im pomeneš pojmove politika i sistem?
Kursor može slobodno ostati da treperi na upitnicima, jer niko umjesto nas neće dati odgovor. Možemo reprodukovati pjesmu po stotinu puta, ali ako nas ona ne motiviše da budemo bolji, da se usavršavamo, borimo za svoje interese i iskazujemo svoje probleme u javnosti na kvalitetan način, odgovor na postavljena pitanja biće potvrdan. Da, bićemo nalik na mamine i tatine sinove, stranačke botove i „murjake“ koji se „lože“ na brzu „repčugu“.
Moram priznati da se njihove pjesme u mom starom telefonu dugo nisu čule. Jer nakon prvobitnog poimanja pojmova birokratije, sistema, društva u cjelini došlo je do suočavanja sa tim pojmovima u stvarnosti. Stihovi koji su se do tada olako shvatali, kasnije se počinju živjeti u realnosti i zahtijevaju podlogu u vidu odgovornosti kako ne bi bili mrtvo slovo na papiru. Međutim kad bolje razmislim taj zanos nije nestao, već je poprimio novi oblik.
Šta nam znači nova pjesma „Beogradskog sindikata“? To opet zavisi od toga kako se postavimo prema njoj. Može nam donijeti jednu priču koju ćemo shvatiti na pravi način. Da je suština u povezivanju, sticanju znanja, skidanja mraka sa očiju, čišćenju smeća ispred svog dvorišta, razgovoru kako bi se naši problemi lakše uočili i riješili. Pritom, ukoliko nam donese motivaciju i malo životne energije, tim bolje. To je jedna od glavnih svrha koju su nam i momci iz “Beogradskog sindikata” vjerujem, željeli prenijeti.
I polako sa sistemom. Svi bismo mi iz fotelja rušili sistem zaboravljajući da smo već dio njega živjeći u njemu, posjedujući dokumenta i plaćajući porez. Kroz ovakve primjere pokazalo se da se kod većine zadovoljština u “borbi” završava samo u deklarativnoj podršci i priči bez djelovanja.
Borbe diskretnih heroja se ne vide na fejsbuku i one su svakodnevne. Dešavaju se oko nas, nama bliskim ljudima i nama samim, a da to ne znamo. Ljudima u malim mjestima koje njihovi predsjednici, premijeri i stranački puleni ne posjete bar jednom u četiri ili pet godina, a da to nije u svrhu izbora, da bi ih bar psihološki obodrili kako bi vidjeli da nisu zaboravljeni od ostatka svijeta i maskirane stvarnosti koja je kreirana u komercijalnim medijma i administracijama.
Virtuelni prostor je vinuo ovu pjesmu kao nikada do sad i koja se širi kao jedna zdrava ideja. Ali moramo probiti virtuelnu barijeru kako bi zdrava ideja dobila svoje puno značenje u stvarnosti, i na taj način nam pomogla da sami otvorimo oči i uhvatimo se u koštac sa manipulacijom.
