Presuda Osnovnog suda u Banjaluci kojom je utvrđena odgovornost bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika za diskriminaciju i stvaranje neprijateljskog okruženja prema LGBT zajednici, konačno prekida dugogodišnji izostanak odgovornosti političkih figura za govor mržnje u javnom prostoru.
Dodika je tužio Sarajevski otvoreni centar 2023. godine zbog javnog pozivanja na zabranu LGBTIQ događaja u Banjaluci, a on je, kako navodi sud, u svojim izjavama u javnosti stvorio neprijateljsko okruženje za LGBTIQ zajednicu što je konačno dovelo do napada na aktiviste ispred prostorija Transparency Internationala u Banjaluci u martu 2023. godine.
Presuda koja nadilazi jedan slučaj
Ova presuda, iako još uvijek prvostepena, tvrde sagovornici Moje Hercegovine, danas ima težinu koja daleko prevazilazi konkretan slučaj napada na aktiviste. Ona prvi put jasno potvrđuje ono što se u javnosti godinama relativizuje – da govor mržnje nije puka politička retorika i sloboda govore, već djelovanje koje može proizvesti stvarne i opipljive posljedice po sigurnost i dostojanstvo ljudi.
Sud je u obrazloženju napravio važan iskorak i bez direktne uzročno-posljedične veze između izjava i nasilja, utvrđeno je da kontinuirano targetiranje jedne grupe stvara ambijent u kojem su diskriminacija i napadi mogući. Time je fokus pomjeren sa individualnog incidenta na širi društveni kontekst, tačnije na atmosferu koju kreiraju nosioci vlasti i njihov uticaj na javnost.
Presuda koja nadilazi jedan slučaj
Posebno značajno je što je sud odbacio argument da je riječ o slobodi govora, naglašavajući da to pravo nije apsolutno i da podliježe ograničenjima kada ugrožava prava drugih, objašnjava advokat Aleksandar Jokić, koji je bio jedan od zastupnika napadnutih aktivista.
Jokić objašnjava da ova presuda sigurno nosi širu poruku da ni najviši politički pojedinci nemaju imunitet od posljedica izgovorene riječi, čime se konačno poštuje i Ustav BiH, ali i ratifikovane Evropske konvencije o ljudskim pravima.
“Po meni je veći značaj to da se konačno podvuče crta i pokaže da postoji odgovornost političara za javno iznesenu riječ. Ma koliko je kod nas govor mržnje postao politički folklor na koji smo oguglali i ne doživljavamo ga toliko tragično ili značajno, ipak te izjave stvaraju negativne posljedice. Kod nas se govor mržnje najčešće tretira kao nešto što je političar rekao da bi skupio neke poene, bez obzira da li je na osnovu toga neko djelovao. Važno je da je sud konačno prepoznao i kvalifikovao govor mržnje. U suprotnom, ispada da je sve sloboda govora ili dio političkog folklora, a da se kod nas sve toleriše. Isto kao što je u Kini kineska hrana samo hrana, u Bosni je govor mržnje samo govor”, kaže Jokić.
Od „političkog folklora“ do pravne odgovornosti
Sve što se dogodilo u vezi Dodika, ističe Jokić, moglo se primijeniti na gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića koji je takođe imao zapaljive izjave koje su prethodile napadima na aktiviste. Napominje da se ovaj događaj ne smije posmatrati usamljeno i odvojiti od onih na “osmomartovsku kolonu”.
“Sve su to posljedice tog govora mržnje koje mi guramo pod tepih, ali zapravo dešava se i bitno je. Veoma je bitno da je sud za bilo kog političara utvrdio da se radilo o govoru mržnje i da oni konačno moraju snosi odgovornost za svoje izjave. Bez obzira da li su to rekli zbog političkih poena ili su u pitanju političke izjave motivisane ličnim prilikama ili je samo neko naklapanje na društvenim mrežama, oni moraju snosi posljedice za negativne stvari koje izgovore”, kaže Jokić.
Dodaje da se nada da će podnosioci prijave insistirati na tome da se presuda objavi u medijima koji su bez konteksta prenosili Dodikove i Stanivukovićeve izjave zato što je bitno da i ti mediji shvate koliku odgovornost nose za prenošenje govora mržnje.
“Ovo sad postaje Carevo novo odijelo, pa hajde sad da vidimo ko je sve vidio golog cara. Ne samo ko je aplaudirao, nego i vidio i ćutao. Svi mi znamo od početka šta je govor mržnje, šta bi trebalo a šta ne bi trebalo da se kaže i šta bi i ne bi trebalo da se prenosi. To je svima jasno, ali možda je bitnije zbog onih medija koji su radili svoj posao revnosno u skladu sa profesionalnim standardima i etikom da se ovi drugi natjeraju da objave presudu. Da pojedu sve što su prosuli i napisali”, kaže Jokić.
Svjedočenje napada: „Nisam vjerovala da će biti osuđen“
Jedna od osoba koje su bile na događaju i koja je tom prilikom napadnuta bila je i urednica portala eTrafika, aktivistkinja Vanja Stokić, koju su huligani doslovno podigli i bacili u drugo dvorište.
