Početna  /  Političari strahuju od društvenih mreža i “Draška koji će doći nešto da snimi”
Izdvajamo Teme i komentari

Političari strahuju od društvenih mreža i “Draška koji će doći nešto da snimi”

Iako su društvene mreže unazad desetak godina postale dominantan kanal za informisanje, promovisanje i komentarisanje, tek su ih rijetki domaći političari strateški iskoristili za sopstvenu promociju i popularizaciju ideja.

Nažalost, razlog njihove malobrojnosti nije u konkurentnosti i žestokoj demokratskoj političkoj borbi iz koje su se profilisali najbolji. Kamo sreće! Istina je da iza svega krije neznanje i nespremnost prihvatnja novih tehnologija u političkoj brorbi, čak i ako su one brže, jeftinije i dopiru do većeg broja potencijalnih glasača, smatraju naši sagovornici.

Oni ističu i da su rijetki političari koji su shvatili važnost svakodnevnog obraćanja putem društvenih mreža, zbog čega ih koriste samo kada su u predizbornoj kampanji, ne shvatajući da prvo jedino donosi dobre rezultate, a da se na napadnim reklamiranjem samo uoči izbora gubi povjerenje glasača.

Robert Dacešin, stručnjak za digitalni marketing, kaže da je potpuno apolitičan i da ne podržava nijednu političku opciju, a da posmatrajući društvene mreže i političare kao dva svijetla primjera može izdvojiti samo poslanika u Narodnoj skupštini RS Draška Stanivukovića (PDP) i gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića (SNSD).

Njih dvojica imaju ozbiljne timove koji im rade na društvenim mrežama. Radojičić pazi na fotografije i objave, ali Draško radi najsavršenije što sam vidio do sad. Mnogo je lakše okačiti fotku i dodati neki kratak tekst nego angažovati mnogo ljudi da produkciju podignu na tako visok nivo. Osim toga, za ovaj nivo koji Draško nosi potrebna je visoka elokventnost, da se nešto snimi bez greške, što ne može mnogo političara. On gađa emocije na koje se naši ljudi ‘lože’, a sve je odlično upakovano i na visokom produkcijskom nivou. Odlično urađena montaža videa, vidi se da gađaju suštinu problema. Mislim da niko nema više pratilaca nego on među političarima. Čak mislim i da na Youtube kanalu može dobro da zaradi jer ima preko 36.000 pratilaca. To je barem 1.000 KM do 1.500 KM zarade svaki mjesec”, kaže Dacešin za Moju Hercegovinu.

Robert Dacešin

Prema njegovom mišljenju kod nas se video kao alat političara malo koristi, iako cijeli svijet insistira na tome. Navodi primjer Baraka Obame koji je već 2008. godine dobio izbore u SAD-u, vjeruje se, najviše zato što je preko svog kanala objavljivao klipove i predstavio se kao običan čovjek.

“Suštinski, svaka mreža ima drugu ciljnu grupu. Facebook je najviše za populaciju preko 30 godina, dok su mladi uglavnom na Instagramu. Većina političara koji ga koriste sponzorišu objave, što je kod nas još uvijek bagatela. Mnogi političari ove alate ne koriste jer nisu ni svjesni koliko je to dobro i jeftino, pa se odluče za neki bilbord ili plakat. Evo, ja ne znam da se ikada iko odlučio da glasa za nekog kandidata zato što je vidio njegov plakat”, kaže on.

Dacešin ističe da političari naše ljude trebaju stalno podsjećati na svoje prisustvo i rad zbog čega je bitno svakodnevno obraćanje.

“Lakše ćete glasati za nekoga ko vam tri godine poručuje da nešto radi, a ne za nekoga ko se prije mjesec dana prvi put pokazao”, kaže Dacešin.

Borislav Vukojević, viši asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci kaže da većina političara koristi društvene mreže, ali samo nekolicina strateški i sa pravim metodama i ciljevima.

Društvene mreže imaju svoju logiku, ali svakoj od njih bi interakcija trebala biti na prvom mjestu. Političari početnici u korišćenju društvenih mreža izgledaju kao da su im Facebook i Twitter mediji ili bilbordi. Napredni među njima imaju strateški plan, te svoje objave prilagođavaju logici svake mreže. Kao pozitivan primjer bih izdvojio Draška Stanivukovića koji ima plan, definisanu publiku i prilagođava se mrežama, a kao negativan Igora Radojičića kojem one služe kao oglasna tabla svojih fotografija, ali nijedna objava ne poziva na interakciju. Ministar u Vladi RS Srđan Rajčević je kombinacija prethodna dva – na momente ima sjajnu interakciju, a onda mu Twitter izgleda kao oglasna tabla. Generalno, smatram i da je negativno kada javne ličnosti blokiraju nekoga samo zato što se neko ne slaže sa njima”, kaže Vukojević za Moju Hercegovinu.

Kratkoročno, nastup na društvenim medijima nije presudan, kaže on, i teško da će neko izabrati političku opciju samo na taj način. Korist je dugoročna, jer analitički instrumenti nude mnoge prednosti da se poveća prisutnost u svijesti građana.

