Kako se izvlačio novac iz HE na Vrbasu: Milionski poslovi za “MG Mind” (1)

Ovo potvrđuju brojni dokazi koji su u posjedu Buka portala, od fotografija do ugovora i javnih oglasa.

Pored toga, sve ovo je opširno dokumentovao i bivši izvršni direktor za organizaciono-pravne i kadrovske poslove u “HE na Vrbasu” Zdravko Kovačević, koji je zbog svog protivljenja mnogobrojnim štetnim poslovima po preduzeće dobio otkaz.

Kako nam je ispričao, za šutnju su mu nudili 100.000 KM, koje je on odbio, zbog čega je otkaz dobila i Kovačevićeva ćerka, koja je sedam godina bila zaposlena u “HE na Vrbasu”, a danas vodi spor sa ovom firmom zbog mobinga.

TRI MILIONA ZA LIVADU

Da se u ovom preduzeću radilo mimo zakona možda najbolje potvrđuje javna nabavka za uređenje nizvodnog korita, odbrambenih nasipa, te zemljišta u posjedu “HE Bočac” (ADA).

Kako tvrdi Kovačević, a pokazuje dokumentacija u posjedu BUKE, direktor ovog preduzeća Nedeljko Kesić je zajedno sa svojim saradnicima izmislio nepotrebnu investiciju, koja je planirana po cijeni od 2 miliona maraka.

“Ja sam tražio da se ova investicija izbaci iz plana poslovanja, međutim, izvršni direktor za investicije sačinio je lažno obrazloženje opravdanosti koje je plaćeno čak 49.000 KM”, rekao je Kovačević.

Odmah nakon toga, uprkos brojnim upozorenjima o neregularnostima na koje je ukazivao dio uprave i Komisija za javne nabavke, što potvrđuju zapisnici u koje smo imali uvid, donosi se odluka o pokretanju postupka u kojoj su navedeni diskriminatorski uslovi za izvođača radova, koje ispunjava samo “MG Mind” Mrkonjić Grad.

“Ovim je svjesno izvršena diskriminacija i izbjegnuta pravična i otvorena konkurencija, da bi se tako postavljenim kriterijumima favorizovao unaprijed odabrani ponuđač, a time omogućila i puno povoljnija cijena radova. Koliko su ovi uslovi diskriminatorski pokazuje da je u tenderskoj dokumentaciji traženo da betonska baza bude udaljena najmanje 25 km od mjesta izgradnje, a u investiciju nije uložena ni jedna lopata betona. Zanimljivo je da za ove investicije ne postoji ni studija opravdanosti, s obzirom da nije bilo moguće opravdati ulaganje od gotovo 3 miliona KM u ništa”, navodi Kovačević.

Da bi se zamaskirao diskriminatorski tender, za najpovoljnijeg ponuđača odabran je “Eko Euro Tim” iz Krupe na Vrbasu, sa kojim je u oktobru 2012. godine zaključen ugovor po cijeni od 2.499.870 KM. Ipak, pošto ova firma ne ispunjava uslove tendera, morali su angažovati “MG Mind” kao podizvođača radova.

I onda dolazimo do najboljeg dijela. Predmjerom i predračunom koje je dostavio izabrani ponuđač “Eko Euro Tim” između ostalog je predviđeno sađenje 870 sadnica breze po cijeni većoj od 56.000 KM. Na terenu potpuno drugačija situacija. Zatim, predviđeno je postavljanje ograde od 58 hiljada KM, koje takođe nema, ali je ona postavljena na privatnim posjedima u blizini, u vlasništvu rodbine direktora “HE Bočac”. Zatim, predviđeno je zelenilo, zasijavanje i humusiranje vrijedno preko pola miliona KM, koje nikad nije završeno. Sve ovo, kao i mnoge prenaduvane cijene rada, dovele su do toga da danas imamo parcelu u koju je investirano 3.037.868,83 KM, a koja ne izgleda ništa drugačije od bilo koje redovno održavane parcele u zemlji.

ŽICA VRIJEDNA 700.000 KM

Još jedna u nizu javnih nabavki koja je sumnjiva je ona iz 2011. godine – izrada zaštite hidromehaničke opreme na bočnom preljevu. Inače, i sam naziv je pomalo kamuflirajući, jer se ovdje radi o običnoj nabavci putarske mreže. Ipak, ovaj tender je procijenjen na 300.000 KM i tako i objavljen.

