Početna  /  Godišnjica NDH u Mostaru – kainovski hram mržnje
Izdvajamo Teme i komentari

Godišnjica NDH u Mostaru – kainovski hram mržnje

U dolini Neretve, pod sjenama uznemirenosti uzrokovane azijskim virusom, sve se smjelije i odvažnije materijaliziraju utvare neofašističkih tendencija. Vlast spava ― a narod svjedoči, kudikamo,  transparentnijim i nasilnijim varijantama fašizacije društva, nego je to bio slučaj u godinama nakon rata. Postao je ritual zadovoljstva da se na godišnjicu osnivanja zloglasne NDH skrvnari Partizansko groblje u Mostaru, da se tim barbarizmom slavi godišnjica satanski romantizirane predstave o institucijama ― iskonskog zla, koje je popunjavalo pukotine ovog krša nevinim ljudskim tjelesima, u ponavljanim intervalima minulih epoha. Upravo to zlo je i danas prisutno, ono je agilno i modernizirano, osvetoljubivo i cinično nasmiješeno, sve te presude Međunarodnog krivičnog suda nisu ga nimalo postidile.

Naivno je pomišljati da zlo suosjeća i da se stidi. Zlo, naprosto, nema dejstvo milosrđa, svrha zla je da razori svaki pokušaj zajedništva, ljubavi, suživota i oprosta.

“Nakon razbijanja ploča na Partizanskom spomen groblju u Mostaru u vrijeme policijskog sata, zatim potpunog uklanjanja ranije oštećenog spomenika civilnim žrtvama rata u Drugom svjetskom ratu u Hodovu, opština Stolac, te požara, ponovo, na Partizanskom spomen groblju u Mostaru, takođe u vrijeme policijskog sata, nemoguće je ostati nijem na šutnju odgovornih u gradu Mostaru i Hercegovačko-neretvanskom kantonu”, navodi se u saopštenju SABNOR-a.

Sead Đulić

Sead Đulić, Predsjednik SABNOR-a BiH, stava je da devastiranje Partizanskog spomen groblja u Mostaru uoči 10. aprila, godišnjice formiranja tzv. NDH i nešto kasnije totalno uništenje, već ranije devastiranog spomenika u Hodovu, opština Stolac, nije, kako nas godinama uvjeravaju iz policijskih struktura HNK, djelo neodgovornih maloljetnih huligana, nego se radi o dobro osmišljenom strateškom cilju politika koje godinama vladaju na našem području.

„Izvršioci su članovi dobro organiziranih neofašističkih grupa, bez obzira kako se one legalno zovu i pod kojim imenom su registrovane. Naravno, oni su podržani od politike i sve rade na mig zaduženih za takvu aktivnost u istoj toj politici. Cilj je i na ovaj način doprinijeti reviziji istorije i presuđene kolaboracioniste iz Drugog svjetskog rata rehabilitirati i predstaviti kao zaštitnike naroda, a pobjednike iz istog rata predstaviti kao zločince“, apelira Đulić.

h akcija, jasno se vidi strategija kao produkt razrade ozbiljne strukture, koja zna šta želi i čije stremljenje će biti samo izraženije u vremenu koje dolazi. Aktuelna pandemija se samo iskoristila, da se ubrzaju i konkretiziraju procesi ponovnih nametanja zločinačkih paradigmi. Naime, u Mjesnoj zajednici Hodovo, pokraj Stoca, uništeni su ostaci spomenika podignutog pedesetih godina prošlog vijeka borcima NOB-a i civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata tog kraja, iz mjesta Ljuca, Hodovo, Kozice, Trijebanj, Rotimlja, Ljubljanica, Brštanik, Šćepan krst i Dabrica.

Mišo Rupar, predsjednik UABNOR Stolac, za MH govori kako se fašizacija postepeno povećava, a sada je to podignuto na veći nivo.

