Ne može više ovako. Dosta je. Vrijeme je da se zaustavi ta mašina zla koja u svom DNK ima ugrađen lopovluk i prevaru. Oni ne znaju drugačije. Njima je nenormalno da se sve pošteno prebroji. Njima je nenormalno da se ne krade.
Ovo u razgovoru za MojuHercegovinu kaže šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak, koji je i potpredsjednik pomenute stranke i jedan od rijetkih aktera domaće političke scene koji se ne libi ni da kritikuje “svoje”. Upravo je Crnadak sedmicama najavljivao pobjedu Branka Blanuše na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske i upravo je on jedan od onih koji insistiraju da se izbori ponove u Laktašima, Zvorniku i Doboju.
Očekujete li ponavljanje izbora u Doboju, Zvorniku i Laktašima?
To je jedini normalan izlaz iz ove situacije, jer je otimanje glasova toliko bilo očigledno, drsko i ispod svakog nivoa da bi prihvatanje ovakvih rezultata bio pravi šamar svim građanima Republike Srpske.
Branko Blanuša, kao lice nove Republike Srpske, pristojne i poštene, osvojio je oko 12-13.000 glasova više od kandidata SNSD-a ako gledate cijelu Republiku, bez „Bermudskog trougla“ Doboj-Zvornik-Laktaši. I oni sada hoće da sve to ponište i preokrenu na silu, sa onim ubačenim i namještenim glasovima koji su se čekali dva-tri sata poslije svih drugih.
Vidjećemo da li će SNSD održati riječ koju su dali na sjednici Narodne skupštine da su i oni spremni da se u Doboju, Zvorniku i Laktašima ponove izbori. Isto je rekao i gradonačelnik Laktaša. Jer, ako ostanu pri onome što su rekli, CIK BiH neće imati drugog izbora nego da to omogući.
I prije izbora iz opozicije smo mogli čuti da će u Doboju i Zvorniku biti velika krađa glasova. Zašto opozicija onda to nije pokušala da spriječi?
Bez želje da kritikujem, ali i ovako postavljeno pitanje dokazuje da i dobronamjerni dio javnosti polako prihvata da je normalno da se na izborima krade. Jer, ima analitičara i novinara ovih dana koji baš to kažu „pa, što niste čuvali glasove?“
Naoružani tipovi koje štiti policija, falsifikati, popunjeni tuđi listići i ubačeni kao u Laktašima, ucjene, prijetnje djeci, lomljenje mobilnih telefona, fizičko istjerivanje sa biračkog mjesta i brojne slične kriminalne radnje stvaraju ambijent u kojem oni „naduvaju“ rezultat i upisuju onoliko glasova koliko im treba.
U normalnom svijetu nije na poltičkim partijama da rješavaju takve situacije. Tako da pitati opoziciju zašto nije sačuvala glasove jednako je degutantno kao pitati silovanu osobu što se nije branila. Pored toga, opozicija je upozoravala MUP RS, SIPA-u i druge institucije i to unaprijed i javno o tome šta se sprema u „gradovima-slučajevima“.
Da li ste očekivali ovakav rezultat izbora, pogotovo malu izlaznost birača SNSD-a?
Očekivao sam manju izlaznost u odnosu na redovne izbore, ali da će biti za nekoliko procenata manja čak i od prijevremenih izbora 2007. godine – to je malo ko očekivao. Međutim, rezultati pokazuju da Srpska zaista hoće drugačije, da su se umorili od SNSD-ovih bajki o nezavisnosti, njihovog bahaćenja, nekontrolisane pljačke, primitivizma i prostakluka.
Ogromna apstinencija i činjenica da od izašlih svaki drugi birač je rekao: „Da, želim ovakvog normalnog, obrazovanog i pristojnog čovjeka da me vodi“ predstavljaju revoluciju u ponašanju birača u Republici Srpskoj. Definitivno izlazimo iz mulja, ovo je veliko svjetlo na kraju tunela iz kojeg smo skoro pomislili da nema izlaza.
Zato je ovaj rezultat čudesan: pokazuje demokratsku vitalnost našeg naroda, njihovu želju za slobodom koju nisu uspjeli slomiti ni sa RTRS-ovom fabrikom laži i podjela, kao ni izuzetno agresivnim i nasilnim načinom vladanja.
Da li je, kako se navodi, jedini istinski pobjednik izbora Draško Stanivuković? Da li je on rezultatom koji je napravio u Banjoj Luci zapravo dobio kandidaturu za jednu od dvije funkcije na izborima naredne godine?
Nisam vidio tu analizu, ali mislim da zaključak nije dobar. Najveći pobjednik izbora je narod Republike Srpske. Objasnio sam zašto je tako. Ljudi su konačno „progledali“, počeli da shvataju da najveći problem zbog kojeg nam je država u ovakvom stanju nije ni CIA, ni Sarajevo, ni Šmit, nego do srži korumpirana vlast koja zvjerski pljačka u stotinama miliona maraka i koja se surovo obračunava sa svakim ko želi da misli svojom glavom.
Pobjednik je narod, jer je ovakvim glasanjem, bez obzira na konačne odluke CIK-a, pokazao da želi slobodu, da neće da živi pod presijom i izolovan, da hoće prekid ovoga šta smo imali u poslednjih 20 godina. Poslije ovakvih rezultata narod je rekao da više ne prihvata SNSD i stvari poput one da vam diploma i znanje ne znače ništa ako niste član njihove stranke. Zato je narod pobjednik.