Ovdje opet možemo da primijetimo već poznat obrazac po kojem se propisuju diskriminatorski tenderski uslovi koje može da ispuni samo jedna firma. Naravno, riječ je opet o “MG Mindu” iz Mrkonjić Grada.

Samim tim, otarasivši se konkurenata, “MG Mind” se prijavljuje kao jedini izvođač i to sa cijenom preko 100 odsto većom od planirane, tačnije 686.911 KM. Na kraju, ova ponuda se prihvata.

Kako nam je rekao Kovačević, koji je upoznat i sa ovim slučajem, ni duplo veća cijena nije bila dovoljna, pa su izmišljeni dodatni radovi u vrijednosti od preko 65 hiljada KM.

“Za ove dodatne radove izvršen je pregovarački postupak, bez objavljivanja obavještenja o nabavci. Direktor potpisuje Odluku o dodatnim radovima na izradi zaštite hidromehaničke opreme na bočnom preljevu, koji nije usvojila ni Uprava društva, a na osnovu koje je zaključen ugovor o nabavci dodatnih radova. Po izjavi kompetentnih radnika zaposlenih u javnom preduzeću, nikakvi dodatni radovi nisu rađeni, a plaćeni su u cijelosti. Čak je i Komisija koja je imenovana za prijem izvedenih radova konstatovala više nedostataka i odstupanja od projektnog zadatka, a koji nisu otklonjeni. Najbolji primjer je neizvršenje plana da se putarska žica preklapa jedna preko druge radi veće stabilnosti, a žice su samo poredane jedna pored druge radi uštede u količini. Kao posljedica nedostataka, neposredno nakon završetka radova došlo je do odrona i probijanja žice”, naveo je Kovačević.

DVA MILIONA i 200 METARA ZIDA 

Još jedna nabavka odrađena je po istom principu, favorizujući “MG Mind”, koji je ovaj put dobio posao u vrijednosti od 2.303.707 KM. Radi se o sanaciji desne obale u dužini oko 200 metara. Da je ovo i te kako precijenjen i preplaćen posao pokazuje podatak da je radove izvodio podizvođač “Zid art”, čiji je vlasnik navodno izjavio da je sve uradio za 10 odsto cijene.

O čemu se tačno radi najbolje se vidi na fotografiji, gdje vidimo 200 metara potpornog zidića, koji je koštao preko dva miliona. Primjera radi, izgradnja upravne zgrade Regulatorne komisije u Trebinju od četiri sprata koštala je oko dva miliona.

NOVI POSAO ZA “MG MIND” KAO PODIZVOĐAČA

Slično je urađeno i prilikom uređenja lijeve obale. Naime, 2014. godine je pokrenuta je odluka o pokretanju postupka nabavke za uređenje lijeve obale u dužini od 200 metara, koja je po uzoru na ostale pomenute imala diskriminatorske uslove: godišnji promet neproporcionalan predmetu ugovora, pa opet famozna betonara na udaljenosti manjoj od 30 km od mjesta gradnje… Sve ovo je opet kandidovalo samo “MG Mind” kao jedinu firmu kompetentnu za radove.

I onda, kako se to već radilo nekoliko puta, a kako je i navedeno u krivičnoj prijavi podnesenoj Okružnom tužilaštvu u Banjaluci 6.10. prošle godine, koja je u posjedu Buka portala, posao od 2.274.104 KM opet dobija “Eko Euro Tim”, koji ni ovaj put ne ispunjava tenderske uslove. Ali tu je “MG Mind”, koji je takođe učestvovao na tenderu i nije dobio posao direktno, ali ga je na kraju radio kao posrednik. Isto kao u slučaju ADA.

Inače, umjesto planiranog betonskog zida, napravljen je kameni zid.

Radi boljeg razumijevanja, navešćemo nekoliko podataka iz dokumenta Predmjer i predračun radova iz tenderske dokumentacije izabranog ponuđača:

PRECIJENJENO I RUŠENJE

Zanimljiv je i posao koji je “MG Mind” dobio 2009. godine,  a odnosi se na Rušenje stare upravne zgrade i to po cijeni većoj od 50.000 KM.

