Bijeg u sigurnost – nevladin sektor kao rješenje problema nasilja nad ženama

Statistički podaci pokazuju da je svaka druga žena u BiH nakon 15. godine života bila izložena nekom obliku nasilja od strane partnera ili članova porodice. Ovakve brojke jasan su pokazatelj da se problemu nasilja nad ženama ne ukazuje dovoljna pažnja. U našem društvu postoji svojevrsna stigma kada je riječ o ovoj tematici. Nužno je stalno podsticati na razgovor o ovoj temi, kako bi se ta stigma uklonila, te kako bi se dala mogućnost žrtvama nasilja da progovore o svom problemu, te na taj način doprinesu njegovom rješenju.

Izuzmemo li Vladine institucije, na području zapadne Hercegovine postoje dvije organizacije kojima se žene žrtve nasilja mogu obratiti za pomoć – zajednica „Majka Krispina“ u Međugorju i udruženje „Žena BiH“ u Mostaru.

Zajednica „Majka Krispina“ egzistira u Međugorju već pet godina. Svrha postojanja zajednice nije samo pružanje pomoći ženama žrtvama nasilja, nego i rehabilitacija nezbrinutih trudnica, te pomoć u liječenju ovisnosti. O radu zajednice smo razgovarali s potpredsjednicom Desom Jelavić i voditeljicom zajednice medicinskom sestrom Suzanom Kosinec. Kako potpredsjednica Desa Jelavić kaže, „Majka Krispina“ nije sigurna kuća u klasičnom smislu te riječi.

Ovo je prije svega jedna kršćanska udruga, jedna zajednica koja daje svekoliku pomoć ženama. To je ono bitno. Od duhovne, što je vrlo važno, do psihološke i zdravstvene pomoći. Kada žena dođe ovdje, mi imamo u statutu predviđeno vrijeme njenog ostanka, ali mi je ne šaljemo odavde dok se nešto ne riješi. Mi jesmo jedna kuća gdje se one osjećaju sigurno upravo zbog svega što ovdje dobiju, a to je jedna potpuna sveobuhvatna skrb“, kazala je Jelavić za „Moju Hercegovinu“.

Umjetnine koje izrađuju štićenice zajednice „Majka Krispina“ (Foto: Moja Hercegovina)

Iako je riječ o kršćanskoj udruzi, njihova vrata su otvorena za sve žene kojima je potrebna pomoć, bez obzira na nacionalnost i vjersku pripadnost. Kako navode, bilo je žena iz Italije, Hrvatske, Irske, te drugih europskih zemalja, mada je najviše njih s područja zapadne Hercegovine. Udruga ima uslove da prihvati 20 žena i znalo im se desiti da zbog ograničenih kapaciteta nisu u stanju primiti sve žene koje im se obrate za pomoć. Tu ističu važnost saradnje s drugim zajednicama i organizacijama, jer kako kažu, nikoga ne žele ostaviti na cjedilu. U prosjeku im se svake godine obrati 15 do 20 žena koje su pretrpjele različite oblike nasilja.

Suzana Kosinec, voditeljica u zajednici „Majka Krispina“ (Foto: Moja Hercegovina)

Na pitanje o podršci koju im pruža država, Jelavić i Kosinec ističu da u tom pogledu nailaze na veliko nerazumijevanje od strane državnih institucija.

Nas država apsolutuno nikako ne pomaže, ni u kakvom pogledu. Mi živimo od tzv. Božije providnosti. Znači, ljudi koji imaju široko srce i koji shvataju problem, ostavljaju novce u svjetovnoj donaciji. Mi to nazivamo Božija providnost. Žene i djeca koja ostanu kod nas ne plaćaju apsolutno ništa, niti smještaj, niti hranu, niti odjeću, niti advokate i doktore. Mi dobivamo donacije od dobrih ljudi za njih. Na taj način su njihove osnovne potrebe pokrivene. Obraćale smo se vladi za finansijsku pomoć u vidu projekata. Zadnji takav projekat se ticao unapređivanja umjetničkog rada žena u udruzi, što ima važan rehabilitacijski učinak na žene. Nismo dobili čak ni obavještenje da projekat nije prihvaćen“, kažu nam naše sagovornice.

