Priča o pjesmi “Duni vjetre malo sa Neretve”: Gdje nestade Vujovića Dara od Nikšića do Mostara?

(A Spasoje Vujović je bio iz Žrvnja kod Ljubinja, imao hotel “Ameriku” u Nikšiću – i prelijepu kćer… koja će u pjesmu ući)

dara_vujovic_moja_hercegovina_1

Mostar je grad dobre pjesme. Često se tamo sevdisalo o uzvraćenim i neuzvraćenim ljubavima. Poznatog i silnog Ali-pašu Rizvanbegovića, kome glave dođoše tek dželati Omer-paše Latasa, mučila je ljubav prema inovjerki Mari iz Bišća polja, ali ona za to nije marila. Svi znaju i za Mostarku Habibu Čelebić, “Kćeri Bibo”, i njenu ljubav prema Ahmi (…”Mene boli i srce i glava /što moj Ahmo s drugom razgovara.”).

U Mostaru je od ljubavnih jada patila i Suljagina Fata, ali kakvih ne znamo, jer stihotvorac nam govori da se „prevarila“. Kako? Sami Bog zna. Pomalo nezasluženo kao Mostarka, u legendu ode i Spasojeva Dara. Ona, istina, i nije Mostarka već Nikšićanka. Ko je bila Dara i kako je završila u Mostaru, pokušaćemo rasvijetliti u narednoj priči.

Po predanjima koja kruže po Ljubinju, a koja su po svoj prilici tačna, Dara iz znamenite pjesme “Duni vjetre malo sa Neretve“ bila je kćer Spasoja Vujovića, rođenog u selu Žrvnju kod Ljubinja. Spasoje je još nekad davno, u 19. vijeku, kazuju nam ljubinjski Vujovići, pobjegao od služenja austrougarske vojske u Crnu Goru. Neko vrijeme je  bio u Americi, a, izgleda, bio je još mnogo gdje.

Doktor Nikola Lipovac u djelu “Crnogorske priče i anegdote“, bilježi i jednu anegdotu o Spasoju Vujoviću: „Spasoje Vujović, vlasnik hotela “Amerika” u Nikšiću, bio je veoma zanimljiva ličnost. Kao mlad, mnogo je putovao po svijetu. Stizao je do Afrike, boravio u Abisiniji i Magadaskaru, da bi jedno vrijeme proveo u Kini i Mandžuriji. Jedan je od graditelja pruge Adis Abeba – Džibuti. Učesnik je bitke kod Port Artura, u Rusko-japanskom ratu (1904-1905) godine. Oženio se 1908, u  50. godini života. Imao je petoro djece. Najmlađa kćer mu se rodila kada je imao 70 godina! Spasoje je bio upravnik prve nikšićke pivare u vlasništvu Vuke Krivokapića a  hotel je kupio 1910. godine. U sjevernom dijelu kuće, do hotela, Spasoje je izdao, pod zakup, jednu prostoriju, u kojoj je bila obućarska radionica Jova Grbovića, koga je Spasoje od milošte zvao – Sreeećo. Iznad vrata radionice stajala je firma, na kojoj je pisalo: “Obućarska radiJonica “SKOK“ Jovo Grbović.” I đaci su uočavali grešku u natpisu. Na ulazu hotelske trpezarije, na širokom staklenom nadvratniku, bilo je krupnim, dobro uočljivim, slovima natpisano: TRPEZARI A. Kada je jednom, u društvu svojih prijatelja, ušao u hotel poznati profesor srpskog jezika i direktor lista “Slobodna misao“ Stojan Cerović i vidio ovaj natpis, stade i upita Spasoja: “A gdje ti je, gazda Spasoje, J iz ovog natpisa? Spasoje munjevito odgovori: “Eto ga kod Sreeeća, gospodine profesore!

Dara Vujović
Dara Vujović

O Spasojevoj Dari prilično toga je  znao pokojni Risto Vujović iz Ljubinja, ali on je umro 2013, u 101. godini, i ova priča ostaće,  zasigurno, bez niza zanimljivih detalja.