Ovo potvrđuje ugovor sa ponuđačem koji ne bi bio sporan da se ne radi o staroj i dotrajaloj kući  bez betonske konstrukcije, koja je srušena za jedan dan.

Ovo je u svojoj krivičnoj prijavi naveo i Zdravko Kovačević, koji smatra da se moralo znati da cijena rušenja “zgradice” koja je bila trošna  i nije imala ploče ne može koštati 52.650 KM.

“Na ovaj način je preduzeće oštećeno za najmanje 40. 000 KM, a ja sam čak pribavio i mišljenje stručnih lica građevinske struke, kojima je poznato koja je stvarna cijena rušenja starog i dotrajalog objekta”, rekao je Kovačević.

IZRADA PRISTUPNE RAMPE U AKUMULACIJAMA “HE BOČAC”

U toku 2011. godine u konkurentskom postupku javnih nabavki, radovi na izradi pristupne rampe u akumulacijama “HE Bočac” dodijeljeni su “MG Mindu” po cijeni od 47.937 KM.

Kako tvrdi naš sagovornik, problem je što rampa nikad nije urađena na akumulacijama “HE Bočac”, već je salivena jedna ploča na desnoj obali Vrbasa površine 16 metara kvadratnih.

“Ova ploča ne služi ničemu i nema nikakvu funkciju. Cijena izlivanja betonske ploče ne iznosi više od 3.000 KM, a plaćena je skoro 50.000.”

Da je cijena ovih radova i te kako prenaduvana najbolje svjedoči fotografija sa lica mjesta.

MAGACIN OD 250.000 KM

U 2011. godini prvi put je planirana nabavka pod imenom “Rekonstrukcija postojećeg skladišnog prostora za kabastu i drugu robu po cijeni od 100.000 KM, da bi do 2014. godine ona dostigla cijenu od 200.000 KM. Poskupila za 100 odsto.

Naime, i ovaj put je raspisan tender po već poznatoj praksi koja je predviđala uslove poput asfaltne i betonske baze na 30 km udaljenosti,  kamione kipere – 3 komada, buldožere – 1 komad, valjak – 1 komad, utovarivač – 1 komad, finišer – 1 komad, mikser – 1 komad, pumpa za beton 1 komad…

Sve ovo je traženo za sanaciju objekta veličine 15×10.

Kovačević tvrdi da su ovo teški diskriminatorski uslovi i da je na ovaj način svjesno napravljena diskriminacija svih relevantnih ponuđača, a ujedno favorizovan unaprijed odabrani ponuđač “MG Mind”.

Da nešto nije uredu sa ovom nabavkom pokazuje podatak da je Uprava odbila prvu ponudu MG Minda po cijeni od 196.513 KM, a onda, na sjednici Uprave održanoj 28.4.2015. godine izabrala ponudu iste firme, ali po cijeni od 229.920 KM.

Da zlo bude veće, tokom sanacije, obavljeni su i pregovarački postupci za dodatne radove, pa je ukupna cijena sanacije magacina od 150 metara kvadratnih koštala 254.920 KM bez PDV-a. Ako bismo taj iznos podijelili sa kvadraturom, to je 1.700 KM po kvadratu bez PDV-a.

Inače, po toj cijeni se mogu kupiti poslovni prostori i u Banjaluci.

ISTO SAMO SKUPLJE

Za kraj smo ostavili možda i najzanimljiviji primjer kako se posluje u “HE na Vrbasu”. Naime, tokom javne nabavke “Sanacija desne obale, slapišta i odvodne vode u HE “Bočac”, Uprava društva je nakon provedenog postupka donijela odluku da se radovi dodijele firmi “Mrkonjić putevi” kao najpovoljnije ocijenjenom ponuđaču. Nakon toga, izabrani ponuđač obavještava ovo preduzeće da odustaje od radova, a “MG Mind” kao drugoplasirani ponuđač, čija je ponuda bila skuplja za 40.000, dobija posao.

Možda ovo i ne bi bilo toliko čudno da nije poznato da je vlasnik obje ove firme isti čovjek, Mladen Milanović Kaja.

Prema riječima Kovačevića, ovaj posao je dogovoren između predstavnika navedenih firmi i predstavnika “HE na Vrbasu”, što je naveo i u krivičnoj prijavi.