Sjećajući se događaja od prije tri godine, Stokić ističe da je presuda protiv Dodika veliki korak naprijed, ali ističe da se istraga protiv huligana i dalje nije pomjerila sam mrtve tačke, iako su mnogi među njima identifikovani.
“Sudija Dejana Tepić je uzela u obzir svih 26 dokaza koji su dostavljeni da bi se potkrijepila tužba da je svojim istupima u medijima, diskriminatornim izjavama stvorio neprijateljsko okruženje za LGBT zajednicu što je dalje dovelo do napada. Ovo je prvostepena presuda, ima još do toga da ona postane pravosnažna, ali je ona i u ovom obliku jako važna. Bila sam jedna od svedokinja u ovom procesu i iskreno nisam vjerovala da će Dodik biti osuđen, iako je sudija sve vrijeme bila vrlo korektna i imala je puno razumijevanje za sve ono što sam govorila, jer mi je sve to bilo veoma teško psihološki”, rekla je Stokić.
Objašnjava da je u presudi sudija navela da bez obzira na to što ne može da se dokaže da su huligani došli zbog izjava Milorada Dodika i da se napad dogodio zbog njegovih izjava, te da je zbog toga otkazan događaj, Dodik je i dalje proglašen odgovornim jer je stvorio uvredljivo i neprijateljsko okruženje za LGBTQ zajednicu. Istakla je da je vrlo očigledno da je targetirao LGBTQ zajednicu na osnovu njihovog rodnog i seksualnog opredjeljenja, odnosno identiteta i rodnih polnih karakteristika.
Sud postavio standarde
“Sudija se u svojoj presudi poziva na Ustav Bosni i Hercegovine i na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama, što je mene oduševilo kad sam pročitala, jer konvenciju smo mi obavezni da primjenjujemo, a srela sam previše ljudi iz pravosuđa koji kao da negiraju njeno postojanje. Mislim da je ova presuda odlična i da je dobar temelj za svako naredno postupanje ma o kome se radilo, građanima ili političarima. Naglasila je da nosioci najviših funkcija snose veću odgovornost za javne nastupe upravo zbog uticaja koji imaju na društvo. Do tada su mnogi mislili da je on izuzet od svega i da može da se pozove na neki imunitet”, kaže Stokić.
Dodikova odbrana se sve vrijeme zasnivala na tome da su njegove izjave zapravo sloboda govora, ali je sudija to odbacila i jasno istakla u presudi da to nije apsolutno pravo, već, kako kaže, podliježe testu relativnosti, nužnosti i proporcionalnosti.
Dodik je u svojim izjavama generalizovalo i targetirao jednu cijelu grupu, pozivao na njihovo isključenje iz društva, na njihovu izolaciju, na njihovo proganjanje, a to prevazilazi granice ličnog mišljenja i nekakvog vrednosnog suda. Naređeno mu je da više ne ponavlja takve izjave i da objavi presudu u medijima koji su dostupni na području BiH, kao i da nadoknadi sudske troškove tužiocu.
“Presuda je veliko pozitivno iznenađenje i takvo osvježenje u našem pravosuđu. Zaista sam uživala dok sam je čitala i nadam se da će postati pravosnažna i da će služiti kao neko zastrašivanje drugim junačinama koji svašta lupetaju u javnom prostoru i po društvenim mrežama. Užasne izjave je imao i Draško Stanivuković, ali i neki tadašnji odbornici u Gradskoj skupštini, a sadašnji narodni poslanici, koji se predstavljaju kao veliki humanitarci i dobrotvori. Doći će jednom i njihovo vrijeme, pa da i njima sudimo za izgovorenu riječ”, kaže Stokić.
Atmosfera koja je prethodila nasilju
Podsjetimo, prije tri godine je organizacija “BH povorka ponosa” najavila manji zatvoren događaj za članove koji se inače održavao već desetak godina u Banjaluci, u formatu diskusije, projekcije filmova i žurke sa plesom. Umjesto uobičajenog sastanka, pokrenuta je priča da se u Banjaluci organizuje povorka kao protestna šetnja kakva se održava u Sarajevu jednom godišnje.
Dio javnosti reagovao je burno, nakon čega su uslijedile izjave i zahtjevi da se događaj zabrani, a najglasnije među njima bile su pojedine humanitarne i ženske organizacije, tadašnji predsjednik RS i gradonačelnik Banjaluke, koji su tražili da se događaj zabrani.
“Stvoreno je neprijateljsko okruženje. Meni koja nisam dio LGBTQ zajednice nije bilo svejedno, a onda mogu tek misliti kako su se osjećali oni. Pozivao je policiju da zabrani taj događaj, govorio je da on ne podržava tu zajednicu, da to nije normalno, da oni treba da se odsele na neka ostrva gdje će moći da praktikuju, da će im zabraniti pristup obrazovnim institucijama, da im trebamo smanjiti vidljivost na društvenim mrežama, da oni kao manjina maltretiraju većinu ljudi. To su bile užasne izjave, a mediji su to prenosili bez stavljanja u kontekst. Samo par medija je imalo dobar pristup, ali većina su samo prenosili i pomagali da njegove mrzilačke i stigmatizujuće poruke dođu do što više ljudi”, objasnila je Stokić.
Andrijana Pisarević
