GACKO – Prosjek 9,8 nije bio dovoljan da Bojani Petković iz Gacka obezbijedi mjesto na fakultetu na kojem su neki lošiji studenti birani da grade naučnu karijeru. Univerzitet, prosvjeta, javna uprava – za nju nigdje nije bilo mjesta. Ironijom sudbine, Bojana je danas, kao administartivni radnik u jednoj agenciji, angažovana da studentima na privatnim fakultetima pomaže da što brže i lakše dođu do diplome.
Biti student generacije, stipendista Fonda “Dr Milan Jelić”, nije garancija da će vam potraga za stalnim poslom biti laka. Naprotiv. Primjer Bojane Petković iz Gacka, koja je na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu sa prosjekom 9,8 bila, ne samo student generacije, nego i najbolja u dotadašnjoj istoriji katedre za filozofiju i sociologiju, možda na najbolji način oslikava odnos prema sjajnim akademcima koji, na kraju, državi ne trebaju.
Bojani obećanja, drugima angažman
Na Odsjeku za sociologiju i filozofiju Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu, Bojana je osnovne studije pohađala od 2005. do 2010, da bi 2014. postala master filozofije. Od tada se obraćala na više adresa, konkurisala na rijetke oglase za posao koji su raspisivani, ali bez uspjeha.
“Tokom studija je odnos sa profesorima bio korektan. Nekoliko nas sa visokim prosjekom su uglavnom hvalili. Međutim, na četvrtoj godini su se, po svemu sudeći, pojavili novi kandidati koji su trebali tu da se zaposle, pa su plasirane priče kako nismo zainteresovani za naučni rad, a nas u stvari niko nije ni zvao. Kad ste student osnovnih studija, treba neko da vas malo usmjeri, motiviše. Ako vam većina profesora da najveće ocjene, jasno je da to ne možete postići nekim učenjem napamet. Neposredno prije nego što ću da diplomiram, bila je jedna djevojka sa prosekom 9,4, ali je i studirala desetak godina. Mislim da su i raspisali konkurs prije nego što sam diplomirala kako bi ona bila primljena”, prisjeća se Bojana okolnosti sa kojima se susrela. Iako su je profesori hrabrili da bude strpljiva i da će dobiti šansu, angažman su dodjeljivali drugima.
“Na poslednjem konkursu prošle godine za višeg asistenta izabran je kandidat koji nije priložio prosječnu ocenu sa osnovnih studija, a postoje indicije da nije imao visok prosjek. Svojevremeno je počeo da radi kao saradnik na fakultetu, ne znam po kom osnovu, potom je prešao u Institut civilnih poslova, Sektor za obrazovanje, što je stvorilo mogućnost da bude član radnih grupa, da radi na projektima, posjećuje skupove, konferencije. Sada ima dosta tog materijala koji je mogao da priloži uz svoju biografiju. Ali, njemu su se otvorila mnoga vrata, a znate šta njih otvara – veza. Kad sam branila master rad, rekli su mi da zaslužujem da ostanem na fakultetu, ali da u tom trenutku nisu neke mogućnosti. Međutim, kad je izašao konkurs za višeg asistenta, ja sam predala dokumente, ali je primljen drugi kandidat. Možda je neka naučna prednost sada na njegovoj strani, ali je ta prednost u startu bila neregularna”, kaže Bojana.
Pokušali smo da dobijemo potvrdu Bojaninih navoda i provjerimo prosječnu ocjenu pomenutog kandidata, sada višeg asistenta. Na odgovor Filozofskog fakulteta još čekamo.
Znanje je ustuknulo pred partijskim vezama
Bojana je odradila pripravnički staž u Opštini Gacko. Na posljednjim konkursima (o kojima smo izvještavali ovdje) komisija je prednost dala protivkandidatima.[mhc_antrfile naslov=”I Bojanina sestra u istoj situaciji”]
I Bojanina sestra Jovana (sa kojom smo razgovarali ovdje) na istom fakultetu bila je sjajan student sociologije sa prosjekom 9,7. Ni za nju se nije našlo mjesto na ovoj visokoškolskoj ustanovi, uprkos deklarativnim izjavama profesora da im trebaju takvi kadrovi.
[/mhc_antrfile]
“Bila sam razočarana kada nisam primljena nakon prvog konkursa. Iskreno sam mislila da je prednost na mojoj strani, s obzirom na priloženu dokumentaciju, biografiju i pozitivno mišljenje tadašnjih radnih kolega. Na ponovljenom konkursu opet sam bila druga, jer je komisija bolje ocjene dala protivkandidatu. Nisam se pretjerano uzbuđivala oko toga, jer ništa nisam ni očekivala. Sad su se samo potrudili da ispoštuju formu, a suština je ostala ista. Vjerovatno je da sam se ja zbog nekih par razočarenja predala. Možda sam trebala da budem nametljivija, drskija. Mislim da se politika previše umiješala u sve. Uvijek je imala upliv, ali nikad kao sada. Vjerujem da je poneko i kompetentan, ali je većina, bez obzira na školu i kvalifikacije, primljena preko stranačkih veza”, tvrdi Bojana.
Stvarnost određena politikom, korupcijom i nepotizmom donekle je uticala na ovu obrazovanu djevojku čija bi karijera, sasvim je sigurno, imala potpuno drugi smjer da živimo u pravednijem sistemu.