“Poznato je da je isti vlasnik oba preduzeća i da ova dva preduzeća izvode ugovorene radove, te da je odustajanje bilo samo iz razloga povećanja ionako prevelike i koruptivne cijene”, rekao je Kovačević.

Na kraju, ugovor je zaključen sa “MG Mindom” po cijeni od 893.400 KM, što je 40.000 više od prve ponude.

Zdravko Kovačević naglašava da je u svim ovim postupcima javnih nabavki, pored toga što se u većini slučajeva radi o nepotrebnim i štetnim investicijama, indikativno to da se usluge i radovi uglavnom dodjeljuju istim ponuđačima i to na način da se uslovi javne nabavke unaprijed prilagode ponuđačima koji imaju kumovske i prijateljske veze sa direktorom ili nekim od članova uprave.

„Većinu radova je radio ‘MG Mind’, čiji je vlasnik kum direktora. Oni kada žele da ova firma prođe na tenderu, kao jedan od uslova postave posjedovanje betonske baze 30 km od mjesta gradnje i posjedovanje ekološke dozvole za betonaru. Na ovaj način se u startu vrši diskriminacija svih potencijalnih ponuđača i svjesno izbjegava pravična i otvorena konkurencija“, naveo je Kovačević, koji je zbog svega ovog podnio krivičnu prijavu Okružnom tružilaštvu u Banjaluci.
Direktor “HE Vrbas” Nedeljko Kesić odbacuje sve optužbe koje mu se stavljaju na teret i kaže da nema ništa protiv da odgovara ukoliko pravosudne institucije utvrde da je počinio bilo koje djelo suprotno zakonu.

„Ja sam upoznat da je protiv mene i uprave podnesena krivična prijava. Sad da govorim o čemu se tu radilo, teško je to ovako pojasniti. Ali ko god hoće može ovdje saznati šta se dešavalo i pogledati dokumentaciju. Podnijeto je 38 prijava i evo upravo imam inspektore supa iz Banjaluke koji rade po jednom slučaju. Mi imamo 38 prijava koje je podnio naš bivši izvršni direktor koga je nadzorni odbor smijenio sa mjesta izvršnog direktora za pravne i kadrovske poslove i u međuvremenu je podnio tih tridesetak prijava. On je bio pravnik u zadnjih 12 godina. Tužilaštvo provjerava ove navode i sve što traže mi dostavljamo, još nije podnijeta ni jedna optužnica. Ljudi rade i provjeravavaju. Evo sad se provjerava i za Bočac 2 i neka rade i provjeravaju. Tužilaštvo mora provjeravati, šta će drugo raditi“, rekao nam je Kesić.

On navodi da su sve optužbe koje se odnose na njega rezultat osvete bivših radnika koji su ostali bez posla.

„Sve ovo što mi se podmeće je podnio naš bivši izvršni direktor. A uzrok tome je da sam je, pošto on nije radio svoje poslove, podnio prijedlog nadzornom odboru da njega smjene i postave tu drugog pravnika koji će raditi te poslove koje on ne radi. Nadzorni odbor je to razmotrio nadugo i naširoko i razriješio ga dužnosti. Kad ga je razriješio, onda je on sjeo i počao da tuži, od 2004. godine sve na ovamo. A mi kako Tužilaštvo nešto traži dostavljamo“, rekao je Kesić za BUKU.

Kako kaže, on se ničeg ne boji i rado će sarađivati sa policijom i tužilaštvom, bez obzira da li se tražili dokazi protiv njega ili bilo koga drugog.

„Ja se ne bojim ničega i ja sam radio u supu. Sve i jedan predmet koji je Tužilaštvo zatražilo dobili su odgovor. Pa, mi smo vozili dokumentaciju i kombijem koliko ima dokumetacije u slučajevima o kojima govorite. Ali moram reći da mi imamo postupak nabavke gdje moramo da udovoljimo od planova nabavki, odobravanja uprave, odobravanja izvršnog direktora, odbora za reviziju, nadzornog odbora, vlade, skupštine akcionora i sve to ima svoju proceduru u skladu sa zakonom koje se rade. Opet kažem, ništa nije sporno, tužilaštvo neka radi ako misli da treba i ako utvrde da je neko odgovoran taj neka i odgovara, ako ne utvrde nikom ništa“, poručio je Kesić.

 Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)