Teško devastirana privreda i loše iskustvo iz prošlosti doveli su ljude do nepovjerenja u bankarski sistem i finansijske institucije. Moramo se trgnuti i razmišljati racionalno!
Piše: Jovana Radulović*
Banka je depozitna finansijska institucija koja prikuplja depozite od stanovništva i privrede, a nakon toga ih dalje plasira u vidu kredita. Svaka banka ima rezervu likvidnosti tako da u svakom trenutku može zadovoljiti potrebe (stanovništva i privrede) za gotovim novcem. Naravno, ovdje se radi o realnim, a ne „paničnim potrebama“.
Činjenica je da je kriza velika, da svako od nas strahuje za svoj novac, svoju egzistenciju i egzistenciju svoje djece, ali je isto tako činjenica da ne smijemo dozvoliti da nas panika pobijedi i da mi, kao narod, „odgovaramo“ za propast sistema. Sutra će svi „oprati ruke“ i okriviti narod za propast, iako je to nepovjerenje direktno uzrokovano neadekvatnim odgovorom vlasti na tekuću krizu.
Ukoliko bismo svi u jednom trenutku pohrlili u banku sa zahtjevom da podignemo svoj novac, neminovno bi došlo do propasti banke, a u narušenom i teško devastiranom društvu, kao što je naše, moglo bi dovesti do produbljavanja krize i lančanog „napada“ na banke što bi uslovilo slom cjelokupnog bankarskog sistema.
Napad Rusije na Ukrajinu, neizostavno će dovesti do negativnih uticaja na čitavu svjetsku ekonomiju, a samim tim i na nas koji smo duboko posrnuli. Ukoliko rat potraje, kriza će se sve više produbljivati i to će, bez ikakve sumnje, ostaviti trag na cjelokupnu svjetsku ekonomiju. Narod je u panici, a ljudska panika je najveći neprijatelj bankama i cjelokupnom bankarskom sistemu.
Moramo pokušati, u ovim teškim vremenima, ostati pribrani. Ukoliko svi krenemo u „napad na banke“ dizanjem depozita, banke će neminovno početi da propadaju, jedna po jedna. Saberimo se, razmislimo, mislimo na narod, na ekonomiju, na svoju djecu. Šta će se desiti sa nama ukoliko dođe do kolapsa bankarskog sistema u državi koja je i onako u velikim problemima, koja je posrnula, koja nema robne rezerve ni način da pomogne svojim građanima?!
Mi, kao narod, nismo odgovorni za teško stanje u našoj privredi, za neodgovornost naših vlasti i velike razmjere kriminala i korupcije, ali smo odgovorni za svoje postupke. Budimo racionalni, ponašajmo se kao što smo se ponašali do danas jer i neko novo sutra će uticati na nas i našu djecu.
Takođe, nepohodno je pozvati institucije u Republici Srpskoj da reaguju jer je krajnje vrijeme da stave prst na čelo i postave sebi pitanja:
Zašto su narod doveli u situaciju u kojoj se trenutno nalazi?
Zašto su uništili privredu?
Zašto su uništili robne rezerve?
Zašto se povlaštenim firmama „poklanjaju“ tenderi?
Zašto se novac vještački izvlači iz naših institucija?
Hiljadu zašto, a jedno zato!
Zato što je jedan kum, sin, brat, komšija, bitniji od svih stanovnika Republike Srpske!
P.S. Čujem, danas se raspituju za zalihe proizvođača, hoće da formiraju robne rezerve. Gospodo moja, davno vam je bilo vrijeme za to.
*Jovana Radulović rođena je 1989. godine u Mostaru. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Trebinju. Na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci stekla zvanje diplomiranog ekonomiste. Živi i radi u Trebinju.