Mišo Rupar
Mišo Rupar

„Pa da vam iskreno kažem, ima tu da se ispriča mnogo toga. Uglavnom, oni su htjeli, a zna se ko, taj ostatak sa potstamentom spomenika da ruše sa namjerom da na tom lokalitetu izgrade spomenik Gospi, a pošto se sve to nalazi u krugu škole, onda smo mi intervenisali i došlo je do obustave. Međutim, oni su ipak napravili sa druge strane tog objekta nešto, ne znam tačno kakvo je obilježje, jer nisam želio da odem iz blizine pogledati. Zato je sada uslijedilo ovo što je urađeno, da je skroz taj dio bagerom poravnat, a materijal odvezen. Po mom mišljenju tu se planira izgradnja nečega, a čega, nisam sasvim siguran. Sve je rađeno, i prvi i ovaj put, bez obavijesti UABNOR-a“, konstatuje Rupar, dok Ibrahim Čomić, predsjednik UABNOR Sarajevo, uvjerava da se svake godine prilikom obilježavanja Dana oslobođenja Mostara, a zadnjih godina i u povodu formiranja nacističke satelitske tvorevine NDH, koja je bila u vrhu počinjenih zločina u Evropi, po već uhodanom scenariju nalogodavaca osvanu grafiti i poruke koje nemaju ničega ljudskog.

„Oni koji daju nalog potpuno su svjesni svog cilja, a izvođači, na koje bacamo osude, siguran sam da nisu svjesni pogubnosti onoga što izvršavaju. Za nedavno bogohulno, zločinačko rušenje spomenika poginulih i nastradalih od ustaške i nacističke armade. Samo naivni će pomisliti da je to djelo pojedinca. Hodovo je u općini Stolac, a u Stocu je načelnik osoba koja ničega demokratskog, dobrosusjedskog, ljudskog prema drugim i drugačijim nema. Nikada se nije izjasnio kao antifašista, podržava fašistoidne podjele, koči zbližavanje ljudi, ne izvinjava se za brojne zločine svojih sunarodnika. Bez njegovog znanja i saglasnosti nije se mogla pokrenuti opštinska mehanizacija i poravnati spomenik koji su mještani održavali preko pola vijeka“, naglašava Čomić, te poziva gradonačelnika Stoca Stjepana Boškovića da, ako u njemu ima i trunka ljudskosti i odgovornosti, da pokrene istragu, te da kazni počinioce u znak poštovanja prema povjesti, i da se obnovi spomen obilježje.

„Što se nas tiče, čim se steknu uslovi eto Vam antifašista pred općinu da traže povrat porušenog, da zahtijevaju poštivanje ljudskih sloboda i uvažavanje najznačajnijeg događaja u povjesti savremene BiH ― NOB 1941-1945. Želimo jednaka prava za sve građane Stoca“, upozorava Ibrahim Čomić za Moju Hercegovinu, te poručuje gradonačelniku Stoca da će tražiti da se obrati okupljenim antifašistima u Hodovu.

„To će biti prilika da se potvrdi kao antifašista ili kao nešto drugo“, riječi su predsjednika UABNOR-a Sarajevo.

Fašizam se dovlači iz hramova mržnje, izgrađenih na percepcijama o isključivosti istine. Postepeno, bojažljivo poput štakora, ispitiva teren pod krinkom zaštite tradicionalnih vrijednosti i izražene bojazni za nacionalni identitet. Potom izgriza sve oblike različitosti optužbama jasnim samo tom uglađenom primitivizmu koji je učen da prezire dok je slab, a kada okolnosti vremena i prostora učine da ojača, tada se doktrina zlobe manifestira nasiljem i zatiranjem svakog opozitnog koncepta.

Fašizam je oduvijek u ulozi žrtve, to mu je kolijevka iz čijih laži pupa na određene datume iz zločinačke prošlosti, dok stvarnu žrtvu ne dovede na žrtvenik i, naposlijetku, pogubi je hladnokrvno.

Gradimir Gojer, akademik, pisac i reditelj, za Moju Hercegovinu tvrdi da fašizam potpuno slobodno i nekontrolisano buja u BiH i regionu.

Gradimir Gojer
Gradimir Gojer

„Ove pojave anticivilizacijskog karaktera, ovo koliko puta ponovljeno skrnavljenje Partizanskog groblja u Mostaru i skrnavljenje spomenika borcima NOB-a u Hodovu nisu nažalost recidivi prošlosti nego jasni naumi mladih nasljednika fašizma. To se može desiti u Mostaru i Stocu gdje fašisti stoluju ― a tužiteljstva i policija šute. Opet će nam se valjati fatati šume“, predviđanja su akademika Gojera.

