Predizborna kampanja za opšte izbore u Bosni i Hercegovini, zakazane za 4. oktobar, zvanično je počela. Birači u Republici Srpskoj tog dana neće birati samo jednog predstavnika – istovremeno se glasa za predsjednika i potpredsjednike Republike Srpske, za 83 poslanika Narodne skupštine RS, za srpskog člana Predsjedništva BiH i za predstavnike u Parlamentarnoj skupštini BiH. To čini ove izbore, formalno gledano, kombinacijom šest različitih izbornih utrka na jednom listiću.
Kampanja dolazi nakon burne godine za politiku Republike Srpske: Milorad Dodik je u avgustu 2025. godine pravosnažno osuđen, nakon čega mu je oduzet mandat predsjednika Republike Srpske; na prijevremenim izborima u novembru 2025. pobijedio je kandidat SNSD-a Siniša Karan, dok je Vlada Save Minića u međuvremenu dva puta padala i ponovo se sastavljala usred pravnih sporova oko legitimnosti njenog mandata. U takvom ambijentu – obilježenom institucionalnom nestabilnošću, ali i dalje dominantnom pozicijom SNSD-a – stranke su otvorile kampanju sa porukama koje otkrivaju dvije suprotstavljene priče: opozicija govori jezikom promjene i pravde, dok vladajuća koalicija, predvođena SNSD-om, insistira na kontinuitetu i stabilnosti.
SDS: “Pravda se vraća u Srpsku”
Srpska demokratska stranka kampanju je otvorila pod sloganom “Pravda se vraća u Srpsku”, sa jasnom namjerom da temu (ne)funkcionisanja institucija i sistemske korupcije stavi u centar. Kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH Marinko Božović poručio je da SDS vodi “iskrenu borbu protiv korupcije” i najavio namjeru da građanima “vrati dostojanstvo”, opisujući Republiku Srpsku kao ekonomski devastiranu zemlju čiji su prirodni resursi oduzeti u korist uske grupe ljudi.
Kandidat za predsjednika Republike Srpske Branko Blanuša krenuo je od svakodnevnog iskustva građana, ne od apstraktnih političkih parola.
Njegova poruka – da je danas gotovo nemoguće doći do ljekarske usluge ili posla bez “veze, poznanstva ili novca”, i da stranačka knjižica prevladava nad znanjem – direktno cilja osjećaj nepravde koji, prema istraživanjima javnog mnjenja u regionu, dijeli veliki dio građana Republike Srpske, nezavisno od stranačkih preferencija. Simbolični čin kojim su Božović i Blanuša svojeručno potpisali slogan kampanje ima za cilj da poruku pretvori u ličnu garanciju, a ne u puku parolu.
Ono što SDS-ovu poruku čini analitički zanimljivom jeste njena univerzalnost – “pravda” je dovoljno širok pojam da obuhvati i ekonomsko nezadovoljstvo i osjećaj institucionalne nejednakosti, ali upravo ta širina nosi i rizik: stranka će morati da ponudi konkretne mjere kako kampanja ne bi ostala na nivou emocije bez sadržaja, pogotovo u konkurenciji sa Narodnim frontom, koji svoju kampanju gradi upravo na razrađenom ekonomskom programu.
PSS: stotinu dana, kamperi i “Ugovor sa narodom”
Pokret Sigurna Srpska, koji predvodi gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, kampanju je otvorio na drugačiji, znatno konkretniji način. Umjesto opšte parole, PSS je ponudio “Ugovor sa narodom” – dokument koji Stanivuković opisuje ne kao formalni čin, nego kao “zavjet” prema građanima, sa obećanjem da će svaka data mjera i svaki zakon biti predloženi u prvih sto dana eventualnog mandata.
