Sanju Bovan 14 dana nakon porođaja Gradska uprava Trebinje proglasila tehnološkim viškom

Trebinjka Sanja Bovan je majka dvoje djece. Pored osmogodišnjeg sina, ima i jednogodišnju kćerku. Dok je drugi put bila u stanju koje bi trebalo biti blaženo, Sanji  su serijom prekršaja nanijetih od strane odgovornih lica u Gradskoj upravi Trebinje, oduzeta osnovna ljudska prava. Bila je zaposlena u Odjeljenju za finansije pri Gradskoj upravi Trebinje, gdje je imala ugovor na neodređeno vrijeme. Nevolje koje još uvijek nisu dobile epilog počinju kada Sanja biva proglašena neraspoređenim radnikom, u trenutku kada je bila u šestom mjesecu trudnoće.

‘’Od samog početka trudnoće sam na trudničkom bolovanju, tj. od 3. avgusta 2016. godine. Radila sam na Odjeljenju za finansije pri Gradskoj upravi Trebinje, imala sam ugovor na neodređeno vrijeme, posao sam dobila preko javnog konkursa. Odjeljenju za finansije sam svakog mjeseca donosila doznake, što potvrđuje da su u Gradskoj upravi znali za moje stanje. U decembru mjesecu, kad sam bila šesti mjesec trudnoće, proglašena sam neraspoređenim službenikom. Tada sam Odboru za žalbe poslala žalbu koja je odbijena kao neosnovana.” – govori Sanja za internet magazin ”Moja Hercegovina”.

Nedavno smo pisali i o Branki Asanović, koja nažalost dijeli sudbinu sličnu Sanjinoj. Obje službenice Gradske uprave Trebinje su dobile Rješenje o prekidu bolovanja i korišćenju godišnjeg odmora, koje su nadležni donijeli samoinicijativno.

”U februaru 2017. samoinicijativno su prekinuli moje bolovanje i donijeli Rješenje o korišćenju godišnjeg odmora. U Rješenju je stajalo da godišnji odmor u trajanju od 23 radna dana mogu iskoristiti od 20.2. do 23.3. 2017. U tom periodu trebala sam da budem u kasnoj trudnoći, ali sticajem okolnosti, porodila sam se skoro mjesec dana prije termina, tačnije 9.3. a stres kojem sam bila izložena je sigurno prouzrokovao raniji porođaj. Kako bolujem od hiperprolaktinemije, što je povezano za povišenim hormonom stresa, jasno je da je cijela situacija itekako imala uticaj. Upravo zbog hiperprolaktinemije i dijabetesa od kojeg bolujem sam i bila na bolovanju od samog početka trudnoće, jer sam spadala u grupu rizičnih trudnica. Nakon pomenutog Rješenja za korišćenje godišnjeg odmora sam ponovo pisala Odboru za žalbe, tada sam bila ubjeđena da će mi tu žalbu uvažiti, jer kako da koristim godišnji odmor u periodu kada sam u bolnici, jer svaki laik zna da se godišnji odmor prekida zbog takvih stvari, a ne da se bolovanje prekine kako bi mi neko nametnuo godišnji odmor. Međutim, ponovo sam odbijena, pa se od tada nerijetko našalim da Odbor za žalbe služi samo za to da ti odbije žalbu.” – govori Sanja o tome kako je Gradska uprava Grada Trebinja svojim odlukama ugrozila zdravlje, kako nje, tako i njene bebe.

Kako bi ova priča, poput mnogih sa ovih područja, imala prizvuk Riplijevog ”Vjerovali ili ne?”, Sanja 14 (i slovima četrnaest) dana nakon porođaja saznaje da je proglašena viškom.

”Na oglasnoj tabli je, 14 dana nakon mog porođaja, osvanula Odluka o proglašenju višku službenika i namještenika  u Gradskoj upravi Trebinje, na kojoj se našlo i moje ime, pod rednim brojem 3. Nakon toga, 12. aprila 2017. na kućnu adresu mi stiže Rješenje da se produžava status neraspoređenog službenika, u kojem je navedeno da se produžava status neraspoređenog službenika do postojanja okolnosti za davanje otkaza, znači dok mi ne istekne porodiljsko bolovanje. A u Rješenju koje sam prvo dobila a tiče se mog statusa neraspoređenog službenika piše da status neraspoređenog službenika ne može trajati duže od tri mjeseca, kako se navodi i u Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj samupravi. Ja sam status neraspoređenog službenika imala godinu i skoro tri mjeseca.  I na ovu odluku o statusu neraspoređenog službenika sam uložila žalbu, koja je ponovo odbijena, od strane gospođe koja je takođe majka i žena od koje bi trebalo očekivati da, u najmanju ruku, podrži ženu i majku.” – ogorčeno govori 33-godišnja Trebinjka.