“Iskreno, pred kraj studiranja imala sam mnogo više ambicija nego sad. Sad su me možda demotivisala dešavanja. Bila sam uvjerena da ću da nastavim da se školujem i usavršavam, da ću imati mjesta na fakultetu ili negdje gdje bi čovek mogao da napreduje. Radom sam, mislim, to zaslužila, mada, sad društvo funkcioniše na drugim osnovama, pa se trud i zalaganje ne isplate”, iskrena je Bojana.
Ipak, smatra da je najlošija opcija ništa ne raditi, pa je privremeni angažman našla u jednoj privatnoj agenciji kao administrativni radnik. Ironično, kako samo sudbina umije da udesi, između redova shvatamo da je suština njenog sadašnjeg posla da za studente sa privatnih fakulteta piše seminarske, diplomske i master radove.
“Sad radim u agenciji koja sarađuje sa privatnim školama i fakultetima. Pomažemo pri prekvalifikaciji i dokvalifikaciji, upisu na fakultete. Iz ove perspektive, bolje je raditi nešto što nije dovoljno plaćeno ili u skladu sa vašim kvalifikacijama nego sjediti kod kuće. Mislim da je najgora varijanta da se čovjek ničim ne bavi. Svaki posao donosi neko iskustvo, svugdje se nešto novo može naučiti”, ističe Bojana.
Mala BIH ima 27 univerziteta sa 202 fakulteta
Kako inflacija diploma u BiH utiče na privredu i društvo u cjelini, sociologija tek treba da da odgovor. Da li će biti u stanju možda je retoričko pitanje ako imamo na umu da je u oblasti visokog obrazovanja posljednjih godina primat dat profitu u odnosu na naučne rezultate. Potvrđuje to činjenica da u BiH deluje 18 privatnih univerziteta, duplo više nego državnih. Profesori su angažovani na obje strane, a čak i oni na čelu visokoškolskih ustanova, kao što je (sada bivši) rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, otvoreno učestvuju u obesmišljavanju sistema napredovanja u akademskoj sferi (o čemu smo pisali ovdje).
A kako na privredu utiču kadrovi koji imaju formalno, ali (uglavnom) ne i primjenjivo znanje? Prave efekte pogubne inflacije diploma ćemo osjetiti u vremenu koje dolazi, slaže se i naš sagovornik Ljubomir Beštić, rukovodilac Pravne službe RiTE Gacko.
“Siguran sam da će u budućnosti nama najveći problem predstavljati srednjoškolske diplome sumnjivog kvaliteta. U tom pogledu, manevarske mogućnosti su nam sužene. Javnu ispravu, a to jesu diplome i sa privatnih fakulteta, moramo da poštujemo. Čini mi se da u posljednje vrijeme problem eskalira, da nešto što je na početku počelo stidljivo, sada nema pretjeranu potrebu da se sakriva”, ističe Beštić.
Početkom 2014. SIPA je iz Kadrovske službe RiTE Gacko, po nalogu Tužilaštva izuzela 403 diplome. Od toga je 25 zadržano, određen broj je procesuiran, a četiri lica su osuđena na (simboličnu?!) kaznu zatvora od 35 do 40 dana koje su, mahom, konvertovali u novčanu kaznu.
Problem mora da riješi država
“Nemamo precizan podatak koliko je bilo presuda. Imamo slučajeva da je došlo do zastare, pa je postupak obustavljen. No, mi ćemo kroz parnični postupak tražiti da se nadoknadi šteta preduzeću, jer su uz pomoć falsifikovane diplome dobijali platu, odnosno sticali protivpravnu imovinsku korist što je pozamašna suma. Skoro u svakom zavisnom preduzeću se mogu naći ove diplome. Imaju ih i neki visokopozicionirani ljudi u ovoj državi. Ne može se govoriti o jednoj ustanovi, radi se o većem broju škola, prije svega, iz Srbije”, tvrdi Beštić.
On nije zadovoljan saradnjom sa Tužilaštvom u Trebinju koje RiTE u većini slučajeva nije označilo kao oštećenu stranu, pa ih je tako isključilo iz postupka. Upućuje kritiku i na tromost sistema, budući da istrage predugo traju.
Iako se stiče utisak da su u RiTE (kao i u ostalim javnim preduzećima i ustanovama) “skoro svi donijeli diplomu”, Beštić tvrdi da je u posljednjih deset godina udio visokoobrazovanih u ukupnom broju zaposlenih sa 10% porastao na 14%. Smatra to potpuno opravdanim, jer moderne tehnologije zahtjevaju stručnu i obučenu radnu snagu.
“Ne možemo da poredimo RiTE prije trideset godina i danas. Modernizacija zahtjeva povećanje stručnosti, a to je i svjetski trend. Nemamo podatak koliki je udio diploma sa privatnih fakulteta u ukupnom broju. Zakon nas obavezuje da jednako tretiramo dokumente akreditovanih visokoškolskih ustanova. Na državi je da taj problem riješi. Sigurno je da ni jednom poslodavcu nije u interesu da ima nedovoljno obučenu radnu snagu”, ističe Beštić.
Da se poneko okiti tuđim perjem nije nepoznata pojava. Duhovito je to obradio Nušić u čuvenoj komediji “Dr” prije gotovo jednog vijeka, a za pojedine istoričare književnosti, recimo, jedan od eklatantnih primera je pjesma “Smrt Smail-age Čengića” kao Njegoševo delo pripisano Ivanu Mažuraniću. I dok se književni kritičari oko toga spore, danas, daleko od očiju javnosti, takoreći u anonimnosti, neki drugi ljudi pišu naučne radove koje, kao svoje, predstavljaju mahom studenti privatnih fakulteta. A sistem i svi mi u tome ne vidimo ništa sporno.
