Trebinje: Stogodišnji sat ponovo otkucava sa Muzeja Hercegovine

TREBINJE – Sat, koji je prije više od stotinu godina ugrađen na zgradu nekadašnje austrougarske kasarne, a današnjeg Muzeja Hercegovine, u trebinjskom Starom gradu, nedavno je ponovo počeo da otkucava. Diskretnim zvukom koji podsjeća na zvona, oglašava se svakih sat vremena, podsjećajući Trebinjce na vrijeme kada im je on bio rijedak i dragocjen vremenski orijentir.

Svojim otkucajima vraća Trebinjce u prošlo vrijeme (FOTO: Moja Hercegovina)
Svojim otkucajima vraća Trebinjce u prošlo vrijeme (FOTO: Moja Hercegovina)

Koliko je sat tačno star, pouzdano se ne zna. Direktorica Muzeja Hercegovine u Trebinju Ivana Grujić kaže da pretpostavlja da sat datira iz 1904. godine kada je završena izgradnja tadašnje austrougarske kasarne u kojoj se Muzej danas nalazi.

– Pošto je izgradnjom zgrade predviđeno mjesto za sat, pretpostavljamo da je i on napravljen te 1904. godine. Nažalost, nemamo podatke koja radionica je napravila ovaj sat, osim što možemo da kažemo da je iz on vremena Austrougarske – priča Grujić za „Moju Hercegovinu“.

Ivana Grujić (FOTO: Moja Hercegovina)
Ivana Grujić (FOTO: Moja Hercegovina)

Od tada do danas, zgrada je nekoliko puta mijenjala svoju namjenu, ali sat je uvijek ostajao, s tim što je nekoliko puta prestajao da radi.

– Nakon Prvog svjetskog rata, ova zgrada pripala je Vojsci Kraljevine Jugoslavije, a poslije toga su ovdje useljene škola i gimnazija. Ljudi koji su tada išli u školu prisjećaju se da je sat postojao između 1975. i 1985. godine, ali ne znaju pouzdano kada je prestao da radi. Muzej Hercegovine u ovu zgradu uselio se 1989. godine i tada sat već nije radio – objašnjava Grujić.

Ipak, zahvaljujući velikoj želji i vještini trebinjskih majstora, 1994. godine sat je ponovo stavljen u funkciju. Radio šest godina i u tom periodu svakodnevno ga je navijao radnik Muzeja Tihomir Kijac, da bi nakon rekonstrukcije fasade, potkrovlja i krova Muzeja sat opet stao.

No, želja istih majstora koji su mu 1994. godine nanovo „udahnuli život“ nije se ugasila s vremenom, pa su ga nedavno potpuno rekonstruisali. Jedan od njih, inače pokretač cijele akcije, bio je i ostao Trebinjac Gojko Ninković. Te 1994. godine, kako kaže, gledajući emisiju o kraljevskim satovima došao je na ideju da pokuša da popravi ovaj.

– Zamolio sam mog kolegu, poslovođu u ‘Industriji alata’, Sava Ambuliju da mi se pridruži, jer on je imao veće iskustvo u takvim radovima. Povezali smo se sa tadašnjim direktorom Muzeja Đorđom Odavićem. Svaki dan smo izlazili sa posla ranije i dolazili ovdje. Najprije smo ga čistili, jer su u tom dijelu potkrovlja bili polomljeni prozori, pa je bilo puno golubova, tako da je sve bilo u lošem stanju. Nakon 20 dana rada, uspjeli smo da pokrenemo sat, da stvorimo logiku kako on radi, kako se navija i kako bi ga trebalo održavati. Tako smo ga 1994. godine na Đurđevdan, tačno u 10 sati, pustili u rad – prisjeća se Ninković za „Moju Hercegovinu“.

Gojko Ninković (FOTO: Moja Hercegovina)
Gojko Ninković (FOTO: Moja Hercegovina)

Taj osjećaj kada su ponovo „oživjeli“ sat, kaže, nikada ne može zaboraviti.

– Skoro svaki sat sam izlazio na balkon da slušam da li kuca i bilo mi je jako drago da smo nešto oživjeli. Nešto najljepše je kad se neka mašina, neki uređaj, oživi nakon toliko godina, kad mu se ponovo udahne duša – priča Ninković.

Kada su počeli da rade na popravci sata, njegov mehanizam je bio kompletan. Jedini problem bili su tegovi koji su tada bili u vidu starih, limenih kanti sa pijeskom.

– Mi smo ih preuredili u tegove od čelika koji su iste težine, od po 38 kilograma, kako bi sat radio normalno. Promijenili smo i sajle koje pokreću sat i neke koturače koje vode tu sajlu preko krovne konstrukcije do mehanizma. Zatim smo sve očistili i podmazali. Imali smo i problem sa kašnjenjem, jer sat bi tačno radio 24 sata i onda bi se pojavilo kašnjenje od jednog minuta. Imali smo jednu polugu za koju nismo znali za šta služi, a onda smo otkrili da je, u stvari, ona trebala da preuzme ulogu tega za ono vrijeme dok se navija sat. Kad smo to uspjeli, onda nije bilo problema – priča Ninković za „Moju Hercegovinu“.

Znatiželja ga je vukla, kako kaže, da na internetu prouči satne mehanizme, pa je došao do zaključka da ovaj sat spada u grupu najjednostavnijih satova.

– Ali, evo, on nosi vrijeme kako treba. Navija se svako 24 sata, ali može da nosi vrijeme oko 35 sati. Prilikom otkucavanja ovog sata, da bi on imao svoj takt, njegov projektant je na jednoj osovini dodao propeler koji, kad se vrti, usporava pod otporom zraka i stvara određeni takt kako ne bi otkucavao bez reda – objašnjava Ninković.

Zajedno sa Gojkom, i prvi i drugi put, na popravci sata radio je sedamdesetpetogodišnji Savo Ambulija. Ambulija se vrlo jasno sjeća da je, prilikom prve popravke, isto kao i Gojko, neprestano osluškivao iz svoje kuće da li sat otkucava.

– Izašao bih na prozor, pa slušao da mi nije stao i da li kuca tačno vrijeme. Onda sam dolazio ovdje skoro svaki dan i štelovao ga, dok ga nismo uštimali – prisjeća se Ambulija za „Moju Hercegovinu“.

Savo Ambulija (FOTO: Moja Hercegovina)
Savo Ambulija (FOTO: Moja Hercegovina)

Na radost Trebinjaca, posebno onih koji žive u Starom gradu gdje se njegov zvuk čuje intezivnije, sat danas ponovo otkucava. Koliko sati – toliko otkucaja. U planu je, kažu naši sagovornici, da se sat sredi i spolja.

– Treba ga očistiti, premazati mu kazaljke i osvijetliti ga nekako da može lijepo da se vidi i po noći. Biće potrebno neko vrijeme za to, ali nećemo odustati – ističe Grujić za naš magazin.

Ambulija dodaje da, iako danas svi imaju satove na mobilnim telefonima i nemaju baš naviku da gledaju na ovaj na Muzeju, potrebno ga je srediti i zbog uspomene na vrijeme kada su ljudi sa trebinjske pijace prolazili kroz tunel u Stari grad kako bi „poćurili“ koliko je sati.

Stogodišnji sat na Muzeju Hercegovine - nekad dragocjen vremenski orijentir Trebinjaca (FOTO: Moja Hercegovina)
Stogodišnji sat na Muzeju Hercegovine – nekad dragocjen vremenski orijentir Trebinjaca (FOTO: Moja Hercegovina)

Jelena Denda Borjan

Autor