Početna  /  Mjere za pomoć privredi i građanima ne mogu čekati završetak pandemije. Moramo djelovati odmah!
Bosna i Hercegovina Republika Srpska Vijesti

Mjere za pomoć privredi i građanima ne mogu čekati završetak pandemije. Moramo djelovati odmah!

Republika Srpska nema prostora za diskusiju o potrebnim mjerama kojim bi pomogla privredi i građanima pogođenim vanrednom situacijom, izazvanom pandemijom virusa korona, da ne dožive finansijsko potonuće, već mora djelovati, i to u najskorijem roku, kako bi se spriječila posljedice koje bi godinama osjećalo svo stanovništvo.

Njemačka vlada usvojila je početkom ove sedmice paket mjera za pomoć privredi i građanima te odobrila 750 milijardi evra za ublažavanje posljedica virusa korona. Među pomenutim mjerama su brze isplate pomoći za male preduzetnike (oko 15.000 evra), dala kreditne garancije kako bi preduzeća imala pristup sredstvima, zaštitila podstanare, finansirala pomoć bolnicama itd. Slično su uradile i druge zemlje Evropske unije.

Ekonomista Udruženja SWOT, Predrag Duduković, ističe da su slične mjere potrebne i u Republici Srpskoj te da fokus treba biti na oblastima koje su preko noći prestale sa radom.

„Trebamo da razgraničimo preduzeća koja i dalje rade, neka čak i bolje nego ranije iako je, naravno, u pitanju manji dio, i preduzeća koja su preko noći u potpunosti zatvorila svoja poslovanja. Preduzećima koja su poslovanje svela na nulu neophodna je brza intervencija. I to u smislu plata radnika jer je sada  najbitnije da poslodavci zadrže radnike, da im ne daju otkaze, a da, istovremeno, sami poslodavci ne propadnu zbog zadržavanja radnika i isplaćivanja plata u momentu kada firme ne rade i ne ostvaruju profit“, kaže naš sagovornik.

Domaća preduzeća, dodaje on, nemaju jaku snagu zbog čega ćemo imati mnogo većih problema nego što ih imaju Njemačka ili Francuska, koja je izdvojila 43 milijarde evra za brzu pomoć, i mnoge druge zemlje Evropske unije.

Predrag Duduković

„Oni imaju puno stabilnije i jače budžete ali i fondove Evropske unije iz kojih mogu povlačiti sredstva u određenim situacijama. Mi nemamo niti jedno niti drugo. Zato je kod nas veliki problem. Pored toga, naša preduzeća su takva da rade od danas do sutra te nemaju akumuliranog kapitala, koji bi, u slučaju da preduzeće ne radi, finansirao mjesec ili dva troškove redovnog poslovanja, prije svega plate radnika“, kaže naš sagovornik.

Zbog toga je, kaže Duduković, potrebna brza intervencija države koja bi omogućila isplatu plata radnicima koji su preko noći ostali bez posla.

„Tu prije svega mislim na ugostiteljstvo, preduzetničke radnje itd. a koje rješenjem Štaba za vanredne situacije ne mogu da rade. Njima treba pomoći da radnici ne budu otpušteni.  Sa druge strane, isplatom tih plata uspjevamo da zadržimo tekuću potrošnju koja će omogućiti da preduzeća koja nemaju zabranu rada ostanu na istom nivou poslovanja kao što je bio i prije ove krize. Tako bar ta preduzeća neće trebati apsolutno nikakvu intervenciju države“, kaže naš sagovornik te dodaje da država ne treba da pomaže sva preduzeća, odnosno njihove radnike, nego da treba ići od slučaja do slučaja, tražiti dokaze zahvaljujući kojima se vidi da preduzeća nisu bila u mogućnosti da rade pa da im država na osnovu toga pomogne.

Ono što je sigurno, ističe on, jeste da će teret ove krize podnijeti svi, i država i poslodavci i radnici.

„Slovenija je, npr, napravila dogovor ili mjeru po kojoj će država finansirati 40 odsto radničkih primanja, 40 odsto poslodavac a radnik će učestvovati na način da će imati za 20 odsto manju platu. Možda i takav ili sličan model nije loš jer u suštini svi mi moramo podnijeti teret ove krize ali bi u ovoj situaciji radnik trebao biti taj koji će podnijeti najmanji, jer je najugroženiji. Potrebno je, a to se i najavljuje, prolongiranje preduzećima plaćanje obaveza. Međutim, to ne može biti na karatak rok od dva ili tri mjeseca, jer ako se nastavi problem sa virusom, gdje se projektuje da će potrajati i do juna mjeseca, znači da bi najmanje još tri mjeseca poslije završetka pandemije trebalo da se odloži rok za plaćanje obaveza koje preduzeća imaju“, kaže Duduković za Moju Hercegovinu.

Treća mjera, dodaje, bi bila da se omoguće beskamatni krediti.