„Pokojni djed Risto bio je u Nikšiću 1928. i 1929. godine“, kazuje Ristin unuk, Mišo Vujović iz Ljubinja.“  Radio je u hotelu “Amerika” kod srodnika, odnosno izvanjeg strica Spasoja. Bio je šegrt i očekivao je da dobije, kao neki konobarski ili ugostiteljski certifikat. Dobro je poznavao Daru. Isticala se ljepotom, kazivao je pokojni djed Risto, ali i stilom i otmjenošću. Znao se i našaliti da joj je on, iako mlađi godinu dvije,  pokazivao matematiku ili „račun“ kako je djed govorio. Opjevavali su je vozači koji su odsjedali u hotelu “Amerika”. Pjesma je onda nekako prešla u Hercegovinu i Dara je postala Mostarka, iako je u stvari bila iz Nikšića!

A kako je pjesma o Dari  skončala u Mostaru opisuje nam Zoran S. Mačkić u “Glasu Srpske” od 7. oktobra 2013. godine: „Mladić koji je zbog Dare bolovao ljubavne jade, došao je koju godinu uoči drugog velikog rata iz Nikšića u Mostar da oduži dug prema kraljevoj vojsci. Mladi regrut je bio Ali-pašine ljubavne sreće, pa je spjevao pjesmu i zavapio: “Duni, vjetre, malo sa Neretve/ pa rastjeraj tamu po Mostaru/ da ja vidim Spasojevu Daru!”  Naravno, Spasojeva Dara ga nije čula.“

Mostarci su prihvatili pjesmu, dugo su je pjevali, kao “Spasojevu Daru“, ali kad je pjesma komercijalizovana, Darin otac Spasoje u kasnijim verzijama je izbačen. Pjesmu o Dari snimili su mnogi renomirani izvođači narodnog melosa, među njima i Zaim Imamović, Mirko Rondović, Marinko Rokvić, braća Bajić, Mostar Sevdah reunion bend… a posljednji u nizu i roker Branimir Džoni Štulić.

Novinar podgoričkih Vijesti Svetlana Mandić razgovarala je o Dari sa njenim bratom Nikolom.

Dara je bila više dobra nego prelijepa. Bila je plemenita. Poslije završetka mature otišla je u Beograd da uči domaćinsku školu kod Spasenije Pate Marković, autorke čuvenog ‘Patinog kuvara’, gdje su se školovale samo djevojke iz imućnijih porodica. Kada je završila školu, vratila se kući, a ubrzo je izbio rat”, kaže  Nikola.

„Imala je Dara mnogo prosaca. Birala ona, birali i otac i porodica, ali nijesu izabrali.Iako je bio evropski čovjek, što se djece tiče, bio je patrijarhalan.  Nije volio šminku i kada bi Dara izlazila iz kuće uzimao bi maramicu da vidi da li se našminkala. Imala je dosta udvarača. Jedan mladić, iz ugledne drobnjačke porodice, učio je školu ovdje i stanovao kod nas, jer se jedan dio hotela izdavao za stanovanje. Volio je Daru i iscenirao je da hoće da se ubije. Čak je i bojom nacrtao krv. Dara se baš prepala”, sa osmijehom priča Nikola.

O nastanku pjesme i njenom autoru, Nikola je rekao: “Mi nijesmo ni željeli da znamo za pjesmu, a ne ko je njen autor. U to doba nije prijalo čuti stihove ‘Bil’ se Dara poljubiti dala’. A pjesma se uveliko pjevala po Nikšiću. Moji drugovi su znali da ne volim pjesmu i nikada je u mom društvu nijesu naručivali. I Dari, zbog ambijenta, više nije bilo drago zbog pjesme nego što jeste”, kaže Nikola i priznaje da je i poslije toliko godina i dalje ostao otpor prema pjesmi. Nakon smrti majke, Dara se 1962. godina preselila u Beograd, jer su tamo bile i druge dvije sestre. Tamo se i zaposlila i ostala da živi do kraja. Umrla je 1999. godine. Nažalost, nikada se nije udala.

Dare više nema, ali ona i dalje živi u možda najljepšoj hercegovačkoj pjesmi.

Tagovi:
Autor

Rade Likić

Od prvog dana publicista i saradnik internet magazina "Moja Hercegovina". Prepoznatljiv po serijalu tekstova o migracijama Hercegovaca u SAD i njihovoj ulozi u tamošnjem društvu.

Svi tekstovi autora