BILEĆA – Kada su prije 21 godinu odlučili da sklope brak i kroz život nastave da koračaju rame uz rame, Gojislav i Branka Komar iz sela Baljci kod Bileće, svakako su željeli da se ostvare kao roditelji i sviju toplo porodično gnijezdo. Danas, njihov porodični dom ispunjen je smijehom, toplinom i neizmjernom radošću koju im pružaju njihovo petoro djece.
Za 21 godinu zajedničkog života, stekli su mnogo toga, ali kao svoj najveći uspjeh smatraju to što su postali ponosni roditelji tri kćerke i dva sina.
Najstariji Miljan ima 19 godina, zatim Miluša koja ima 15, godinu dana mlađa Nataša, i najmlađi mezimci njihove porodice su devetogodišnja Anastasija i sedmogodišnji Aleksandar.
Život na selu nikada, a pogotovo danas, nije bio lak. Međutim, kada ima ljubavi, sloge i međusobnog poštovanja – sve je lako, pričaju nam Gojislav i Branka Komar.
Porodica Komar živi isključivo od sopstvenog rada. Gojislav i njegova supruga Branka bave se stočarstvom i zemljoradnjom, a onim što zarade sa svojih deset prstiju, izdržavaju i školuju svoje petoro djece.
“Dok sam bio mlađi, dok sam imao snage radio sam s kamenom. Sad već više nema se snage da se bori čovjek s težim poslom. Živimo od stočarstva, imamo pet krava i dvadeset ovaca, to pazimo, čuvamo. Što se tiče bavljenja zemljoradnjom, mukotrpan je to posao. Usadimo svakakvih vrsta povrća. Kad je rodna godina može se nekako. Ali ako nema kiše, ništa”, kaže Gojislav Komar za “Moju Hercegovinu”.
Osim dječijeg dodatka od 105 maraka i Gojislavove boračke naknade koja na godišnjem nivou iznosi 150 maraka, nikakvih drugih primanja od države nemaju.
Nikad ništa od države još nisam dobio. Imam borački dodatak na godišnjem nivou 150 maraka, to je 12,50 maraka na mjesečnom nivou. Bio sam borac prve kategorije, 47 mjeseci bez prekida na ratištu. Nikakvog podsticaja nikad nisam dobio, ni od ove, ni od one prije države. Doduše nisam ni tražio nikad ništa. Dok sam ja mogao raditi, ja nisam hajao za ta primanja. Život te nauči da se boriš sam na svoj način”, priča Gojislav za “Moju Hercegovinu”.
Dok ovo izgovara, na njegovom licu titra blagi osmijeh, a u glasu nema trunke ogorčenosti ili ljutnje. Navikao je da zajedno sa suprugom brinu sami za sebe, da rade i grade, uvijek se nadajući u bolje sutra.
Dok Gojislav radi na imanju, glavnu brigu o djeci i domaćinstvu na sebe je preuzela supruga Branka.
Od ranog jutra ona se stara da sve bude na svome mjestu. Djecu ispraća u školu, popodne dočekuje, pomaže oko domaćih zadataka, a pored svega toga – trudi se da pomogne Gojislavu oko stoke i ostalih seoskih poslova, kojih uvijek ima na pretek.
Pa ipak, Branka se ne žali, kaže da se uz malo volje i dobre organizacije sve može postići.
“Svakog dana ima mnogo obaveza oko djece i imanja, ali sve se stigne. Ako svi slušaju i rade, život na selu izgleda dobro. Svi pomažu, svako ponešto radi. Djeca se međusobno dogovore šta su čije obaveze i šta će ko da radi. Mada Miljan ima najviše obaveza pošto je on najstariji”, priča Branka za naš magazin.
Gojislav u šali dobacuje da Ćiro, kako od milošte zovu najmlađeg Aleksandra, najmanje radi, ali da mu se gleda kroz prste jer je ipak najmlađi.
Iako im je pomoć na imanju dobrodošla, Gojislav i Branka djecu vaspitavaju da je škola za njih prioritet, da uče i obrazuju se. Kad završe školske obaveze, onda se mogu posvetiti i obavezama oko domaćinstva.
Ponosni su, kažu naši sagovornici, na svoju djecu, jer su svo petoro dobri đaci, marljivo uče i trude se da postignu uspjeh u školi. Zato im je najviše žao što prošle godine nisu imali finansijskih sredstava da najstarijeg Miljana pošalju na studije, iako je gimnaziju završio kao vrlodobar đak.
Njemu samom je kako kaže, bilo teško što prošle godine nije otišao na fakultet sa svojom generacijom, ali na sreću, prije par mjeseci je pronašao posao u Bileći, tako da je sad mnogo zadovoljniji.
Dok Miljan kao najstariji radi i pomaže ocu oko težih poslova na imanju, briga o mlađem bratu i sestrama povjerena je Miluši, koja kaže da joj to ne pada teško, jer je mlađe sestre i brat slušaju.
„Trudim se da im pomognem oko školskih obaveza i svega što im treba. Dobri su, lijepo se slažemo, pa mi to ne pada teško“, iskreno kaže Miluša.
Dok su Miljan, Miluša, Nataša i Anastasija prilično stidljivo razgovarali sa nama, najmlađi Aleksandar je imao mnogo toga zanimljivog da nam otkrije. Tako je ispričao da se od svih najbolje slaže sa sestrom Anastasijom, ali da Milušu najviše voli, jer mu ona kupuje slatkiše.
Iako smo bili uporni, Aleksandar ipak nije želio da otkrije ko su simpatije njegovog brata i sestara.
Kad nešto pomognem tati i mami, oni mi daju malo para. Onda ja te pare skupljam, pa dam Mici (Miluši) da mi kupi slatkiše. U školi najviše volim matematiku. Naučio sam da vozim trotinet i biciklo sam. Kad porastem, volio bih da budem fudbaler”, priča nam Aleksandar ili Ćiro kako ga zovu njegovi ukućani.
U porodičnom domu Komara sve odiše toplinom, međusobnim poštovanjem, i slogom kakva se danas zaista rijetko sreće.
Gojislav i Branka su svjesni da kako djeca rastu, rastu i njihove obaveze kao roditelja. Ali, uz djecu koju su vaspitali da poštuju i cijene ono što imaju, da se međusobno vole i podržavaju, da rade i bore se za svoju budućnost, roditeljstvo im je uvijek bilo i uvijek će biti izvor neiscrpne radosti i veliki blagoslov, a njihova porodica oaza mira i utočište.
