Početna  /  MH istražuje: Zašto crnogorski scenario rasta plata i smanjivanja poreza na zarade nije moguć u BiH?
Izdvajamo Teme i komentari

MH istražuje: Zašto crnogorski scenario rasta plata i smanjivanja poreza na zarade nije moguć u BiH?

Ako se domaće vlasti ne počnu ozbiljno baviti politikom rada koja najprije podrazumijeva smanjenje poreza na plate i nihovo značajno povećanju na nivo na kojem je od njih moguće preživjeti, egzodus radnika će se nastaviti, a nemoć domaće privrede da se izbori sa problemima tek će se pokazati!

Ovo su za portal Moja Hercegovina ispričali sindikalci i analitičari, koji ističu da se neuređenost tržišta rada, ogromni porezi na plate, kao i divljanje cijena koje nas je pogodilo posljednjih par mjeseci, mora pod hitno presjeći kako bi se stabilizovalo tržište i rada i robe.

Kao pozitivan primjer navode najavu crnogorske Vlade koja će od početka sljedeće godine krenuti sa implementacijom projekta “Evropa sad!” a koji podrazumijeva kompletnu reorganizaciju poreske politike prema platama, što bi trebalo da dovede do njihovog rasta u realnom sektoru. Naši sagovornici kažu da se pribojavaju da takav scenario kod nas jednostavno nije moguć i to samo zato što nema stvarne volje i znanja da se na tome radi.

Crnogorci, dakle, planiraju od 1. januara 2022. godine rast minimalnih plata sa 250 evra (487 KM) na 450 evra (877 KM), dok će prosječna neto zarada biti povećana sa 530 evra (1.033 KM) na 700 evra (1.365 KM). Do ovoga se planira doći tako što će biti ukinuti doprinosi za zdravstveno osiguranje na plate, a zarade do 700 evra bruto neće biti oporezivane i dažbine će za ovaj iznos biti smanjene za 17 odsto. Doprinosi za zdravstveno osiguranje biće ukinuti od 1. januara, odnosno njih u potpunosti preuzima država.

Manjkove nastale skidanjem tereta radnicima i privrednicima vlasti ove države namjeravaju nadoknaditi iz drugih prihoda, prije svega kroz uvođenje progresivne poreske stope na zaradu i na dobit, porez na podizanje novca u gotovini, kao i na već najavljeno povećanje akciza na cigarete, alkohol i slatkiše, smanjenje sive ekonomije i bolju poresku disciplinu.

Milojko Spajić (Foto: Savo Prelević)

“Ponosni smo na posao koji smo uradili. Zaposleni će već početkom naredne godine osjetiti povećanje zarada, a poslodavci manje opterećenja za rad”, rekao je crnogorski ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, koji je Socijalnom savjetu predstavio program ispraćen velikim aplauzom, a koji će se pred Skupštinom naći 15. novembra.

On je rekao da programom “Evropa sad!” žele obezbijediti dostojanstvo radnika, privući nove investicije i poslati poruku mladima da ne napuštaju Crnu Goru.

“Ovo je samo početak naših planova za poboljšanje životnog standarda i uslova poslovanja. Ako ne bismo ništa uradili, očekuje se da bi sa prestankom pandemije veliki broj mladih radnika napustio Crnu Goru tražeći bolje uslove. Ovim želimo da im poručimo da ostanu jer će Crna Gora biti bolje mjesto za život”, kazao je Spajić.

Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić kaže da je krajnje vrijeme da se naša vlast ovim pitanjima krene baviti ozbiljno, a ne sporadično, te da je neophodno povećati plate i potrošnju, te tako motivisati naše ljude da rade i stvore novu vrijednost koja bi spasila našu ekonomiju. Međutim, ona nije optimistična da je kod nas moguć crnogorski scenario jer, kako kaže, vlasti se ne bave ozbiljno politikom rada i plata, a među poslodavcima nemaju ozbiljnog socijalnog partnera.

“Činjenica je da mi nemamo Uniju udruženja poslodavaca kao socijalnog partnera koji želi da pregovara na tu temu, oni to rade na drugačiji način, povlačeći sredstva iz budžeta RS za povećanje plata, selektivno, kada i koliko misle da mogu. Naša ekonomija je ranjiva i krhka, a svaki potres na tržištu rada može izazvati nesagledive posljedice. Poslodavci su ranije govorili, a Vlada Srpske prosto je prihvatila da se pusti da tržište uredi stvari. To se pokazalo kao veoma loš izbor. Došli smo u poziciju da tržište sada sve diktira, ali ne onako kako smo mislili da će se desiti, nego tako da nam sektor rada ostaje bez kvalifikovane radne snage koja odlazi bez namjere da se vrati”, kaže Mišićeva za Moju Hercegovinu.