„Imamo taj mehanizam, imamo Investiciono-razvojnu banku (IRB RS), gdje bi mogli da se plasiraju beskamatni krediti za preduzeća koja su nakon krize nastavila sa radom ali ne u punim kapacitetima. Ta preduzeća bi imala kreditna sredstva da izmiruju tekuće obaveze sa nekim odloženim vraćanjem, tri ili šest mjeseci, u zavisnosti od trajanja pandemije. Dakle, da se da jedan grejs period, odloženo beskamatno plaćanje tih povučenih kreditnih sredstava. Preduzeća bi imala dodatni izvor sredstava koja ih neće opteretiti, jer bi bila beskamatna, pa bi nakon nekog izvjesnog vremena mogla da se vrate na one pozicije koje su imala prije izbijanja pandemije“, kaže naš sagovornik.

Izostanak pomenutih mjera, ističe Duduković, vodi ka tome da će mnogi radnici ostati bez posla, što dalje vodi ka socijalnom problemu jer neće biti u mogućnosti izvršavati kreditne obaveze te obaveze prema javnim preduzećima.

„Tako bi došli u jednu zaista tešku situaciju. Firme bi dodatno propale, i dio onih koje prežive ovaj zastoj zbog pandemije, jer se ne bi zadržala tekuća potošnja. Nakon toga bi došlo do tolikog pada životnog standarda da ne znam koliko bi nam trebalo vremena da se vratimo na ovaj sadašnji nivo. Mjere države su zato apsolutno i neupitno neophodne u ovoj situaciji“, zaključio je Duduković.

Ekonomista Slaviša Raković ističe da se prve mjere moraju odnositi na zaštitu stanovništva i njihovih osnovnih potreba.

„Prema nekim procjenama, zbog mjera izolacije, negdje od 40 do 50.000 ljudi praktično ne radi. To su svi ovi mali biznisi, ne toliko bitni za odvijanje života za vrijeme ovakvih mjera. Moramo obezbijediti da ti ljudi imaju primanja, treba voditi računa i da pod socijalnim programima imamo veliki broj ljudi. Treba unutar 90 dana koliko će, vjerujemo, biti najduži period ovih zbivanja, obezbijediti njihova lična primanja na nivou minimalnog ličnog dohotka u RS. Tu treba oko 100 miliona maraka, što se može obezbijediti i restrukturiranjem budžeta, ukidanjem svih manje neophodnih javnih nabavki. Kako se biznisi ukidaju tako i neke javne nabavke treba ukinuti. I naravno dodatnim kratkoročnim zaduživanjem RS na tržištu kapitala za šta ima prostora. To je osnovno da bi se održao normalan život u ovakvim uslovima, prije svega stanovništvu“, kaže Raković za Moju Hercegovinu.

Štabovi u lokalnim zajednicama, kao i štab na nivou RS, trebaju, dodaje Raković, da naprave pregled privrede, onoga što treba da rodi, da se održi nivo izvoza koliko je moguće u ovom momentu.

Slaviša Raković

„Takođe pratiti i nivo uvoza svih potrepština koje su potrebne pa da takvim firmama olakšamo pristup kreditnim linijama, npr, damo garancije. Jedna od mjera na lokalnom nivou treba da bude fiskalno rasterećenje, ali ne 100 odsto. Uglavnom se to odnosi na mjeru moratorija na plaćanje poreza na dobit jer je on akontativan, nije, dakle, porez koji se plaća po ostvarenom rezultatu nego se utvrđuje za svaku godinu, to bi moglo naredna tri mjeseca da se popusti. Zatim 90 dana da se stopira otplata kredita osim onih koji izraze želju da servisiraju kredite“, kaže naš sagovornik.

Kada je riječ o posljedicama, Raković ističe da ga najviše plaše one po stanovništvo.

„Znate koliko objekata samo u uslužnom sektoru ne radi, koliko pada promet mnogim drugim djelatnostima, ne samo koliko će ljudi biti otpušteno već kakva će njihova situacija biti. Moramo tim ljudima da obezbijedimo da u ovom periodu dok traju vanredne okolnosti mogu da prežive, to je od suštinskog značaja. Socijalne službe u lokalnim zajednicama morale bi napraviti pregled najnužnijih intervencija, nastalih zbog ove situacije, pa da se nađu vanredna sredstva da se ljudima izađe u susret u ovom periodu“, zaključio je Raković.

Doktor ekonomskih nauka i profesor na Ekonomskom fakultetu Pale Marko Đogo konstatuje da, nažalost RS i BiH u cjelini ne može ništa posebno uraditi jer se nismo ranije pripremili za bilo kakvu krizu, ali da je dobra stvar i za nas što razvijene zemlje brzo reaguju na vanrednu situaciju.

