Disciplinovanje javnosti je divan naziv za čitavu ovu epohu kod nas. Kako ovo tumačiti nego kao prijetnju da smo nedisciplinovani, da radimo što se ne smije raditi i da će nas početi procesuirati zbog toga? Međutim, nigdje se ne navodi šta to radimo što zaslužuje ovakvu reakciju. Napomenuću da nije sporna samo kleveta, nego i uvreda i iznošenje ličnog i porodičnog stanja. Čitava je to lepeza krivičnih djela koja nisu jasno ograničena i za koja možemo u dobroj mjeri da nagađamo na šta se konkretno odnose i koga to ugrožavaju, odnosno disciplinuju.
Ovako u razgovoru za Moju Hercegovinu govori banjolučki advokat Aleksandar Jokić povodom Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republika Srpske kojim se, između ostalog, kriminalizuje kleveta. Uprkos snažnom pritisku javnosti Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS ipak je napisan. Naš sagovornik ističe da ga to nije iznenadilo.
“Već duže vremena se testiralo da li među građanima postoji dovoljno energije i volje da se bore za svoja prava i Slobodu i uvidjelo se da je rizik od toga premali za vlast. Od regulacionih planova u Banjoj Luci, do oduzimanja novinaru telefona u cilju saznavanja izvora – sve su to bili pokazatelji da bi se moglo pokušati i sa ovim”, kaže Jokić.
Predlagači ovog zakona često govore da je kriminalizacija klevete evropska praksa. Da li je?
Evropska praksa je da su preporuke da se ide u dekriminalizaciju klevete. Evropska praksa je da se mediji i javnost ne osjećaju ugroženo, jer su to države vladavine prava. Ta praksa, odnosno ta društva, nisu uporediva sa našim. Mi imamo situaciju da smo u jednom od rijetkih polja bili napredno društvo i sada smo odlučili da to nije za nas. To ćemo pravdati time da mnoge države nisu uradile ono što smo mi, pa to automatski mora da znači da mi to smijemo nulirati. Mi smanjujemo dostignuti nivo ljudskih prava i Slobode i to je veliki problem!
Za klevetu i uvredu časti nije propasana kazna zatvora, ali su propisane astronomske novčane kazne. Da li su ti iznosi – normalni?
Nije čest slučaj da se preciziraju minimum i maksimum novčane kazne, ali svakako da ovi predloženi iznosi nisu zanemarivi. Ako koristimo računicu da se dan zatvora mijenja sa iznosom od 50 KM, onda ćemo lakše steći sliku kolikoj zatvorskoj kazni odgovaraju ovi iznosi.
Zašto se kleveta iz parničnog premješta u krivično pravo?
Pa i ne premješta. Ona će sada biti na dvije stolice. To što postaje krivično djelo, ne znači da više neće biti privatnih tužbi za naknadu štete zbog klevete.
Kako će na ovo reagovati pravosudna zajednica? Da li će sudijama i tužiocima biti potrebno dodatno “usavršavanje” s obzirom na to da će se susresti s novom praksom?
Iskreno, i mene zanima kako će i da li će uopšte reagovati. Ja se nadam da su pred nama javne rasprave i okrugli stolovi na kojima ćemo moći da čujemo stavove i reakcije pravosuđa.
Vjerujete li da će ovaj zakon, ako bude usvojen, biti osnova za proganjanje novinara?
Siguran sam da može za to da posluži, a strepim da će se to i desiti, uz nadu da nisam u pravu. Odredbe koje su napisane su toliko široke, nejasne i neprecizne da se ne može isključiti njihova primjena na način kako ste u pitanju naveli.
Posebno je, čini se, skandalozna visina kazne za uvredu časti člana porodice koja ide i do 100.000 KM. Ima li ikakvog osnova za takvu rigoroznu mjeru?
Volio bih da u obrazloženju ili svom obraćanju ministar ukaže šta je dovelo do ovog krivičnog djela, te kako je odmjeren iznos propisane novčane kazne. Tada bih mogao da komentarišem to. Ovako je samo nečuveno i ostavlja sve nas bez komentara.
Očekujete li da predlagač čuje struku i one na koje će ovaj zakon najdirektnije uticati?
To će zavisiti od naše reakcije u narednom periodu. Kad kažem naše, mislim na građane. Ako se budemo ponašali kao u ranije navedenim slučajevima kada su vlasti vidjele da im nismo opasnost, ne vidim onda razlog da se vlast predomisli i konsultuje i posluša medije i stručnu javnost. Mislim da smo došli baš do te tačke – moraćemo da se probudimo danas ili nekada kasnije u nekoj distopijskoj Srpskoj.
Nacrt je donešen samo nekoliko dana nakon slučaja “Morača”. Da li su tužilaštvo i policija imali ikakav osnov da Moraču proglase optuženim i da mu oduzmu telefon?
O ovome sam pisao malo detaljniji komentar i moj stav je da novinar koji ne prisustvuje radnjama u istrazi ili sudskom postupku ne može da bude učinilac niti pomagač krivičnog djela koje se Morači stavljaju na teret. Do sada nisam čuo argumente koji govore suprotno, pa ostajem pri ovom stavu.