Manjak finansijske podrške od Vlade, te komplikovanu birokratiju ističu kao najveće poteškoće u radu sa ženama. Ukoliko je riječ o ženi kojoj je potrebna medicinska pomoć, a koja je osiguranik u drugom kantonu, sve medicinske troškove snosi udruga. Najveće poteškoće u birokratiji susreću kada je pomoć potrebna trudnici pred porođajem. Zbog komplikovanih birokratskih procedura, žena pada u drugi plan. U takvim slučajevima nailaze na pomoć dobrih pojedinaca, ali ne i sistema.

O radu sigurne kuće u sklopu udruženja „Žena BiH“ razgovarali smo sa Amrom Selimić, glasnogovornicom organizacije. Kuća ima kapacitet od 28 kreveta, te je najznačajniji projekat organizacije.

Glasnogovornica organizacije „Žena BiH“, Amra Selimić (Foto: Moja Hercegovina)

Kako navodi, ove godine je u sigurnoj kući boravilo 17 žrtava porodičnog nasilja, uključujući i djecu.

„U posljednje vrijeme povećan je broj žena koje kontaktiraju naše udruženje „Žena BiH“, što je jasan pokazatelj da sve veći broj žena želi izaći iz tog začaranog kruga nasilja. Međutim to ne znači i da je nasilje u porastu, nego da žene postaju svjesnije svojih prava i mogućnosti napuštanja nasilnog okruženja. Što bih posebno izdvojila je povećan broj žena Romkinja koje nam se obraćaju za pomoć, kako za smještaju u sigurnu kuću tako i za psihosocijalnu podršku te to ukazuje da je i ova kategorija društva postala osvještenija, što se prije par godina nije dešavalo. A za ovaj vid pomoći (centra za socijalni rad, policije i našeg udruženja) kako kažu saznale su jedna od druge, te tako jedna drugoj pružaju podršku pri izlasku iz nasilne zajednice. U tekućoj godini smo imali preko 120 poziva na SOS telefon (besplatan broj 1265) iako smo imali određenih tehničkih problema, a pored toga nam žene svakodnevno dolaze u naše besplatno savjetovalište (pravno i psihološko)“, istakla je za naš magazin Amra.

Selimić ističe da se nikada nije desilo da su uskratili pomoć ženi zbog nedostatka kapaciteta ili nekog drugog razloga. Kako navodi, usko sarađuju sa Centrom za socijalni rad i policijom, te uvijek nastoje pronaći najbolje rješenje za štićenice, čak i u slučajevima kada nisu imali nikakvih finansijskih sredstava pomagali su ženama u stanju potrebe.

Kada je riječ o finansijskoj pomoći, glavni izvor finansiranja je kroz projekte, dakle pomoć međunarodnih donatora i fondacija. Međutim, ističe da vladine institucije, konkretno u ovom slučaju Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, pomaže rad sigurne kuće određenim sredstvima.

Poster na vratima organizacije „Žena BiH“ (Foto: Moja Hercegovina)

Selimić navodi da je nužno mijenjati zakone, kako bi se pronašlo adekvatno rješenje za problem.

Zaista mi ne možemo ocijeniti koliko kvalitetan posao institucije rade, ali što možemo reći jeste da se svi zajedničkim silama trudimo da poboljšamo kvalitet života ove kategorije žena. Potrebne su izmjene i dopune određenih relevantnih zakona, prije svega da se ugradi u kantonalni zakon da su žrtve nasilja socijalna kategorija, a mi se nadamo da će se u skorije vrijeme i ta problematika riješiti. Što se tiče Centra za socijalni rad i policije, mi imamo odličnu saradnju sa njima, i kroz cjelokupan boravak štićenica u sigurnoj kući usko sarađujemo u pronalaženju adekvatnog rješenja“, zaključuje naša sagovornica.

Ukoliko ste Vi žrtva nasilja, osim policiji i Centru za socijalni rad, možete se obratiti za pomoć navedenim organizacijama na sljedeće brojeve telefona:

„Majka Krispina“ – 036 651 631

„Žena BiH“ – 1265

Tina Hadžić

Autor