“Mali broj političara cilja na pravi publicitet, uglavnom se koristi metod preuzet iz klasičnih medija. Umjesto plaćanja promocije, mnogo više se može postići izgradnjom priče oko političara, kreiranjem svojevrsnog brenda”, kaže on.

Borislav Vukojević

Politička analitičarka Tanja Topić kaže da se stiče utisak da političari društvene mreže koriste samo kada žele doprijeti do mladih ljudi jer smatraju da je to ona platforma gdje mogu dosegnuti do njih. Postavlja se pitanje, kaže ona, koliko ti mladi uopšte idu na glasanje, jer je to uvijek ono nedisciplinovanije glasačko tijelo u odnosu na stariju populaciju, koja koristi tradicionalne kanale komuniciranja, odlazi na predizborne skupove i informiše se putem televizije.

To je ono pitanje dometa, a sa druge strane znamo da aktivizam na društvenim mrežama ne konvertira, ne odgovara onom u stvarnom svijetu. I to je ilustracija gdje možete imati stotinu hiljada pratilaca na društvenim mrežama, ali da to nije nikakav pokazatelj da će za vas glasati ni deseti dio njih. Lijepo je biti aktivan na društvenim mrežama, ali postoji raskorak između aktivizma i stvarnog ponašanja”, kaže Topićka za Moju Hercegovinu.

Ona objašnjava da su društvene mreže otvorile prostor građanskom novinarstvu, pa određene teme mogu otvarati upravo političari prije i mimo medija. Tu dobijaju prednosti čak i u odnosu na medije, ali, dodaje, pitanje je ko to umije da iskoristi.

Tanja Topić

“Taj prostor je dao snažan doprinos demokratizaciji društva jer je otvorio sferu kritike i drugačijeg, gdje se ljudi osjećaju slobodnije da iznesu svoje mišljenje i stajalište. On tako predstavlja nepresušan doprinos demokratizaciji preko društvenih mreža”, navodi naša sagovornica.

Topićka kaže da uprkos jakoj cenzuri u našim medijima, ipak ima onih koji, iako pod velikim pritiskom, daju različite informacije i pružaju drugačiju sliku, doprinoseći demokratizaciji. Takvi mediji su izloženiji autoritetu vlasti i njihovom pritisku nego što su to ljudi koji su na društvenim mrežama.

Draško Stanivuković, član opozicionog PDP-a, jedan je od najuspješnjih u korišćenju društvenih mreža za promociju politike a, prema sopstvenim riječima, zahvaljujući tome je postao i najmlađi poslanik u Republici Srpskoj. Njega trenutno prati preko 200.000 korisnika raznih mreža, a autor je brojnih objava koje su nerijetko djelovale kao hladan tuš na predstavnike vladajuće koalicije. Njegove objave dospiju, kako kaže, i do milion ljudi, telefon mu je uvijek u džepu, spreman u svakom trenutku da snimi i “ide uživo”. Teorije da su na mrežama samo mladi Stanivuković odbacuje, ističući da su tamo svi, kako djeca, tako i njihovi bake i djedovi.

Svaki dan slušam anegdote da se neko negdje plaši da ću doći i snimiti nešto. Najsvježija je ova u vezi kružnog toka kod Lesnine u Banjaluci gdje je nedavno pukla cijev koju su brže-bolje popravili ‘da ne dođe Draško i snimi’. To i jeste cilj rada poslanika opozicije, biti korektivni faktor u društvu. Ljudi sada osjećaju odgovornost i strah da će se neki loš potez vidjeti i da će se masa koja prati mreže dići. Postao sam jači medij od RTRS-a i ATV-a, medijskih kuća koje imaju u svojim redovima i po 150 radnika”, kaže Stanivuković za Moju Hercegovinu.

On govori da svakodnevno sreće starije građane kojima su unuci i djeca pokazali njegove snimke. Smatra da su i stariji građani dovoljno informatički opismenjeni da i sami znaju da ga nađu i prate.

“Zašto su aligatori opstali? Pa zato što su mogli i pod vodu i na kopno. Prilagodili se. Tako radi i pametan političar. Ma koliko godina imao, treba da koristi društvene mreže. Za mene su to jedini kanali u kojima nema nikakve cenzure. Svaka peta ili šesta moja objava dolazi do više miliona građana. Ako vas zaprati jedna osoba, objava iskače i njegovim prijateljima, pa se broj pregleda onda eksponencijalno širi. Pogledajte Donalda Trampa, ima preko sedamdeset godina a non-stop je na Twiteru”, kaže on.

Stanivuković dodaje da su najaktivniji poslanici on, partijska kolegica Jelena Trivić i poslanik i nekadašnji novinar Nebojša Vukanović, koji djeluje u SDS-ovom klubu. Vremena su se promijenila, smatra on, i biti političar nije isto kao što je bilo prije 20 godina.

Draško Stanivuković

“Alati su drugačiji. Nekada se borba vodila oružjem, danas je to kroz medije i preko društvenih mreža. Nekada su morali da izlaze na ulice, a danas ozbiljan medijski pritisak možete da napravite i preko društvenih mreža. Mi smo sve proteste tako pravili. Sjetite se otkidanja asfalta i koliko je to imalo efekta. Ranije, političar napravi pres konferenciju u kabinetu i kaže novinarima da ljudi negdje nemaju vodu. Ja odem sa kamerama i snimim konje i ljude kako nose vodu u selo, uključim se uživo”, kaže on za naš portal.

Stanivuković dodaje i da mu se stalno javljaju građani za pomoć, ali i mladi političari iz regiona, tražeći savjete. Na pitanje kako vidi političke konkurente, kaže da vidi dva pogrešna obrasca.

“Loše je forsiranje sadržaja koji nije ohrabrujući i pozitivan, ne otkriva nove vidike i realnost u kojoj živimo. Drugi je objavljivanje neukusnih sadržaja na portaloidima, što vrijeđa mentalno zdravlje čitalaca. Mnogi zatrpavaju mreže ogromnim tekstovima koje niko ne čita. Trebaju se koristiti alati, ali tako da već u prvoj rečenici objave ‘upecate’ korisnika i skrenete mu pažnju, a završite porukom”, objasnio je Stanivuković.

Poslaniku vladajućeg SNSD-a Igoru Žuniću je jasno da su mreže postale sastavni dio medijskog prostora i javnog života. Međutim, on smatra da moderni kanali komunikacije mogu uticati samo na pet do sedam odsto birača.

Društvene mreže daju mogućnost da i anonimni ljudi u javnom prostoru iznose svoje mišljenje i komentarišu. Postoji politički ambijent koji kreiraju društvene mreže i u kojem se vodi borba za prevagu. Onaj ko se odluči da svoj rad promoviše isključivo preko društvenih mreža ili da u prvi plan gura samo ono što je negativno kod političkog oponenta, neće nikada napraviti puno uspjeha na izborima”, kaže Žunić za Moju Hercegovinu.

U izbornom procesu, smatra on najvažniji je direktan kontakt sa biračima, kao i obraćanje putem tradicionalnih medija. Međutim, svaki političar bi trebao koristiti društvene mreže i dati komentar na pojave u društvu. Siguran je, kako kaže, da će biti zasut “kamarom” komentara botova koji su organizovani i plaćeni da se bave političkim protivnicima. To nije, dodaje, novo ni kod nas ni u svijetu, ali političar i dalje treba da iznese svoj stav.

“Imamo jednu populaciju sajber političara koji misle da sa tim nekim stavovima i sajber brigadom botova koji ih prate mogu da mijenjanju javno mnjenje. Ja mislim da ne mogu. Jasno je da je neko izračunao da to ima efekta u nekom dijelu političke borbe, pa im koristi da preko društvenih mreža iznesu svoje stavove. Mreže se ne smiju zanemariti, ali je pogrešno staviti ih na pravo mjesto. One neće nikada biti osnova javnog mnjenja, barem ne u narednim godinama. Cilj takvih političara i jeste da animiraju pasivno glasačko tijelo, a kod ozbiljnih ljudi mogu da izazovu samo otklon. Uzmimo na primjer Twitter koji je kod nas najozbiljnija politička društvena mreža gdje učestvuju ozbiljni ljudi. Njihove stavove neće promijeniti takva vrsta komunikacije, treba nešto više od toga”, kaže Žunić za naš portal.

Igor Žunić

On je objasnio da ima profil na Facebooku koji mu je najviše vezan za lični i privatni život, prijatelje, grad u kojem živi i koji promoviše. Ima i stranicu koju ne forsira i ne finansira.

Znam da neki ulažu novac da skupe što više pratilaca, ali ja to ne radim. Tu promovišem lične stavove, a Twiter mi služi da iznesem mišljenje na političke teme. I kada to uradim, ne očekujem da to prihvati šira populacija. Često imam potrebu da iznesem stav, proširim mimo onih ljudi koje dnevno srećem. Kako će to ljudi iskomentarisati, u to ne ulazim. Mene ne prati brigada botova koji će da podržavaju moje mišljenje. Želim da ga promovišem, da se glasno i jasno čuje, a dešava se i da se ono ne slaže da stavovima većine kojoj pripadam”, rekao je on.

Na negativne komentare kaže da je teško ostati ravnodušan, ali je svjestan da se na društvenim mrežama ne možete potuno predstaviti.

“Pogode me komentari, ali ne ulazim u rasprave. Sa onima koji imaju ime i prezime i funkciju i političku odgovornost mogu da razmijenim mišljenja čak i ako se ne slažemo”, kaže on i dodaje da njegova stranka ne sugeriše aktivizam na društvenim mrežama, ali smatra da oni koji se u sajber prostoru pojave samo uoči izbora, dobijaju kontraefekat.

Andrijana Pisarević, Ognjen Tešić

5 Shares
5 Shares
Copy link