Jedan od najboljih studenata iz Gacka, Kristina Grubačić: Kada bi bilo uslova, većina mladih bi ostala ovdje

Zavičajni klub gačana u Beogradu svake godine dodjeljuje nagradu najboljim studentima visokoškolskih ustanova u prestonici Srbije. Ove godine jedna od dobitnica je studentkinja druge godine Filološkog fakulteta Kristina Grubačić iz Gacka, čiji je prosjek 9,63.

Kristina Grubačić (FOTO: Moja Hercegovina)
Kristina Grubačić (FOTO: Moja Hercegovina)

Kratak predah u rodnom gradu i vjetroviti dan na izmaku zime iskoristili smo za razgovor sa njom. Nagrada joj veoma mnogo znači, ali istovremeno predstavlja veliku odgovornost i obavezu da tim putem nastavi, tvrdi Kristina.

Ova posvećena studentkinja ruskog jezika i književnosti kaže da nikada nije razmišljala o prosjeku.

“Učila sam jer mi se učilo, i zato što je to nešto što me interesuje, ne razmišljajući o tome hoću li imati neki spektakularan prosjek. A on je došao sam po sebi. Nije bilo nešto teško, jer volim to što radim. Nadam se da ću nastaviti dobro da učim, ali mi visok prosjek nije primarni cilj”, kaže Kristina na početku razgovora za “Moju Hercegovinu”.

Budući da si bila odličan đak i u gimnaziji, mogla si da biraš fakultet. Kako je izbor pao baš na ruski i kako si se osjećala u Beogradu kao neko ko dolazi iz male sredine?

– Ja sam prvo izabrala grad u kom ću da studiram i nisam se pokajala. Druga moja velika odluka je izbor fakulteta – ruski jezik i književnost. Ja bih možda rekla da je tu književnost ipak prevagnula i to je bio izbor srca. Jezik jeste dosta zahtijevan, književnost je zanimljiva i teška, ali mislim da je i relativno i prespektivna. Vidjećemo šta će biti od toga.

Kristina Grubačić (FOTO: Moja Hercegovina)
Kristina Grubačić (FOTO: Moja Hercegovina)

Istarživanja pokazuju da je san većine mladih ovdje da odu u inostranstvo. Kakvi su tvoji planovi, da li imaš ideju kako će tvoja budućnost da izgleda?

– Teško je to pitanje. Iz ovog ugla ne znam da li bih napustila zemlju. Ako bi mi ovdje bilo lijepo, ne bih išla vani samo zato da bih bila vani. Ako bih našla neki posao koji me ispunjava, draže bi mi bilo da ostanem ovdje nego da idem van države. Mislim da fakultet koji sam upisala pruža širok spektar potencijalnih poslova, od prevodioca do profesora. Nadam se da ću ostati ovdje, s tim što je termin ovdje širok i obuhvata i Srbiju i BiH.

Da li tako razmišljaju i tvoje kolege, studenti, ljudi sa kojima se družiš?

– Iskreno, večina razmišlja o odlasku. Ali, dosta ljudi ni po koju cijenu ne bi otišli jer ih vezuje domovina, društvo, rodbina. Još uvijek ne znam da li bih ja ostala po svaku cijenu. Kada bi se pružili uslovi da mladi ljudi ostaju, mislim da bi većina radije ostala.

Jedan od tih uslova je i posao, kojeg za mlade ljude uglavnom nema. Da li te plaši prebukiranost na birou?

– Prirodno je da me plaši, ali mislim da se stvari mijenjaju i nisam pesimista. Biće sve dobro na kraju.

Kako ti, kao odličan student državnog univerziteta, za koji se još uvijek vezuje određeni kvalitet obrazovanja, posmatraš inflaciju privatnih fakulteta i diploma? Da li ta sumorna stvarnost kada je obrazovanje u pitanju može da te obesrabri?

– Što se mene tiče, ne podržavam da se stručnjacima nazivaju ljudi koji su finansijski potpomogli dobijanje svoje diplome. Veći je problem što oni zauzimaju bitna mjesta u državi, što ima višestruke negativne posljedice na društvo u cjelini. Ljudi kao da nisu svjesni toga.

Većina onih koji su studirali taj period smatraju najljepšim dijelom svog života. Kakav je za tebe studentski život u Beogradu?

– Beograd je ogroman grad i svaki čovjek može da nađe za sebe nešto što može da mu ispuni vrijeme. Ljudi kažu da je džungla, ali kada čovjek nađe svoj ritam i neki svoj put kojim se kreće, sve se to da uskalditi i čak voditi miran život u Beogradu.

Grad je veliki, ali je sve na dlanu. Čovjek vodi neki svoj život, a opet mu je sve dostupno sa strane. Kulturni život osobito. Često idemo u bioskop, pozorište, katkad u operu, što nam je prije par godina bilo potpuno nezamislivo. Nekako mislim da studenti sa strane, kada odu u veliki grad, više cijene sve to što im je pruženo, tako da mislim da je nama zabavnije. Nama je lijepo. Kad kažem nama, mislim na cijelu našu gatačku ekipu koja je trenutno tamo. Družimo se, upoznajemo nove ljude. U Beogradu ima, čini mi se, najmanje pravih Beograđana.

A kad dođeš iz Beograda, kako ti izgleda Gacko?

Izgleda kao mirna oaza kada se dođe iz neke džungle. Pa nekad i tužno. Al’ dobro, to je naše mjesto. Ja volim Gacko.

Autor

Milanka Kovačević

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 2003. zaposlena kao novinarka „Radio Gacka“, a od 2013. stalni saradnik internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora