Premijerom filma ”Meso” i projekcijom filma ”Suze govore istinu” spuštena zavjesa na ”6. Trebinje film festival”

Sinoć je u trebinjskom Domu mladih, na ljetnoj pozornici, projekcijom filma ”Suze govore istinu”, autora Nebojše Kolaka, spuštena zavjesa na ”6. Trebinje film festival”. Posljednje večeri festivala, publika je imala priliku pogledati i kratki libanski film ”Elysium” i dokumentarni film ”Čuvari krsta Svetog Jovana Vladimira”, kao i premijeru filma ”Meso”, Saše Hajdukovića, u kojem glavnu žensku ulogu igra Trebinjka Marija Pikić. Nakon završetka 6. izdanja ”Trebinje film festivala”, može se govoriti o festivalu koji ima budućnost, ali i o nedostacima koje je neophodno ispraviti, a festival će se sigurno pamtiti po večeri posvećenoj Nebojši Glogovcu, kojem je uručen specijalni Zlatni platan.

U okviru posljednje večeri ”6. Trebinje film festivala”, publika je imala priliku da premijerno pogleda film ”Meso”, Saše Hajdukovića, a u pitanju je ostvarenje koje prati dešavanja istoimene serije. U ovom filmu glavne uloge tumače Igor Đorđević, Nikola Pejaković Kolja, Marija Pikić, i Branko Janković, a tu su i Faketa Salihbegović, Ljubiša Savanović, Vuk Kostić, Slobodan Perišić, Boris Šavija i ostali. Kratku rolu u seriji, ali i u filmu, tumači mladi trebinjski glumac Igor Gudelj. Scenario za seriju i film napisao je Nikola Pejaković. Reditelj Saša Hajduković nakon dva kratka filma, ”Neprebol” i ”Sa dvije noge na zemlji”, sa cjelovečernjim filmom debituje 2009. godine, ostvarenjem ”32.  decembar”, za koji potpisuje i režiju. Nakon odgledanog filma ”Meso”, koji nije pružio ništa više ode serije, koja je ostala nedorečena, stiče se utisak da je ”32. decembar” ostvarenje koje će se duže pamtiti. Oba filma pričaju banjalučku priču, priču o post-ratnom društvu, a u oba ostvarenja značajne uloge igra plejada banjalučkih glumaca. Ljubiša Savanović, Aleksandar Stojković, Nikolina Jelisavac, Slobodan Perišić, Željko Stjepanović i Radenko Bilbija igraju u oba dugometražna filma Saše Hajdukovića i zadatke obavljaju više nego dobro. Sumorne priče naših dana u kojima strijemimo ka boljem a uporno tonemo sve dublje apsolutno zaslužuju svoj ”život” na filmskim platnima, a kako je filmska produkcija Republike Srpske na lošem nivou, ove projekte svakako treba podržati i prepoznati.

Promotivni plakat – ”Meso”

Serija ”Meso” koja je prikazana krajem prošle godine i koja ima devet epizoda, je veliki podvig entuzijasta okupljenih oko producentske kuće ”Bosonoga” i svih ljudi koji su učestvovali u realizaciji ovog TV projekta. Serija je imala dosta dobrih strana, ali i nekih nedostataka koji su mogli biti uklonjeni u filmskoj verziji. Tu se prvenstveno misli na nedorečenosti sa kraja serije, na koje nije dat odgovor ni nakon dvočasovnog filma. Štaviše, film je zapravo skraćena serija, uz određene intervencije koje se najviše tiču montaže, te svega par sekvenci koje nismo gledali u seriji. Film ”Meso” je skoro pa nemoguće pratiti bez predznanja stečenog gledanjem devet epizoda serije, pa će svi oni koji nisu gledali seriju, iz mraka bioskopske sale izaći prilično zbunjeni. Neka pitanja koja su ostavljena na kraju serije su i nakon filma ostala pitanja, sa odgovorima koji se donekle daju zaključiti, ali nejasnoće ipak ostaju. Takođe, nejasan je obrnuti postupak u kojem se ”izbacuje” serija pa tek onda film koji je zapravo serija ”u malom”, a očekivanja mnogig, u pogledu filma, bila su upravo ta da će se filmom ”popuniti” vremenski prostor koji je preskočen u posljednjoj epizodi i da će epilog ove priče biti konkretniji i jasniji.

”Meso” promo

Što se tiče glumačke ekipe, dominantan je Nikola Pejaković koji hladnokrvno igra hladnokrvnog sociopatu, čovjek bez skrupula i, u velikoj mjeri, morala. Zadivljujuća je na momente Pejakovićeva igra koja često ne nailazi na potpuni odgovor partnera. Igor Đorđević igra povremeno fantastično, a stiče se utisak da priprema uloge nije odrađena na adekvatan način, pa su prisutni određeni padovi u igri i nebranjenje lika u potpunosti. Branko Janković, koji tumači Miću, brata fudbalera Cvijetića (Igor Đorđević) igra iz kontre, predstavljajući antipod cijele priče, a bravuroznim likom je svakako u velikoj mjeri obilježio ”Meso”. Štaviše, Janković nerijetko krade show svim protagonistima ove priče, pa se s pravom može reći da je njegov lik najizgrađeniji. Trebinjska glumica Marija Pikić igra trebinjsku studentkinju Mariju, koja zapravo najmanje studira, prepuštajući se raznim strastima i čarima noćnog života. Hrabrom ulogom djevojke kojih je, nažalost, sve više, Marija je uspjela izgraditi dobar lik, a istovremeno i pobjeći od zamki u koje se lako uhvatiti tumačeći uloge ovog tipa. U seriji/filmu ”Meso”, Vuk Kostić je nekako Vuk Kostić i ništa više. Kostić nesumnjivo posjeduje talenat i neophodnu energiju, ali nikako ne uspjeva pobjeći od klišea, bez obzira da li igra dobre ili loše momke. Čini se da je od sebe jedino uspio pobjeći u filmu ”Mala noćna muzika” u kojem je, doduše karikaturalno, igrao dosta dobro smušenog Coleta. Od epizodista, vrijedni pomena su Ljubiša Savanović koji fantastično tumači konobara Miša, te Faketa Salihbegović, koja tumači Mićinu i Mirkovu majku Milanku, čineći to, u više navrata, zaista bravurozno. Da rezimiramo, ukoliko želite pogledati film ”Meso”, najprije pogledajte istoimenu seriju, pa onda trk u bioskop, ali ne očekujte da će vam poslije odgledanog filma neke stvari biti jasnije. Recimo za kraj, da je ”Meso” prvi dio banjalučke trilogije, koju će činiti još dvije serije, ”Kosti” i ”Koža”, i najvjerovatnije još toliko filmova, a kako je najavljeno iz producentske kuće ”Bosonoga”, trilogija neće biti povezana, već se se baviti sa tri odvojene priče.

Foto: ”Meso” Marija Pikić

Treba reći i to da je organizator napravio veliki propust što nije upriličio predstavljanje Marije Pikić, pa i Igora Gudelja, nakon premijere filma ”Meso”.

Festival je sinoć zatvorio film ”Suze govore istinu”, autora Nebojše Kolaka, koji na impresivan način progovara o smrti Aleksandra Masleše, dječaka koji je dobrovoljno otišao u rat, a pored mladosti, u ratu je ostavio i život. Ostaje nejasno zašto organizatori nisu najavili ovaj film, kako na plakatu, tako i kroz druge vidove marketinga, jer ovaj film svakako zaslužuje da ga vidi što više ljudi, a kako je ovo jedino filmsko ostvarenje autora iz Trebinja, o ovome se, bez sumnje, moralo voditi računa.

Najsvijetliji momenat ovogodišnjeg izdanja ”Trebinje film festivala” je noć u kojoj je dodijeljen specijalni Zlatni platan Milii Glogovac, supruzi Nebojše Glogovca, barda glumišta koji nas je rano napustio u februaru ove godine. Izložba ”Vječni Nebojša”, dodjela Zlatnog platana, ispraćena čudesnom simbolikom i bura emocija je nešto po čemu će se ovogodišnji festival sigurno pamtiti. Ostaje žal što organizatori nisu upriličili projekcije nekih filmova Nebojše Glogovca, a dodjela posthumnog Zlatnog platana je bila idealna prilika za retrospektivu Glogovčevih ostvarenja.

U prijatnom ambijentu ljetne pozornice Doma mladih rađa se jedna divna filmska priča, koju svakako treba ”ninati” i izvesti na pravi put, što će se i dogoditi u narednim izdanjima festivala, jer će ”Trebinje film festival” sigurno rasti iz godine u godinu.

Igor Svrdlin

Autor