TREBINjE – Komemoraciji povodom smrti trebinjskog arhitekte Vuka Roganovića, koja je održana danas u Trebinju, prisutvovali su brojni građani Trebinja, Roganovićevi prijatelji, kolege i rodbina.
Vladika Grigorije, opraštajući se od čuvenog arhitekte, rekao je da je Roganović bio trebinjski Pikaso, te da je veoma srećan što je poznavao jednog takvog čovjeka.
“Ono što je Pikaso značio za svijet Vuk Roganović je značio za Trebinje. Upoznao sam ga 1992, kada je vidno potresen došao u manastir Tvrdoš i pitao može li iko da zaustavi ludilo razaranja. Razlog njegovog dolaska bilo je spaljivanje begove kuće. Od tog prvog susreta sretali smo se još mnogo puta i svi naši susreti bili su radost i praznik. Naše druženje, koje bih sa radošću i sa strahom nazvao prijateljstvom, biće označeno i poslovnom saradnjom, jer smo mi često tražili pomoć od Vuka”, kazao je vladika Grigorije.
Dodao je kako ima utisak da je Roganović u posljednje vrijeme bio primoran da gleda kako u Trebinju niču mnogobrojna zdanja koja nisu zadovoljavala njegov istančani ukus za lijepo.
“To je, ako se prisjetimo njegove veličine i talenta, za Vuka moralo biti veliko raspeće i muka. Njegov talenat je bio toliko umjetnički velik, da sam uvjeren da on nije umio da govori jezikom kojim mi govorimo. Njegov jezik nisu bile riječi i slova, nego crteži i slike. Radostan sam što u mom domu ima nekoliko njegovih slika i radova”, rekao je vladika Grigorije.
Govoreći o Roganovićevom profesionalnom i životnom putu gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević je istakao da je Roganović bio utemeljitelj urbanog Trebinja, autor desetina arhitektonskih rješenja u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji, te bivši državni rekoder u plivanju, kao i veliki donator svog grada.
“Vuko je ovom gradu značio mnogo više nego što mi u ovom trenutku možemo i sagledati. Bilo gdje da stanete u urbanom dijelu Trebinja pred očima ćete imati neku zgradu, spomenik ili neko specifično arhitektonsko rješenje, u kome se prepoznaje Vukova umjetnička linija. Ono što su započela dva znamenita Trebinjca – baron Đuro Babić i pjesnik Jovan Dučić, Vuk je nastavio sa jednim novim umjetničkim taktom. Vuk je svim silama nastojao da spasi ono što se spasiti može i da se maksimalno poštuje graditeljska tradicija i da se u brojnim rekonstukcijama sačuva graditeljsko nasljeđe osmanskog i austrijskog perioda, ali da se i brojnim intervencijama u gradu i okolini sačuva hercegovačko narodno graditeljstvo”, rekao je Vučurević.
Podsjetio je na djela po kojima će Roganović biti upamćen – prije svega projekat Memorijalnog kompleksa ‘Tjentište’, ‘Konavoskih dvora’ , motela ‘Jazina’, te projekat „Manastir Dobrićevo“ i „Begova kuća“, projekat uređenja obala Trebišnjice i brojni drugi.
“Vuk je bio dobar čovjek, to vama ne trebam ni govoriti. Bio je izvanredan slikar, akvarelista. Bio je i živa enciklopedija hercegovačkog zdravog humora. U prilikama kada bi se vodili kakvi ozbiljni zvanični razgovori, on bi umjesto nekim službenim ekspozeom odgovorio vicem od koga bi suze granule na oči. Takav njegov stav bio bi odgovor na površnost i glagoljivost, koja je sve više uzimala maha i tako nam siromašila svakodnevnicu. Reagovao je najčešće na ljudsku glupost i servilnost, ismijavajući smo one koji su se najdublje ogriješili o ljudski razum i čovjekovu čast”, istakao je u svom govoru gradončelnik Vučurević.
Sahrana Vuka Roganovića obaviće se danas u 17 časova na gradskom groblju u Podgljivlju u Trebinju.
Nikolija Bjelica