Konkretne mjere koje je Stanivuković naveo – uklanjanje kladionica i kockarnica iz blizine škola, ukidanje PDV-a na lijekove i medicinska pomagala, depolitizacija škola i javnih ustanova, podrška domaćoj poljoprivredi i uvođenje trinaeste penzije – predstavljaju pokušaj da se apstraktno nezadovoljstvo pretvori u listu provjerljivih obećanja. Stanivuković pritom gradi kredibilitet na sopstvenom mandatu u Banjaluci, navodeći besplatan gradski prevoz za penzionere kao dokaz da se obećanja mogu ispuniti.
Najupečatljiviji element PSS-ove kampanje je njena forma, ne samo sadržaj: Stanivuković je najavio da se narednih 30 dana neće vraćati kući, već da će sa saradnicima obilaziti Republiku Srpsku u kamperima, koji će mu služiti kao “kancelarija i radna soba”, kako bi napravio “krug” oko cijelog entiteta. Riječ je o kampanji izgrađenoj na fizičkoj vidljivosti i neposrednom kontaktu s biračima, za razliku od tradicionalnih tribina. PSS je pritom potvrdio da podržava Blanušu za predsjednika i Božovića za člana Predsjedništva, formalizujući koaliciju sa SDS-om čiji je nastanak, prema ranijim analizama, bio dug i turbulentan proces.
Narodni front: “Ekonomski tigar i socijalni raj”
Predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić kampanju je izričito pozicionirala kao suprotnost “trivijalnostima” i “performansima” drugih aktera, insistirajući da je njena stranka jedina koja je predstavila cjelovit ekonomski program – nazvan “Republika Srpska – ekonomski tigar i socijalni raj”. Poruka je direktno usmjerena protiv političke kulture međusobnih optužbi, koju je Trivićeva opisala kao nešto čega se javnost “umorila”.
Program NF-a sadrži brojčano preciznije ciljeve od poruka drugih opozicionih aktera: otvaranje 30.000 radnih mjesta u naredne četiri godine, prosječna plata od 2.500 KM u prve dvije godine mandata i 3.500 KM u trećoj, kao i iskorjenjivanje isplata “u koverti”. Trivićeva je otišla korak dalje u poređenjima, najavivši da bi Republika Srpska za četiri godine mogla ekonomski dostići Sloveniju, a za osam Švajcarsku – izjava koja djeluje ambiciozno do granice neuvjerljivosti, ali koja jasno pozicionira NF kao stranku koja se kladi na ekonomsku, a ne isključivo vrijednosnu ili identitetsku poruku. Programu pripada i najava revizije boračkih kategorija, čime NF pokušava da zadrži i dio tradicionalnog, konzervativnijeg biračkog tijela.
Za razliku od SDS-a i PSS-a, Narodni front nastupa samostalno, bez formalizovane koalicije sa ostatkom opozicije, što – kako pokazuje šira slika izborne utrke – dodatno usložnjava pitanje hoće li podijeljena opozicija uspjeti da ugrozi dominaciju SNSD-a.
SNSD: Kontinuitet, brojevi i Dodikova sjenka
Kampanju SNSD-a obilježile su dvije paralelne poruke – kandidata za predsjednika Republike Srpske Save Minića i predsjednika stranke Milorada Dodika, koji, iako više nije na čelu institucija RS, ostaje centralna politička figura vladajućeg bloka.
Minić je kampanju otvorio isticanjem kontinuiteta: naglasio je “brojne uspjehe i rezultate” SNSD-a i najavio nastavak “istim tempom”, pozicionirajući sebe kao dio tima, a ne kao samostalnog lidera – što je i logično s obzirom na to da njegova politička pozicija, prema ranijim analizama, u velikoj mjeri zavisi upravo od Dodikove podrške. Izborni slogan SNSD-a, “Uvijek uz narod, uvijek uz Srpsku”, zadržava prepoznatljiv, na kontinuitet i lojalnost usmjeren ton koji je stranka koristila i na prethodnim izborima.