A zašto smatrate da Stanivuković nije pobjednik?
Nisam protiv toga da se uradi i analiza ko je koliko od nas pojedinačno doprinijeo, jer podrška koju za svoj rad dobijam svaki dan na ulici, na pijaci, u komšiluku jeste ogromna i ponosan sam na to. Sa druge strane, volio bih da hladne glave vidimo da li bi možda pobjeda Blanuše bila danas neupitna da neki od nas nisu na početku igrali veoma čudno, pa je prije konačne podrške koja je trajala dvadesetak dana, prethodila kampanja od 113 dana totalne kompromitacije izbora i njihovog obesmišljavanja. Prema tome, sve to treba analizirati u pokušaju da se greške ne ponavljaju i da se što bolje pripremimo za 2026. godinu.
Postoji li i minimum šanse da opozicija naredne godine izađe na izbore sa jedinstvenim frontom?
Postoji, čak mnogo više nego što se danas čini na prvi pogled. Možda je ovo i mala ekskluziva, ali kao neko ko mnogo razgovara sa svima u opozicionim redovima, ne samo partijskim, poslednjih dana primijetim dosta znakova da se pojedinci polako pozicioniraju na način da im bude lakše praviti neke kompromise koji su neophodni.
Ključ tog velikog dogovora opozicije, koji se mora desiti i koji treba da uključi sve na opozicionoj strani, od Amfilohija do Dritana, kako su govorili u Crnoj Gori, jeste u izboru dva kandidata za pojedinačne funkcije. Još je tu mnogo posla, ali ako dođemo do kandidata koji mogu pobijediti i u koje svi imaju povjerenja da neće izdati, onda će ostatak dogovaranja ići mnogo lakše.
Dug je put do tog dogovora, ali zaista jesam optimista, jer mislim da bi nakon ovakvih rezultata 23. novembra bilo nepristojno narodu ponuditi bilo šta drugo osim totalnih i revolucionarnih promjena u društvu.
Da li ste vi član Pokreta Sigurna Srpska?
Nisam član Pokreta. Taj koncept je za mene dalek. Već sam to objašnjavao ranije. Ja sam potpredsjednik i šef Kluba PDP-a. Protiv sam eliminacije PDP-a sa političke scene, jer je to jedan veliki politički brend, akter velikih događaja od značaja za Republiku Srpsku i partija koja je dala člana Predsjedništva BiH, predsjedavajućeg Savjeta ministara, dva ministra inostranih poslova, dva ministra unutrašnjih poslova, šefove parlamenta, gradonačelnike Banjaluke, Trebinja, Kotor Varoša i drugih mjesta, potpuna je besmislica gumicom izbrisati jedan takav politički subjekt. Prema tome, PDP mora ostati kao prepoznatiljiva putanja prema jakim institucijama i slobodnim ljudima u snažnoj i evropskoj Republici Srpskoj.
Očekujete li da Prointer nastavi tamo gdje je stao prije nego što su stavljeni na crnu listu?
Nema dileme da će se to desiti, jer to jeste suština bavljenja politikom i za vladajuću koaliciju i za one koji stoje iza „Prointera“. Ta prepoznatljiva praksa namještenih i nenormalno naduvanih tendera neće se promijeniti dok se ne promijeni vlast. I to je jedno od najvažnijih područja gdje se mora pokazati da je promjena suštinska, jer mnogi u Republici Srpskoj misle da se ništa neće promijeniti, da će samo doći neki drugi sa drugim imenima i sa svojim „prointerima“. Takvo razočarenje im ne smijemo prirediti.
Kako komentarišete aferu „Đajić“?
Potpuno je neprihvatljivo i za svaku osudu sve ono što se vidi na snimku i obaveza pravosudnih institucija je da što prije obezbijedi sve potrebne odgovore. Ono što jeste čudno to je da je SNSD imao spremnog novog direktora UKC, novog predsjednika Gradskog odbora, da je Tužilaštvo ekspresno formiralo predmet i započelo istragu, da su akteri saslušani u MUP-u. Sve to u roku od nekoliko sati. To je za Republiku Srpsku veoma, veoma čudno. Tako da ovaj slučaj ima sa jedne strane apsolutno neprihvatljivo ponašanje koje je nemoguće braniti, ali sa druge strane ostaje misterija o pozadini, nastanku i tajmingu čitavog slučaja.
Kakve uslove su Amerikanci diktirali rukovodstvu Republike Srpske? Da li je Karanova pobjeda zapravo Dodikova pobjeda protiv Amerikanaca?
Zahtjev Amerikanaca je bio: počistite nered koji ste napravili, poništite sve antiustavne i konfliktne zakone, odustanite od zabrane rada pravosudnih BiH institucija u RS, provedite odluku Suda BiH, imenujte vd predsjednika Srpske, usvojite na Narodnoj skupštini i javno saopštite da Dodik više nije predsjednik, odustanite od referenduma i zaustavite svaku priču o novom Ustavu Republike Srpske.
Sve to i malo više Dodik i SNSD su isporučili i stvorili uslove da se sankcije skinu. Karan još uvijek nije nikakav pobjednik, a nema govora ni o nekakvoj pobjedi nad Amerikancima. Svi pomenuti zadaci su ispunjeni i sve to je još „podebljano“ silnim milionima iz budžeta Republike Srpske nakon čega su sankcije ukinute. Tu se ova transakcija završila.
