Piscis primum a capite foetet (riba najprije od glave smrdi) jedna je od najprimjerenijih izreka za našu akademsku zajednicu i konkretno Fakultet političkih nauka u Banjaluci.
Piše: Miloš Bajović
Prvo pitanje koje trebate sebi postaviti, dragi profesori FPN-a u Banjaluci, jeste kako je moguće da dekani i prodekani fakulteta budu savjetnici predsjednika republike. Je li to borba za slobodno i nezavisno obrazovanje? Ali, zbog čega bi se vaš glas uopšte i začuo kad valja sačuvati platu od hiljadu i dvjesta maraka.
Na Univerzitetu u kojem su bivši portiri dekani, a predsjednik Akademije nauka pedagog sa trogodišnjom višom školom kao osnovnim zvanjem, nije ni čudo što za nuspojavu imamo profesore diletante i plagijatore. Plagijatori koji dugi niz godina rade na FPN-u. I sad ste, poslije medijskog pritiska, bili prinuđeni da izigravate dežurnog policajca. Taj princip pompeznih saopštenja za javnost najviše liči na čuvenu rečenicu: „Drž'te lopova!“
Problemi plagijata su ništa drugo do posljedice ličnih i sebičnih interesa akademske zajednice čiji je osnovni model djelovanja „Ja tebi – ti meni“, a vi se ponašate kao da su profesori plagijatori odjednom, sa neke druge planete, dospjeli na vaš fakultet. Umjesto upiranja prstom u imaginarne krivce koji su doveli do toga da studentima predaju diletanti i plagijatori, bolje se osvrnite ka sopstvenom rukovodstvu.
I manite se licemjerja u kojem se predstavljate kao zaštitnici akademske zajednice i akademskog načina razmišljanja. Licemjerja, jer ste svi znali za plagijate dugo vremena i odjednom se sad zgražavate nad njima. Licemjeri, jer vrlo dobro znate u kakvom sistemu pritisaka funkcioniše obrazovanje, ali poluga straha i linije manjeg otpora na koje pristajete je nešto što će se teško ikada moći iskorijeniti.
Bolje da za katedrom uvedete predmet naziva „Uzroci i posljedice partokratije u našem društvu“ nego da izigravate pravednike akademske zajednice. Nažalost, u javnosti se čini da je vaš jedini uspjeh, a plašim se i domet, da se pojavite jednom godišnje na RTRS-u gdje pričate o ugrožavanju interesa Republike Srpske. Sa nepostojanjem osjećaja za stvarnost, vi postajete saučesnici ovakvog bolesnog stanja nacije ili društva. E, to je rezultat vaše politike, draga gospodo!
Vaš uski provincijalizam ne dozvoljava kritiku vaših interesnih i malograđanskih grupa. Nekolicinu kvalitetnih ljudi kojima se možete ponositi i koji govore po nekoliko svjetskih jezika uporno tjerate sa fakulteta svojim jednoumljem da više ne bi postavljali pitanje: „Pa čekaj, u kakvom mi to društvu živimo?“
Ne samo da nemate osjećaja za zajednicu i sociologiju, nego se i u takvom okruženju kakvo je akademsko, usvaja glavna maksima ovog društva koja može stati u tri riječi – partija, moje i ja. Iskreno govoreći, dragi moji profesori dekani i prodekani, dok god postoji negiranje sociološke horizontale, odnosno razmišljanja okrenutog prema zajednici, diletanti i plagijatori će i dalje biti nešto što postaje pravilo u ovom obrazovanju.
Stoga, umjesto skrivanja po kabinetima, korisnije bi bilo da izađete iz njih i kao predstavnici fakulteta sa najvećom društvenom odgovornošću po selima i gradovima pričate našem društvu (ili bar na RTRS-u) zbog čega smo pokvareni, korumpirani, podložni uticajima partijskih funkcionera, pa da imate čime da se ponosite i tako svoje studente naučite da slobodno misle.