Dodik je, sa svoje strane, kampanju gradio na kombinaciji ekonomskih pokazatelja i poruka o stabilnosti. Naveo je da je stopa nezaposlenosti u Srpskoj 7,1 odsto – najniža do sada, prema njegovim riječima – da prosječna plata prelazi 850 evra, te da bruto domaći proizvod iznosi 20 milijardi KM uz 296.000 zaposlenih. Ove brojke, iznesene bez dodatnog nezavisnog izvora, funkcionišu prije svega kao politički argument za nastavak vladavine, a ne kao provjeriva ekonomska analiza – što je uobičajen obrazac kampanjskog obraćanja vladajućih stranaka svuda, ne samo u Republici Srpskoj.
Dodik je takođe pokušao da preokrene narativ o institucionalnoj krizi iz prethodnih mjeseci, tvrdeći da su “stabilizovali” prilike i “obezbijedili međunarodne kontakte”, pominjući očuvanje odnosa sa Rusijom uz paralelno navodno unapređenje saradnje sa američkom administracijom, Kinom i Izraelom. Zanimljivo je i da je najavio da će nakon izbora “svi vodni resursi” biti stavljeni pod javnu kontrolu, pozivajući se na ovogodišnje ljeto i klimatske promjene – tema koja se ranije rijetko pojavljivala u retorici SNSD-a, a koja bi mogla ukazivati na pokušaj proširenja poruke ka biračima osjetljivim na pitanja životne sredine.
Manji partneri vlasti: Uz SNSD, bez sopstvene kandidature na vrhu
Ostale stranke aktuelne vladajuće koalicije kampanju su otvorile sa znatno skromnijim ambicijama, uglavnom bez sopstvenih kandidata za najviše funkcije.
Koalicija DNS-NPS, koju predvode Nenad Nešić i Darko Banjac, poručila je da će “sačuvati ognjišta” i potvrdila podršku kandidatima SNSD-a Savi Miniću i Željki Cvijanović, uz očekivanje osam mandata u Narodnoj skupštini i jednog u Parlamentarnoj skupštini BiH. Slično je postupio i NPS zasebno, prilikom lijepljenja plakata u Kozarskoj Dubici, gdje je Banjac potvrdio istu podršku i najavio kampanju usmjerenu na direktan razgovor sa građanima “od sela do sela”, bez velikih tribina.
Koalicija SP-DEMOS-NDP kampanju je otvorila u Semberiji, sa porukom kontinuiteta i institucionalnog iskustva – predsjednik SP-a Petar Đokić istakao je da je najveća snaga koalicije upravo kontinuitet i dosadašnji doprinos razvoju institucija, energetike i saobraćaja, uz slogan “Složno za Srpsku”. Socijalistička partija Srpske, sa sloganom “Porodica, pravda, ponos”, poručila je da su fokus stranke jačanje porodice i institucija, bez isticanja konkretnih brojčanih ciljeva.
Zajednički imenitelj ove tri manje stranke jeste da nijedna ne nastupa sa sopstvenim kandidatom za najviše funkcije, već svoju izbornu sudbinu vezuju za prag ulaska u Narodnu skupštinu i za nastavak koalicije sa SNSD-om – što ih čini politički zavisnim od uspjeha najveće stranke vlasti, mnogo više nego što je to slučaj sa opozicionim akterima.
Ujedinjena Srpska, koja je kampanju otvorila u Gradišci, nastupa nešto samouvjerenije od ostalih partnera. Predsjednik stranke Nenad Stevandić poručio je da je riječ o “snažnoj političkoj organizaciji” čiji su kadrovi ostvarili dobre rezultate na dosadašnjim funkcijama.
Prve zvanične predizborne poruke lidera Pokreta Za pravdu i red, Nebojše Vukanovića, koji je i kandidat za srpskom člana Predsjedništva BiH, tek se očekuju.
On je najavio kako će prva tribina biti održana u Banjaluci u ponedeljak, 7. septembra od 20 časova, ispred, kako je naveo, propalih teniskih terena.
“To je simbolična poruka jer je ovo mjesto i rupa, koja je progutala 50 miliona maraka, simbol korupcije, organizovanog kriminala ali i simbioze režima i lažne opozicije, oličene u liku i (ne)djelima Draška Stanivukovića”, poručio je Vukanović.