Očiglednost ponavljanja identičnih obrazaca, brisanja antifašističkog naslijeđa alatkama koje instaliraju simbole zaštite fašističkog nemorala ― pokušaji su lažiranja činjenica, i to je stvarnost koju nam ova vlast svojom šutnjom aminuje i kojoj se raduje, jer ovo stanje je, dakako, uspješno realizirani program aktuelne vlasti. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu u savezu su klike HDZ-a i SDA, i njihov mehanizam vladavine savršeno funkcioniše.

Slavo Kukić, akademik i doktor socioloških nauka, smatra da je najgore što se jednom društvu, ili jednom narodu svejedno, može dogoditi jeste da nema odnos poštovanja prema svojoj prošlosti, pa kakva god ona bila. Još gore je ako se atakira na prošlost na koju bi se trebalo biti ponosnim. A NOR i partizanski pokret pripadaju baš takvoj prošlosti.

Slavo Kukić
Slavo Kukić

„Nažalost, oni smetaju snagama i ideologijama koje su sljedbenici poraženih, i snaga i ideologija u Drugom svjetskom ratu. Oni koji svako malo skrnave Partizansko spomen groblje u Mostaru, oni koji su nedavno to učinili u Hodovu, dio su i tih snaga i tih ideologija. I s takvima nema razgovora u čitavom demokratskom svijetu, svugdje gdje je antifašizam jedna od temeljnih društvenih vrijednosti. Nisu, međutim, jedini problem pripadnici civilizacijskog mračnjaštva, poštivatelji fašističkih ideologija jedini, pa čak ni najveći problem. Puno veći problem su vlasti koje se prema činjenu takvih odnose s popriličnom dozom benevolentnosti. A u slučaju skrnavljenja partizanskih spomen obilježja radi se baš o takvom odnosu“, zaključak je Kukića, koji se pita, uostalom, kada je to vladajuća nacionalistička bulumenta u Mostaru, ili uopće u Hercegovini, otkrila neki od oblika skrnavljenja spomenika koji čine sponu između današnjih generacija i vremena naše prošlosti ― i koji bi morali biti dio kulture našeg sjećanja ― a koji ne odgovaraju njihovim skrnaviteljima, sljedbenicima fašističkih ideologija?

„Ako me pamćenje dobro služi, nikada. No, što čovjek i ima očekivati od onih koji, preko imena ulica, škola, studentskih domova itd., iskazuju poštovanje prema osobama i pokretima, koje osuđuje čitav demokratski svijet“, ističe za Moju Hercegovinu akademik Slavo Kukić, te napominje:

„Zamislite, recimo, da gradske vlasti Mostara ili kantonalne vlasti HNK, ili vlasti nekog drugog dijela BiH, reagiraju na način kako je ovih dana u Jasenovcu reagirao hrvatski predsjednik na pitanje što treba učiniti s pločom HOS-a ― a HOS, da ne bude nejasnoća, slijedi ideologiju ustaškog pokreta. A on lakonski odvrati da to „treba maknuti, baciti negdje“, te da onima koji nas uvjeravaju da su se u Domovinskom ratu pod zastavom „Za dom spremni“ samo borili za Hrvatsku treba objasniti da su se pod tim geslom i ustaše borile za NDH“, stanovišta je Kukić, koji je ubjeđenja da takvih ovde nemamo. Naprotiv, mišljenja je akademik, kako su umjesto Milanovića ovdje za kulturu sjećanja zaduženi oni koji bi rado maknuli i partizanski pokret i NOB, a iz naftalina ponovo izvukli Pavelića ili njegove suradnike s uličnih natpisa na mostarskim ulicama ― ili neke druge, iz Drugog svjetskog rata ili iz rata 1992-1995. godine, a koje je svijet također osudio“, poentira akademik Kukić.

