Danas je u Trebinju preminula Danica Dada Đikov. Imala je tek nešto više od 40 godina i životnog iskustva koje ne bi stalo ni u 50 prosječnih života prosječnog stanovnika naših prosječnih prostora… Preminula je od posljedica snažnog moždanog udara… O njenoj profesionalnoj vojnoj karijeri se zna dosta i tu je slovila za vrhunskog profesionalca, pa su je s pravom mnogi zvali Žena vojnik! Danica je i u privatnom životu bila baš to – Žena vojnik! O njenim ljudskim vrijednostima, nije pretjerano reći, mogao bi se snimiti film, a njena empatija prema ljudima i životinjama, empatija koju je svakodnevno širila treba da služi za primjer. Njen život i djelovanje će mnogima i biti primjer, ona će ostati uzor, a onima koji sve te njene osobine nisu prepoznali Dada je svakako nedavno uputila otvorenu poruku na Fejsbuk profilu. Bila je duboko razočarana ćutanjem ogromne većine, hrabro se borila protiv brojnih sistemskih anomalija, zaštitnički se postavljala prema svakom biću, nikada nije ustuknula pred problemom, a sve te kritike koje je upućivala bile su hirurški precizne, mangupske, neodmjerene i direktne, a uz sve to, duboko ljudske i iskrene… Veliki broj Trebinjaca je danas duboko pogođen Dadinim odlaskom, utjehu je teško naći i onome ko je površno poznavao, a kamoli članovima njene porodice i krugu prijatelja. Veliki prijatelj životinja, zaštitnik obespravljenih, ugroženih i slabih, bez sumnje je sada tamo gdje, kao što kaže naslov jednog crtanog filma kaže, odlaze svi psi, a Dada će sa svojim šapicama, prijateljima koji je nikada nisu iznevjerili niti povrijedili ići baš tamo, u raj! Zbogom, vučice!
Prije pet dana, 21.1.2021. godine Trebinjem je odjeknula vijest da je Danica Dada Đikov imala moždani udar i da prognoze nisu sjajne. Gotovo šapatom smo se raspitivali za njeno zdravlje vjerujući da će se, uprkos gotovo fatalnim prognozama, izvući i nastaviti svoj životni put. Nije se izvukla iz duboke kome iz koje je otišla na neko zasigurno bolje mjesto, mjesto na kojem se vodi računa o ljudima, životinjama i biljkama i mjesto u kojem nema potrebe za građanskim aktivizmom i bespoštednom borbom sa društvenim i sistemskim anomalijama. Prvi bliži kontakt sa Danicom odigrao se na skupu Pravda za Davida u Trebinju, na kojem je sa nevjerovatnom energijom skupljala potpise podrške i borila se za istinu o Davidu Dragićeviću. Sjećam se da smo se smijali kada je, zapisujući broj moje lične karte uočila da tri uzastopna slova formiraju riječ lav, pitala me šta sam u horoskopu, odgovorih joj da piše u ličnoj, reče mi: Koji si ti meni kralj. Kako su organizaciju skupa preuzele uglavnom žene, nazvah ih AFŽ. Od tog momenta često smo razgovarali o brojnim nepravdama, ona je svojom energijom pokretala i najinertnije, željela je da svijet učini boljim mjestom za življenje. Nedavno je bila inicijator priče o jesenjoj deratizaciji koja je, jasno je kao dan (iako zvaničnici to negiraju) izvršena nepropisno, čime je ugroženo zdravlje i bezbjednost ljudi, tačnije djece, te životinja. Pozvala me je i rekla: Igi, ajde dođi kod Marketa na šetalište, ludaci su postavili otrov svuda, nastradaće neko dijete ili životinja, zovem na sve strane, neće niko da dođe, ti si moj novinar, za tebe sam sigurna. Dolaskom uviđamo veliki broj otrovnih kockica za koje naknadno utvrđujemo da se radi o sredstvu Brodisan blue pf koje je prilično opasno ukoliko se postavi na način na koji je postavljen. Skupa smo istraživali cijeli slučaj, tražili zakonske akte, specifikacije sredstva koje je postavljeno uz obalu Trebišnjice i kako je vrijeme odmicalo, u nevjerici smo posmatrali kako se sistem po ko zna koji put (ne)svjesno ogriješio, a ono što je Dadu posebno boljelo je to što se cijeli slučaj odnosi na ugrožavanje djece i životinja i što se baš niko nije oglasio i osudio taj čin. Uzalud su bili brojni dopisi o čemu smo redovno razgovarali kada bi stigao odgovor, sve se svelo na to da ”vrana vrani oči ne vadi” i da ćemo, kako smo u šali (a što nije daleko od zbilje) govorili da ćemo na kraju nas dvoje biti krivci i prvooptuženi… Duboko je potreslo to što su ljudi prosto oćutali ovaj slučaj, a i mnoge slučajeve ranije, a koji su se ticali razornog otrova Kreozan koji je u više navrata nađen na ulicama i zelenim površinama u centru grada i koji je umsrtio više pasa, kako lutalica, tako i vlasničkih. Obratila se svojim stvarnim i virtuelnim prijateljima poručivši im bez uvijanja (a ona i nije znala drugačije) da svi one koji zatvorenih očiju gledaju kako im djeca i životinje bivaju dovedeni u opasnost nisu i neće joj biti prijatelji. Tada je Dada, između ostalog, zapisala i ovo:
Ovaj “gest” deratizacije , a u cilju zaštite zdravlja stanovništva i sprječavanja pojave i širenja zaraze bolesti čiji su prenosioci glodari , MORAO bi biti prioritet u zaštiti zdravlja stanovništva !!! E sad nakon uvoda , trebala bih nastaviti sa “dragi” ili “poštovani” sugrađani ali obzirom na to da vas nije mnogo dotaklo ( čast izuzecima) , niste mi ni dragi , a još manje zavrjeđujete poštovanje ! Pitam otvoreno da li u ovom gradu postoje RODITELJI ? Da li postoje LJEKARI ? Da li postoje PROSVJETNI RADNICI ? Da li postoje LJUDI ? Da li postojite samo kao imena i prezimena na ličnim dokumentima , fakultetskim diplomama, političkim pozicijama ,javnim funkcijama , FB profilima ? Da li postojite ili ste samo ljuštura postojanja ? Pitam vas ja NEUKA ?Kome ste prijatelji ? Svojoj djeci očito niste , pa kako bi ste mogli biti bilo kome ? Da li znate visoko obrazovani sugrađani na kojim životinjskim vrstama se vrše eksperimenti i ispitivanja , a u svrhu dobrobiti ljudi( vakcine ,lijekovi ,otrovi za štetočine …) ? Da vam kaže jedna neuka nadobudna i nadasve bezobrazna sugrađanka , rade se na miševima , pacovima, svinjama i psima !!! Jeste se zapitali “učene” glave zbog čega je to tako ? Jeste se zapitali ako je nešto štetno za njih , da li je štetno za vašu djecu? Možda ste se i zapitali ,možda ste se i na trenutak zamislili ali vi odavno NE MISLITE svojim “učenim” mozgovima , jer da mislite ne bi bilo potrebe za mojim “baljezganjem” ! Vama je dovoljno da imate diplome na kojima piše da ste neki diplomirani faktor , te ste po default-u akademski građani mnogo bitni za ovo društvo . Nema od vas ni ljudi ni građana , vi ste samo mrtva slova na nekom papiru !!! I da , JA sam ona “budaletina” što brine o životinjama , a vi ste urbana GOSPODA koja se istoj toj “budaletini” javlja zabrinuto u inbox i podržava to što radi . Vi ste ona “urbana gospoda” koja vodi računa o svojim fensi cipelicama da kojim slučajem ne zgaze u pseću kakicu , o svojim “ljubimcima” na motorni pogon koji bi se mogli “povrijediti” prelaskom preko ležećeg policajca , o izgledu svjetlećih reklama na ulicama , o društvenim pojavama o kojima pojma nemate . Da vas zamolim ,ne javljajte mi se ni u inbox ni na ulici , uklonite se sa “liste” mojih prijatelja jer vi niste prijatelj vašoj djeci ,vašoj krvi i mesu a ne meni !!! Vama “gospodo” kojima je ovo politika MRŠ !!! Vi ste jedno veliko NIŠTA !!!
Takva je bila Dada i takvu je treba pamtiti… Ako postoji mjerna jedinica za empatiju prema životinjama, ali i ljudima, a posebno prema djeci, treba je nazvati po njoj, jer empatija se odaziva na Daničino ime…
Posljednja poruka koju sam dobio od nje bila je 20.1. kada smo konstatujući da je tačno mjesec dana od uočavanja nepropisno urađene deratizacije, podsjećajući se svega, a epiloga još uvijek nema na vidiku, o čemu ćete moći uskoro čitati na MH, kratko napisala: Ja se i sad naježim…
Svi oni koji su poznavali Danicu su se danas naježili, pustili suzu i psovali život u kojem ljudi, ma ljudine poput nje odlaze prerano. Slučaj jesenje deratizacije, kao i svaki budući slučaj pojave nelegalnog otrova Kreozan, davno zabranjenog za upotrebu i proizvodnju, izguraćemo do kraja, ako ni zbog čega drugog, onda zbog Dade, za Dadu! Veliki doprinos dala je zaštiti životinja kroz rad Fejsbuk stranice ”We stand together” kojom se nikada nije hvalila niti je željela javno govoriti o radu neformalnog Udruženja za zaštitu životinja. Nesebično je pomagala svakoj životinji u nevolji, nosila ih kod veterinara, usvajala, brinula, tugovala kada bi neka od njih izgubila životnu bitku.
Borac kakav je rijetko hodao trebinjskim, ali i svjetskim putevima i kaldrmama, izgubio je životnu bitku, ali Dada je ostavila iza sebe ogroman trag, priču dugu hiljadu života običnog smrtnika, što ona nikako nije bila. Baš zato što nije obični smrtnik, Dada je i dalje tu negdje, sa svojim šapicama, svojim prijateljima, ljubimcima i kao vučica ih čuva od svih nepravednih, oholih, od coijelog sistema koji je još jednom dokazao da udara na one koji se drznu izaći iz tora i biti misleći a ne klimajući pojedinci. Dada se zasigurno jeste sekirala za sve ono što je uviđala, a uviđala je mnogo, a koliko god da je bila jaka bila je istovremeno i čovjek ogromnog srca i duše a na takve se obruši sva nepravda svijeta i boli, razara…kao što danas boli Dadin odlazak – RAZARA! Tvoja borba za ljudska i životinjska prava će se sigurno nastaviti, u inat onima koji su, kako bi ti često napisala, ljuštura postojanja… Zbogom, vučice!
Igor Svrdlin