Ona kaže da je odavno poznat stav i zahtjev sindikata da se najniža plata mora podići na onaj nivo koji radniku koji je radio 40 sati tokom sedmice omogućuje da svojoj porodici i sebi obezbijedi sve ono što stane u sindikalnu korpu. Sindikat, kaže ona, odavno ponavlja da je rasterećenje plata i podizanje potrošnje kroz smanjenje oporezivanja zarada recept za popravljanje ekonomske situacije, ali da ih slabo ko čuje i da su dosadašnji potezi na tom planu uglavnom bili kozmetičke prirode, dok su svjetski naučnici sve to dokazali, za šta su nagrađeni ovogodišnjom Nobelovom nagradom.

“Kada govorimo o najnižoj plati i povećanju potrošnje koji direktno i najviše učestvuju u rastu BDP, jasno je da država mora pronaći rješenja da se ona kod nas poveća. O tome sindikati stalno govore, a sada su to naučnici nedvosmisleno i dokazali za šta su sa razlogom nagrađeni. Svima je jasno da prehrana za jednu četvoročlanu porodicu za mjesec dana mora biti uokvirena onom najnižom platom. Kod nas je taj iznos oko 750 maraka i do njega želimo da dođemo u pregovorima sa Vladom, ali kako stvari sada stoje, za takvu vrstu zahtjeva nemamo podršku Unije udruženja poslodavaca. Nedavno smo mogli čuti prvog poslodavca Republike Srpske, pod navodnicima ga tako zovem, da oni mogu izdržati povećanje plata od samo nekoliko maraka, što nije tačno”, kaže Mišićka.

Kada govorimo o povećanju potrošnje i zašto je to za nas važno, te koliko je neophodno povećati plate radnicima nakon godina borbe sa epidemijom kovida-19, vidimo da je to posljedica koja sada dolazi na naplatu, kaže Mišićka i dodaje da svakog mjeseca osjetimo krizu kroz rast cijena, odnosno smanjenje kupovne moći građana.

“Sve to na kraju vodi ka tome da nam ljudi odlaze iz Srpske, iz BiH, sa Balkana. Razumljivo je, jer žele svojim poštenim radom da zarade ono što ovdje ne mogu. Žele platu od koje mogu da žive kao sav normalan svijet. U Republici Srpskoj imamo dovoljno neoborivih argumenata koji nedvosmisleno govore da se moraju povući ozbiljni potezi vlasti i poslodavaca u pravcu povećanja kako najnižih plata za najjednostavniji posao, tako i svih plata”, kaže ona.

Inače, nagrada Sveriges Riksbank za ekonomske nauke 2021. u spomen na Alfreda Nobela dodijeljena je trojici naučnika, i to Davidu Kardu za „empirijske doprinose ekonomiji rada“, te Džošui D. Angristu i Gvidu V. Imbensu za „metodološke kontribucije kauzalnih odnosa“.

Nobelovci

Njih trojica su otkrili revolucionarne spoznaje o tržištu rada. Koristeći prirodne eksperimente, David Kard analizirao je učinke minimalnih plata, migracija i obrazovanja na tržište rada. Rezultati su, između ostalog, pokazali da povećanje minimalne plate ne mora nužno dovesti do smanjenja broja radnih mjesta. Sada znamo da prihodi ljudi koji su rođeni u nekoj zemlji mogu imati koristi od novih imigracija, dok ljudi koji su ranije emigrirali riskiraju da budu negativno pogođeni. Međutim, to još uvijek nije odjeknulo kod nas.

Predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković nedavno se sastao sa predstavnicima Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske sa kojima je razgovarao o mogućnostima za što intenzivniju podršku Vlade domaćoj privredi, u kontekstu njenog oporavka od ekonomskih posljedica pandemije korona virusa. Tako su konstatovali da “domaća privreda pokazuje znakove oporavka, o čemu svjedoči značajan rast bruto društvenog proizvoda, ali i rast broja zaposlenih i povećanje prosječne plate zaposlenih u Srpskoj”, sa čime se ne slažu ni sindikalci ni ekonomisti. Takođe, Vlada Srpske najavila je intervenciju kojom će smanjiti marže na osnovne životne namirnice, kako bi uticala na divljanje cijena, ali se vjeruje da to neće ostaviti vidljiviji trag i olakšati svakodnevicu domaćinstvima, jer su cijene u posljednjih četiri-pet mjeseci previše porasle.

Predsjednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske Saša Trivić kaže da se kod planova kakav je crnogorski uvijek postavlja pitanje finansiranja, odnosno koji će se to porezi povećati ako su se neki drugi umanjili.

