Izborna staza je postavljena: desno se nalaze dvije, lijevo tri trake. U prvom kvadrantu takmičiće se oni kojima je cilj Palata Republike, u drugom oni koji žele da se dočepaju zgrade Predsjedništva BiH. Branko Blanuša protiv Save Minića u trci za predsjednika Srpske, a na drugoj strani jednakostranični trougao Željka Cvijanović, Marinko Božović i Nebojša Vukanović kojima je ciljna ravnina u Sarajevu.
Premijer čija je vlada pala dva puta
Savo Minić u trku ulazi kao aktuelni premijer Republike Srpske čija je Vlada čak dva puta padala u posljednjih godinu dana. Prva Vlada Save Minića izabrana je u septembru 2025. godine nakon „pada“ Radovana Viškovića. Problem je nastao oko načina na koji je Minić dobio mandat. Mandat mu je u avgustu 2025. dao Milorad Dodik u trenutku kada je već bio pravosnažno osuđen i kada mu je oduzet mandat predsjednika Republike Srpske. Upravo zbog toga je otvoreno pitanje da li je Dodik uopšte imao ustavno ovlašćenje da predloži mandatara.
Kada se približila sjednica Ustavnog suda BiH na kojoj je trebalo da se razmatraju apelacije povezane s tim pitanjem, vlast je odlučila da preventivno sruši sopstvenu Vladu. Minić je 15. januara podnio ostavku, a Narodna skupština RS je 18. januara prihvatila ostavku čime je pala cijela Vlada. Odmah nakon toga Miniću je novi mandat dala Ana Trišić Babić koja je tada bila vršilac dužnosti predsjednika RS, pa je praktično isti čovjek ponovo sastavio gotovo istu Vladu. Minić je tada kao jedan od razloga naveo i potrebu za rekonstrukcijom Vlade i održavanjem političkog kontinuiteta.
Drugi pad bio je direktna posljedica činjenice da je i nova procedura oko Minićevog mandata ponovo otvorila pravna pitanja. Iako je drugi mandat dobio od Ane Trišić Babić, pojavila se mogućnost da i izbor, odnosno legitimitet Vlade bude osporen pred sudovima i institucijama, jer Ustav Srpske ne poznaje funkciju vršioca dužnosti predsjednika Republike. Minić je 16. marta ponovo podnio ostavku. Ovoga puta je vrlo otvoreno rekao šta radi: Vlada je, po njegovim riječima, bila zakonita, ali je postojalo njeno osporavanje i mogućnost institucionalne krize. Zato je odlučeno da se ponovo ide kroz kompletnu proceduru izbora. Narodna skupština je prihvatila ostavku i time je pala njegova druga vlada. Istovremeno je već bilo najavljeno da će ga Siniša Karan ponovo predložiti za mandatara i da će ministri ostati isti.
Zatvorena vlada i duel bez pobjednika
Minić nije imao mnogo vremena da se pozicionira kao premijer. Naslijedio je Viškovića koji je bio najdugovječniji premijer Srpske. Pokušao je da se „otvori“ prema medijima, ali mu je to slabo polazilo za rukom. Sjednice Vlade Srpske su i dalje zatvorene za javnost, a mnogi „materijali“ se i dalje čuvaju u mraku sefova i zaključanih ladica. Najpoznatiji lovac Republike Srpske imao je i jedan duel i to sa predsjednikom PSS-a i gradonačelnikom Banje Luke Draškom Stanivukovićem, ali je teško reći ko je iz tog duela izašao sa više primljenih golova.
Predsjednik kojeg niko nije htio
Branko Blanuša je, sa druge strane, imao sjajnu startnu poziciju. Na čelo SDS-a je došao kada tu fotelju niko nije želio i gotovo sigurno je trebao biti brzo potrošen, ali se to nije desilo. Na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske Blanuša je umalo pobijedio Sinišu Karana i da nije bilo „izuzetnih“ radnji u Laktašima, Doboju i Zvorniku – to bi se sigurno i desilo. Činilo se da je SDS konačno dobio predsjednika koji zna šta radi, koji zna kuda „goni“, koji ima povjerenje i stranke i birača i koji neće plesati politički tango po principu „jedan naprijed, tri nazad“.
Vir koji ga je povukao
Ali, politika nije za poštene. Kao da nije bilo dovoljno što u tim vodama ne umije da pliva, Blanušu je povukao vir koji su vještački stvorili Draško Stanivuković, Darko Babalj i Marinko Božović. Trakavica o „inokosnim“ kandidatima trajala je mjesecima, Blanuša se svakog dana premišljao k'o francuska sobarica. U ponedjeljak je bio za sebe, u utorak za Stanivukovića, u srijedu za širu koaliciju i u tom nadmudrivanju samoga sebe potrošio je, čini se, sve kredite koje je imao u ovoj komplikovanoj i zamršenoj igri.
Blanušina taktika neprestanog povlačenja i napredovanja vjerovatno mu je donijela više štete nego koristi. Na koncu je popustio: rekao je da će Stanivuković biti premijer ukoliko on postane predsjednik Srpske, a to je isto kao da je rekao da će nakon izbora konačno i doći do stapanja SDS-a i PSS-a. Blanuša je već jednom predložio to hemijsko jedinjenje, ali je u istom danu prijedlog povukao, jer je dio Glavnog odbora stranke ustao protiv njega. U izbornu trku Blanuša ulazi sa pocijepanom strankom i gotovo izvjesno bez podrške gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića u Izbornoj jedinici šest.
Ko nosi veći teret
„Biračko tijelo u Republici Srpskoj je duboko podijeljeno i mislim da po unaprijed zauzetom stavu godinama glasaju za jedne ili druge bez obzira na kampanje ili kandidate koje nude dvije opcije. Jedina razlika sada u odnosu na prethodne izbore jeste raskol u opoziciji i situacija na relacija Vukanović-ostali“, kaže za MojuHercegovinu novinar Vladimir Kovačević.
Dio opozicionih glasača, pa i glasača nekih opozicionih stranaka koje nisu Lista za pravdu i red, sigurno će, dodaje naš sagovornik, glasati za Vukanovića, jer su razočarani u lidere svojih stranaka. Teško je, kaže Kovačević, procijeniti koliki će to biti procenati, zbog čega je, dodaje on, teško govoriti o prednostima i manama jednih ili drugih.
„Savo Minić ima prednost što je već vlast i što iza njega stoji Milorad Dodik i porodica Dodik i što može računati na sve resurse koji su mu potrebni, kao i na jaku stranačku infrastrukturu. Mana mu je, u sukobu sa Blanušom, ta što on nije Milorad Dodik, jer svaki kandidat SNSD-a koji nije Milorad Dodik ima šansu da izgubi. Prednost Branka Blanuše je bila ta što je ujedinio opoziciono glasačko tijelo oko sebe na prijevremenim izborima“, smatra Kovačević.
Prednost Blanuše je i ta što važi za obrazovanog čovjeka i poštenog i što je igrao „egal“ sa Karanom i pored svih uslova na strani Karana. Mana mu je, tvrdi Kovačević, sve ovo što se dešavalo oko kandidatura u posljednjih nekoliko mjeseci kada je dopustio da njime upravljaju određene strukture SDS-a, ali i Draško Stanivuković.
„To će sigurno odbiti dio opozicionih glasača od toga da ga zaokruže“, zaključio je Kovačević.
