Iako je Centralna izborna komisija BiH oduzela mandat predsjednika Republike Srpske Miloradu Dodiku još u avgustu ove godine, lider SNSD-a je činjenično stanje prihvatio tek danas. A ono glasi da je po prvi put, nakon gotovo 20 godina, ostao bez ijedne od tri najmoćnije funkcije kod nas – premijera Srpske, člana Predjsedništva BiH ili predsjednika Republike.
Kako bi pokušale opravdati kapitulaciju najmoćnije figure od Trebinja do Novog Grada, vlasti Srpske su osmislile funkciju “vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske”, koju domaće zakonodavstvo ne poznaje. Nakon što su i zvanično preložili Željku Cvijanović za ovu funkciju, od pomenute ideje se odustalo “5 do 12”, zbog nespojivosti te funkcije sa aktuelnom srpskog člana Predsjedništva BiH, o čemu je Mojahercegovina nedavno pisala.
Izbor je potom pao na Dodikovu dugogodišnju savjetnicu Anu Trišić Babić, provjerenog ali ne toliko medijski eksponiranog kadra SNSD-a. Trišić-Babić je poznata po tome što je godinama otvoreno lobirala za članstvo BiH u NATO savezu, koje vlasti u Srpskoj odbacuju.
Bilo kako bilo, uvođenjem najnovije funkcije, koja će biti na snazi do okončanja i implementacije rezulatata prijevremenih izbora koji će se održati 23. novembra, Srpska i zvanično postaje “v.d. Republika”, na šta je pažnju skrenuo i politički analitičar Velizar Antić, imajući u vidu rasprostranjenost prakse da se rukovodioci ne imenuju na puni mandat. On u razgovoru za MojuHercegovinu kaže kako nije siguran koliko je uopšte čitav proces biranja v.d. predsjednika Republike Srpske u skladu sa ustavom i zakonima.
“To pitanje bih prije prepustio pravnicima da o njemu raspravljaju sa strane legalnosti”, kaže naš sagovornik.
Međutim, dodaje on, znajući da je vladajuća koalicija čitavu Republiku Srpsku pretvorila u v.d. stanje, ovo je prirodan slijed događaja i potpuno je jasno da ova vlast nije u stanju da izađe iz v.d. stanja.
“Kada već imamo mnoge direktore javnih preduzeća koji su u v.d. stanju i po pet-šest godina, kupljene poslanike i odbornike kao na pijaci, pravosuđe u v.d. stanju, fantomske birače na izborima što opet može biti neki vid v.d. stanja pravih birača, sasvim je očekivano i logično da imamo i v.d. predsednika. Sve ukupno, jasno je da se ova vlast zapetljala u ovu situaciju i da ni oni sami ne znaju kako da izađu iz v.d. stanja. Godine nemara i loših odluka, vladavine podobnih a ne sposobnih, stavljanje na prvo mesto interesa pojedinaca, tajkuna i partija na vlasti a ne interesa naroda, malo po malo je vodilo ovom v.d. stanju. Ako NSRS zaista izglasa v.d. predsednika to će biti apsolutna potvrda da je ova vlast potpuno izgubila kompas i dovela Republiku Srpsku na najniže grane od rata na ovamo, odnosno dovela je u v.d. stanje”, istakao je Antić.
Podsjećamo, status vršioca dužnosti (v.d.) postao je jedno od najčešćih, ali i najkontroverznijih rješenja u javnom sektoru Republike Srpske. Iako zakoni jasno propisuju da se osoba može imenovati na tu funkciju najduže na period od 90 dana, u praksi mnogi “privremeni” direktori i rukovodioci na svojim mjestima ostaju godinama – bez konkursa, bez kontrole i, najčešće, s jasnom političkom podrškom.
U gotovo svakoj javnoj instituciji i preduzeću u Srpskoj – od bolnica, škola i javnih ustanova, do strateških sistema poput “Šuma Srpske”, “Puteva Srpske” ili elektroenergetskih preduzeća – može se pronaći makar jedan “v.d.” koji funkciju obavlja duže nego što to zakon dozvoljava. Takva praksa postala je svojevrsni sistemski model upravljanja: politički podobni kadrovi dobijaju mandate bez konkursne procedure, a konkursi se godinama ne raspisuju.
Drugi razlog ove prakse jeste taj što status vršioca dužnosti omogućava vlastima potpunu kontrolu nad menadžmentom javnog sektora. Za razliku od direktora izabranih na konkursu, v.d. funkcioneri mogu biti smijenjeni u svakom trenutku, što ih čini poslušnijima prema političkim centrima moći.