“Plate će samo dolaziti iz drugačijeg izvora, to je samo pola medalje. Rastu sigurno porezi na imovinu i na dohodak. Prije tri ili četiri godine smo imali takav prijedlog, da se poveća stopa PDV-a da bi se smanjili doprinosi na zdravstvo i da iz tog smanjenja porastu plate radnicima. Vjerovatno je taj neko ko je pisao te planove imao i projekcije i izvore prihoda. Jer, ne možete oslobodite državu prihoda a da ih ne namirite iz nekih drugih izvora. Iz ovih vijesti koje smo čuli, mi ne vidimo koji su to izvori prihoda iz poreza, tako da je to samo preslagivanje poreskog rasterećenja države s jednih građana na druge, samo je pitanje ko će više platiti”, kaže Trivić za Moju Hercegovinu.

Na pitanje vidi li kod nas neki način da se privreda izvuče i spasi, on kaže da se nekoliko godina unazad vidi da su kroz njihove inicijative i odluke Vlade Srpske smanjili oporezivanje rada i iz tih sredstava povećali plate, a potom se još toliko pridodalo u taj rast.

“Imamo mi ovdje takvo rješenje, ali ono se ne postiže za godinu, nego u dužem periodu. Opterećenje rada je danas za sedam ili osam odsto niže u odnosu na onaj prije četiri ili pet godina. Kroz ankete građana pred ambasadama vidjeli smo da je dobar dio njih kao razlog odlaska naveo nezadovoljstvo političkom situacijom, stanju u zdravstvu, obrazovanju, vrtićima i tako dalje. Dakle, nije rast plata presudan za njihov ostanak, nego i država mora upravljati odgovorno. Brojevi pokazuju da privreda napreduje i da se smanjuje disbalans uvoza i izvoza, rasta plata i tehnološkog razvoja. Mislim da će i ovaj nedostatak radne snage natjerati privrednike da neka radna mjesta zatvore, a druga otvore. Međutim, ne očekujem neko posebno popravljanje stanja u privredi dok ovi politički odnosi i razlozi za odlazak mladih koji zavise od države ne krenu da se popravljaju. Sigurno je da će jedan dio ostati zbog popravljanja plata i platežne moći, ali ne možemo mi ništa učiniti ako procese ne pokrene država”, kaže Trivić i dodaje da su migracije dio našeg područja, ali da je ipak evidentno da nam sada odlaze kvalitetni kadrovi i da nam opada broj stanovnika.

Ekonomista Slaviša Raković za crnogorski model kaže da je moguć i ostvariv, kao i sve kada se dobro izračuna. Poresko rasterećenje, kaže on, znači povećanje drugih vidova potrošnje, prije svega privatne, kao i investicija.

“Kod nas, a i u Crnoj Gori postoji ogromno opterećenje javne potrošnje, neprimjereno ovom nivou razvoja. Bližimo se na 50 odsto javne potrošnje bruto domaćeg proizvoda i tendencija je da ona raste umjesto da opada. Privatne investicije i privatna potrošnja su pravi motor i pogon sveke ekonomije. Ukidanje doprinosa na zdravstvo u Crnoj Gori znači napuštanje onog principa koji smo imali do sada i vjerovatno će dio tereta prenijeti na stanovništvo. Iako su dosada skoro svi imali osiguranje, kod nas je već sada 30 do 34 odsto tih troškova prevaljeno na stanovništvo. Teško je tu napraviti neku zdravu matematiku da se zna šta se sve uradilo, da li će to pasti na teret budžeta ili će ići na generalne prihode Vlade Crne Gore od PDV-a, ili će uvesti neke vidove privatnog zdravstvenog osiguranja koje će ljudi moći da koriste. Na svoj način to jeste korisno, ali se ne vidi jasno šta će se postići, niti je bilo ko izašao sa konkretnom matematikom. Ono što vidim je da čak i neki ljudi iz vladajuće koalicije malo osporavaju taj pristup. Osnovno je reći da prostora za takve zahvate ima, kako u Crnoj Gori, tako i kod nas. Tu bi se moglo štošta postići. Glavni cilj je smanjiti javnu potrošnju, a podići privatnu i investicije”, objašnjava za naš portal Raković.

Prilike na tržištu rada, kaže on, definišu odlazak i ostanak ljudi na nekom području. Prilike u kojima živimo su postale internacionalizovane.

“Ne može se garantovati da će neko uvođenje novina mijenjati bilo šta sigurno da bi ljudi ostali. To svima mora biti jasno. Ako vama danas neko nudi platu od 3.000 evra negdje, bez obzira i što su uslovi života skuplji, vi ćete to prihvatiti. Nećete reći obećao mi Mile ili Mirko bolje uslove, to će sigurno biti pa ću ostati. Nisu samo pare definicija životnog standarda, tu je i ambijent u kojem se nalazimo i jasno je da odlaze i ljudi koji nemaju presudnu finansijsku komponentu ali ne žele da mi neko neprestano zvecka nekim oružjem i stvara grč”, dodaje Raković.

2 Shares
2 Shares
Copy link