No, ono što je svijet osudio u brojnim procesima, ono što historija potvrđiva i čemu svjedoče brojni zapisi preživjelih svjedočanstava, još ne iscjeljene traume vremena, ugroženo je rehabilitacijom zločinačkih narativa, namjerno podvaljenih, potom nametnutih kao vodilje interpretacijama prošlosti, neargumentiranim tumačenjima, koja su novim naraštajima u ovom sistemu vrijednosti savršeno servirana kao nepobitna istina i obrazac kojim se treba gledati na budućnost.

Vuk Bačanović, istoričar i novinar, pojave ovog vremena uspoređiva sa pripovijesti iz Starog zavjeta o Kajinu i Avelju. Kajin je ljubomoran na Avelja, te se u njemu rađa zlo zbog kojeg ubija nevinog brata. Ova priča je moćna zbog toga što govori o cijelom čovječanstvu kao Kainovom potomku, kojega muči savjest radi smrti nevinog, slabijeg, nezaštićenog, a na kojeg se mora ugledati ne bi li sprao sa sebe teški grijeh bratoubistva.

Vuk Bačanović
Vuk Bačanović

„Svi ljudi, svi narodi i sva društva, bez obzira kojoj vjeri, kulturi ili ideologiji pripadali, nose u sebi ova dva arhetipa, “dva vuka”, kako bi rekli američki domoroci. Najžalosnije je, međutim, kada se kulture koje se busaju u prsa da su aveljevske, a to bi sve kulture abrahamskih tradicija morale biti po inerciji, svedu na najprimalniji kajinovski nagon, kojima nije dosta bratoubistvo, već se želi ukloniti i samo sjećanje na njega, pa se, kukavički, umjesto katarze vrše lažna pročišćenja: skrnave se groblja, varvarski uklanjaju spomenici nevinim žrtvama, odgajaju generacije pune netrpljivoti i zla… Ne želim da se pomisli da pod ovim mislim samo na jednu od dominirajućih ideologija u HNK, jer slične manifestacije kainovske zluradosti u raznim oblicima nalazimo u cijeloj državi. Pa ipak, kada govorimo o njenom konkretnom obliku u HNK, onda moramo potpuno otvoreno reći da se radi o nepatvorenoj ustaškoj ideologiji, koja, na jednak kukavički način na koji je ubijala nevine žene i djecu, sada zatire kako spomenike tim žrtvama, tako i onima koji su se protiv takve ideologije borili, ne samo za vlastiti opstanak, nego i bolji i pravedniji poredak“, smatra Bačanović, te dodaje da nije nikakvo čudo da je to tako kada je odnos prema takvoj monstruoznoj praksi čak i u Hrvatskoj prilično mlak.

To najbolje govori primjer hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, pojašnjava za Moju Hercegovinu istoričar Bačanović, koji je u stanju u Jasenovcu reći da se “svatko ko se 1991. borio za Hrvatsku pod ‘Za dom spremni’, nije borio samo za Hrvatsku nego i za restauraciju NDH”, a da bi već sutra morao da se pravda da kada je izjavio da treba maknuti spomen-ploču s uklesanim ustaškim pokličem, ni na koji način nije htio obezvrijediti ili umanjiti žrtvu poginulih pripadnika HOS-a čija su imena na toj ploči.

„Dakle, ako predsjednik koji dolazi iz stranke koja je baštinik antifašističke borbe i antifašističkog pokreta ne vidi ništa problematično u tome da fašističke pokliče razdvaja od nosioca iste ideologije i tako ih rehabilituje, šta očekivati od prosječnog pojedinca kojem mozak ispiraju otvoreni ustaški revnitelji?“, promišlja Bačanović.

Grad na Neretvi je talac rebrendirane ideologije fašizma. Šta možemo očekivati od vlasti, zapadne, kojoj i dalje ne smetaju imena ulica nazvana po ustaškim simbolistima, ili vlasti istočne, koja još uvijek gaji sramežljive simpatije prema Mustafi Busuladžiću, nacističkom kolaboracionisti. Obje garniture postratnih golijata imaju zajednički sadržilac ― otklon prema tekovinama antifašizma.

Semir Behram

1.4K Shares
1.4K Shares
1.4K Shares
Copy link