U praksi, to znači da su brojna javna preduzeća pretvorena u produžene ruke stranaka koje ih kontrolišu. Umjesto da budu ekonomski samoodrživa i profesionalno vođena, mnoga od njih služe za zapošljavanje stranačkih kadrova i održavanje političkog uticaja na terenu.
Spisak vršilaca dužnosti u institucijama i javnim preduzećima Republike Srpske jasno pokazuje koliko je ovaj status postao pravilo, a ne izuzetak u sistemu upravljanja. Među njima se nalaze i neka od najvažnijih imena u javnom sektoru. Tako je bivši premijer Radovan Višković postavljen za v.d. direktora „Auto-puteva Republike Srpske“, dok specijalnu bolnicu „Mlječanica“ u Kozarskoj Dubici vodi Darko Banjac, takođe kao v.d. direktor, a Univerzitetski klinički centar Republike Srpske dugo je predvodio Vlado Đajić u istom statusu, dok nije imenovan na četvorogodišnji mandat. Isti slučaj je i sa Mirkom Manojlovićem, koji je tri godine bio v.d. direktor Bolnice u Gradišci.
Željeznice Republike Srpske su u proteklim godinama više puta mijenjale vršioce dužnosti, od Slavka Gligorića do Slađana Jovića. Slična situacija je i u „Šumama Srpske“, gdje je nakon smjene rukovodstva za v.d. direktora imenovan Blaško Kaurin, dok su i brojni izvršni direktori u tom javnom preduzeću — Velibor Stanić, Dario Laković, Radmila Šaran i Vedrana Bulajić — postavljeni u privremenom statusu. Fond zdravstvenog osiguranja vodi Dejan Kusturić, koji je u v.d. mandatu već skoro deceniju, dok su u istom statusu i Boris Trninić, direktor Civilne zaštite, te Bojan Đenić, direktor Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske. Nenad Nešić, lider DNS-a na čelu “Puteva Srpske” proveo je četiri godine u statusu “v.d.-a”. Primjera je na desetine.
Zakonski okvir postoji – ali se ne poštuje
Zakon o javnim službenicima i zakon o javnim preduzećima jasno propisuju da status vršioca dužnosti može trajati najduže tri mjeseca, nakon čega se mora raspisati konkurs. Međutim, rokovi se zaobilaze kroz različite administrativne manevre – najčešće ponovnim imenovanjem iste osobe na v.d. funkciju, uz obrazloženje da „konkurs nije završen“ ili da „nema dovoljan broj prijavljenih kandidata“.
Na taj način, pojedini direktori i rukovodioci funkcije obavljaju kao v.d. i po pet ili više godina, iako bi im status trebalo da bude privremen i prelazni.
Posljedice po sistem i javni interes
Ovakva praksa ima ozbiljne posljedice po funkcionisanje javnog sektora. Vršilac dužnosti, bez stabilnog mandata, teško može donositi dugoročne i strateške odluke, jer se nalazi u stalnoj neizvjesnosti i zavisnosti od političke volje onih koji ga imenuju.
Istovremeno, javne institucije gube na kredibilitetu i profesionalnosti, jer se rukovode kriterijumima političke lojalnosti, a ne stručnosti i rezultata rada. To direktno utiče na kvalitet javnih usluga, finansijsku odgovornost i povjerenje građana u institucije.
Simptom dubljeg problema
Fenomen „v.d. kulture“ u Srpskoj nije samo pitanje administrativne forme – on otkriva dublju krizu institucija i političkog sistema. Kada su ključne pozicije u državi trajno privremene, ni sistem ne može biti stabilan. Privremeno postaje trajno, a odgovornost nestaje u sivoj zoni između zakona i političke prakse.
Rijetki su slučajevi u kojima se pokrene odgovornost zbog zloupotrebe instituta vršioca dužnosti, iako su prekršaji očigledni. Ni Narodna skupština RS, ni Vlada, ni nadležna ministarstva ne pokazuju ozbiljnu namjeru da ograniče ovu praksu.
Potrebna politička volja, ne novi propisi
Rasprostranjenost statusa „vršilac dužnosti“ u javnim preduzećima Republike Srpske ne proizilazi iz nedostatka zakona, već iz njihove selektivne primjene. Dok god političke partije kontrolišu imenovanja, status v.d. ostaće zgodan alat za nagrađivanje lojalnih kadrova i održavanje kontrole nad javnim resursima.
Bez političke volje da se konkursi učine obaveznim i transparentnim, javni sektor u Srpskoj nastaviće da funkcioniše po principu privremenosti – a građani će i dalje plaćati cijenu neodgovornog upravljanja.