Odluka o proglašavanju viška službenika i namještenika u Gradskoj upravi Grada Trebinja

Nakon silnih odbijenica, Sanja odlučuje da slučaj preda nadležnom organu, Osnovnom sudu u Trebinju.

”Odlučujem da cijeli moj slučaj predam Osnovnom sudu u Trebinju, a sud donosi Presudu po kojoj se poništava, kao nezakonito, rješenje Gradonačelnika Trebinja, te donosi odluku da se rasporedim na radno mjesto. Gradska uprava Trebinje je na ovu sudsku Presudu uložila žalbu, pa je slučaj sada na Okružnom sudu u Trebinju. Presuda u moju korist je donesena 10.7. 2017. godine. Osnovnom sudu u Trebinju sam takođe podnijela i tužbu vezanu za samoinicijativno prekidanje bolovanja i ta presuda je takođe donesena u moju korist, a u kojoj je navedeno da se poništava Rješenje o korišćenju godišnjeg odmora, a ta presuda donesena je 20.11. prošle godine. ”

Sanja nakon svega toga, odlučuje da po isteku porodiljskog bolovanja iskoristi svoje pravo na godišnji odmor, Zahtjev za istim šalje na adresu Gradske uprave Trebinja, a umjesto odobrenja dočekalo je još jedno neprijatno iznenađenje.

”Ja sam onda po isteku porodiljskog bolovanja poslala u Gradsku upravu Zahtjev za korišćenje godišnjeg odmora i dok sam čekala da mi odobre odmor, stiže mi Rješenje o prestanku radnog odnosa u kojem se navodi da otkazni rok od 45 dana kreće od dana uručenja, a to je 19.3. ove godine.  Gradska uprava nije ispoštovala presudu Osnovnog suda, što je krivično djelo, nego mi je uručila otkaz ugovora o radu sa otkaznim rokom od 45 dana. Ovakvim načinom je opet grubo prekršen zakon jer mi je onemogućeno korišćenje godišnjeg odmora u trajanju od 46 radnih dana, koliko me sljeduje za prošlu i ovu godinu. Na ovu odluku sam takođe pisala Odboru za žalbe a baš danas je stigla odbijenica.” – uz blagi osmijeh nevjerice govori Sanja za naš magazin.

Nakon svega kroz šta je prošla, Sanja poručuje da ipak neće odustati dok ne zadovolji pravdu, i izbori se protiv nemorala.

”S obzirom da imam veliku podršku porodice, ponekad kad mi je teško i kad pomislim da mi je dosta, od njih dobijam ogromnu podršku kako bi istrajala u svojoj borbi. Sad idemo dalje, sljedeći koraci su da opet sve predajemo na  sud, a procedura je takva da se ide sve ispočetka.  Ne odustajemo, idemo do kraja. Kad razmišljam zbog čega se sve ovo dešava, jedini komentar je da sve to jako nemoralno, da sva ta priča o pronatalitetnoj politici, porodici, zapravo pada u vodu dok god se ovako nešto dešava , da žene u trudnoći dobijaju status neraspoređenog radnika, a u toku ili nakon trudnoće bivaju proglašene viškom, sve to ni najmanje nije moralno.” – završava svoju priču Sanja Bovan.

Sanja je pomenom (ne)morala dala sjajan šlagvort za završetak ove priče. Zaista, ovakve slučajeve nije moguće nazvati nijednim drugim imenom nego nemoralom, a moral je nešto što je dio kućnog odgoja, sredine iz koje dolazimo, ambijenta u kojem rastemo. Otvoreno pitanje ostaje kada je moral izgubio bitku sa mrskim neprijateljem nemoralom i da li će nemoral pružiti moralu šansu za revanš?!

Igor Svrdlin

Autor