Vladika Grigorije: Ako bi Sveti Sava došao u Hercegovinu, vidio bi da njegova vizija nije ostvarena

TREBINjE – „Ako bi danas Sveti Sava došao u Hercegovinu, u svoju humsku zemlju, vidio bi da poslije toliko vijekova njegova vizija nije ostvarena, ali da je sada, kao i tada, najvažnije ono zašta se on borio, red, poredak, pravo i pravda, prosvjećivanje i liječenje ljudi. Vidio bi Sveti Savo kako ga mi na današnji dan svečano slavimo, ali nisam uvjeren da bi takvog pregaoca naše slave i pohvale, naše velike riječi, učinile srećnim, kazao je vladika zahumsko-hercegovački primorski Grigorije u svojoj besjedi na Svetosavskoj akademiji sinoć u Trebinju.

Vladika Grigorije (Foto: Moja Hercegovina)
Vladika Grigorije (Foto: Moja Hercegovina)

“Uvjeren sam da bi nas Sava upitao – zašto još uvijek vlada bezakonje? Zašto nema reda? Zašto zapuštamo škole i bolnice? I ono najvažnije za Svetog Savu i tada i danas – zašto se svađaju braća? Zašto mrze jedan drugoga, zavide, pa čak i ubijaju? Zašto otimaju, lažu i pljačkaju“, uvjeren je  vladika Grigorije.

On je rekao kako bi se Sveti Sava u „vinogradu koji je lično zasadio“ osjećao došljakom i strancem, a svaku kritiku upućenu njegovom narodu ljudi ne bi prihvatili sa odobravanjem.

Vladika je, uporedivši grad sa vinogradom, kazao da oboje ne mogu opstati ako nema rada, reda, zdravlja, nauke, mira i pomirenja, a to su, podsjeća vladika Grigorije, ideali za koje se Sveti Sava borio.

„Kao što vinogradari dijele čašu vina, tako bi i građani trebali jedni sa drugima da dijele radost. Ako negdje sretnete radosnog čovjeka znajte da je njegova radost plod rada punog ljubavi. U osnovi riječi ‘radost’ stoji riječ rad, a ako to pročitamo unatrag, onda je to dar. Suština je u tome da naš grad, kao i naš vinograd, treba da shvatimo kao dar. Uvijek se u crkvama molimo da svaki grad bude sačuvan od gladi, poplave, požara, najezde tuđinaca, međusobnog rata, molimo se za one koji upravljaju gradom, za putnike, moreplovce, za one koji se sjećaju sirotinje, za svaku namučenu dušu kojoj je potrebna pomoć“, rekao je vladika Griorije u svojoj besjedi.

Dodao je da ako su ljudi najamnici u vinogradu i gradu, onda sigurno neće brinuti ni o zdravlju, ni o obrazovanju, ni o bilo čemu važnom za grad i vinograd, već će biti obični kradljivci plodova, koji će na kraju biti protjerani iz vinograda i grada i iz božijeg svijeta.

„Stoga, vinogradari, a pogotovo vladari treba da paze na svoje vinograde i gradove, da se ne postidimo kada dođe Gopodar ili njegov sin, a u našem slučaju to bi mogao biti i Sveti Sava. Zato nam je potrebna kultura, znanje i obrazovanje i ljubav. Kada bismo samo znali kakva je briga i žrtva potrebna niko se ne bi otimao da bude vladar ili vinogradar ako nema svijesti o velikom vinogradaru – Gospodaru”, rekao je vladika Grigorije.

Dodao je da nema mjesta očajanju, iako smo u takvom stanju da bismo se sigurno postidjeli Svetoga Save, te napomenuo da je velika utjeha to što se vinograd uvijek iznova može obnavljati i oživljavati.

“Zato, ugledajmo se na dobrog vinogradara, koji se kroz vinograd kreće pažljivo i brižno, pazeći da čokoti uvijek stoje tako da ne smetaju onome pored sebe. Kad je potrebno drugom čokotu, oni mu prave hlad, a kad je potrebno sunce – ne prave mu osjen. Tako i mi, braćo i sestre, brinimo jedni o drugima, jer je to najbolje upravo za nas”, poručio je episkop zahumsko-hercegovački i primorski.

Govoreći o Svetom Savi, rekao da je Sava „najdivniji uzor i učitelj, koji je bio spreman da se žrtvuje“.

„Ne bi bilo dovoljno da kažemo kako je on najveći i najbolji zato što je bio Nemanjin sin i zašto što je izdejstvovao autokefalnost naše crkve, što je bio monah i episkop, zato što je bio mudar i pametan, pobožan i hrabar. Svi ovi odgovori, iako tačni nisu dovoljni, jer u našem narodu bješe mnogo drugih takvih. U čemu je onda tajna lika Svetog Save? Postoji jedna dimenzija Savine ličnosti koja je bila presudna da on postane krajeugaoni kamen postojanja i opstanka našeg naroda. Sveti Sava je prvi čovjek koji se svim svojim bićem opredijelio da u naš narod uvede red. On piše Hilandarski i studenički tipik, prevodi na naš jezik novokanon, zakonopravilo koje je uređivalo crkveni i građanski život. Iako je hrišćanstvo na našim prostorima imalo nesumnjivo korjena i prije Svetog Save, iako se za Jevanđelje u ovim krajevima čulo još od vremena apostola i Ćirila i Metodija, Sveti Sava prvi oranizuje crkvu. Na društvenom planu on se bavi dvjema djelatnostima najvažnijim za život jedne zajednice – prosvjetom i medicinom. Po mom dubokom uvjerenju, on je pokazao da je njegova vizija dalekosežnija od vizije svih drugih velikih duhova koji su postojali i postoje u našem narodu“, naveo je vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije.

Organizatori Svetosavske akademije bili su grad i Crkvena opština Trebinje.

 Nikolija Bjelica

Autor