„Stabilizacija privreda velikih zemalja automatski znači da će one povući privredu RS i BiH u nekim normalnijim vremenima i poslovanju. Zašto mi ne možemo sada mnogo uraditi? Sve procjene, kada pogledate budžet RS i prateći tekst, kažu da ćemo ove godine da imamo rast BDP od tri odsto, rast potrošnje, izvoza itd. Znači sve pretpostavke na kojima smo bazirali politike za ovu godinu pokazale su se kao nerealne. Bio sam, nažalost, jedan od rijetkih koji je ukazivao i prošle godine da situacija nije toliko dobra. Nisam, naravno, znao za virus korona, ali sam znao da postoje problemi u privredama Italije, Njemačke, da između SAD i Kine bjesni trgovinski rat, što su sve nepovoljni momenti, ali mi na bilo kakav negativan razvoj događaja nismo računali pa nismo nešto naročito ni smanjivali javni dug. On jeste donekle smanjen ali ne onoliko koliko je mogao“, kaže naš sagovornik.

On podsjeća i da smo u ovoj godini planirali povećanje budžetskih izdataka, prije svega na plate i penzije, isključivo na projekcijama da će doći do rasta javnih prihoda.

Marko Đogo

„Zbog toga su nama trenutno ruke mnogo više vezane nego Njemačkoj i nekim drugim zemljama. U Njemačkoj imate značajan realni sektor, proizvodni sektor je mnogo jači. Kod njih u javnom sektoru pretežno rade ljudi koji nisu uspjeli naći posao u privatnom, koji je kod njih razvijeniji te imaju više plate i mogućnosti napredovanja. Zato može tako da reaguje jer za nih javnih sektor ne predstavlja toliki teret privatnom. Mi smo dizali plate kako bi zaustavili odlazak naših stanovnika, pa nas je ovo uhvatilo u jednom raskoraku gdje smo krenuli da uradimo nešto što je potpuno suprotno onome što je trebalo uraditi kako bi bili pripremljeni za krizu. Mi bi teško mogli provesti mjere koje provodi Njemačka jer prosto vlastitih sredstava nemamo“, ističe Đogo.

Iako se, inače, zalaže za smanjenje javnog duga, Đogo ističe da je u ovakvim situacijama neminovnost novo zaduženje, i to u visini većoj nego što ćemo vratiti starog duga.

„Na taj način ćemo morati doći do sredstava kojim bi pomogli privredi. Istovremeno, RS bi trebala stornirati rast plata javnom sektoru, do kojeg je došlo od 1. januara ove godine jer prihoda na koje se računalo kako bi se finansirao taj rast neće biti. Usvojen je budžet u kome tokom cijele godine treba nekome da isplaćujete više a već sada, na početku godine, znate da tih prihoda neće biti. Država bi morala da krene od sebe, da smanji potrošnju. Osim tih ušteda, morala bi i da se dodatno zaduži i pomogne realnom sektoru. Treba znati da su najpogođenija preduzeća srednje veličine jer mala preduzeća nisu izvozno orjentisana, dok su velika najčešće dio globalnog lanca pa će imati pomoć iz inostranstva. Srednje kompanije, koje imaju od par desetina do par stotina zaposlenih,imaju niži tehnološki proces, poluobradu, koje rade za kupce iz inostranstva, su najpogođeniji i tim firmama država mora pronaći način da hitno pomogne“, kaže naš sagovornik.

U razvijenim zemljama se ne diskutuje šta treba uraditi, dodaje on, već su one, manje ili više, već donijele mjere kako bi pomogle privredi i građanima.

„Ni mi nemamo vremena za diskusiju, moramo djelovati. Pohvalio bih Agenciju za bankarstvo koja je već donijela jednu odluku koja pokušava motivisati banke da izađu u suret svojim klijentima koji su pogođeni krizom. Odluka je čini mi se dosta korektno napisana, oni su uradili koliko mogu ali ni banke nisu te koje mogu nositi teret ove krize već država. Banke ne možete natjerati da učine nešto ukoliko one to ne žele. Moramo se uozbiljiti i pod hitno tražiti konkretne načine pomoći baš ciljano izvozno orjentisanim firmama srednje veličine“, kaže on.

Ukoliko pandemija potraje, ističe naš sagovornik, ona bi mogla da zbriše značajan broj firmi što dalje vuče teške posljedice, koje bi godinama osjećali.

„Međutim, i dalje se nadam da virus neće trajati predugo da bi posljedice bile fatalne. Očekujem da će samo drugi kvartal ove godine privreda i budžet biti ugroženi a onda od trećeg oporavak privrede da bi do kraja 2020. možda, uz optimistične prognoze, mogli da budemo na pozitivnoj nuli. U krizi 2008. RS se nije bila snašla i mi smo zapravo najteže posljedice imali 2013. godine. Imali smo recesiju 2009, ali smo imali konstantan rast nezaposlenosti, uz svo to povećanje javnog duga, sve do 2013. Tek od 2014. tendencije su krenule u suprotnom pravcu. Nadam se da ovo neće ići na tako dugoročnu krizu i da bi već od naredne godine mogli da imamo tendenciju da se opet vratimo na stazu privrednog rasta od tri ili četiri odsto, da bi mogli da zaustavimo rast javnog duga koji ćemo imati u ovoj godini i da ćemo nezaposlenost koja će ove godine porasti moći u 2021, najdalje 2022, sanirati i vratiti na ovaj sadašnji. To je neki pozitivan razvoj događaja“, zaključio je Đogo.

Ognjen Tešić