U Trebinju obilježena 70. godišnjica Opšte deklaracije o ljudskim pravima

TREBINJE – Sinoć je u trebinjskom Kulturnom centru priređena besplatna projekcija popularnog švajcarskog filma „Božanski poredak“ (The Divine Order), a nakon projekcije organizovana je panel diskusija o pravima žena u Bosni i Hercegovini, sa fokusom na učešće žena u politici, ekonomiji i javnom životu. Na panelu su učestvovali ambasadorka Švajcarske u Bosni i Hercegovini Andrea Rauber Saher, gradonačelnik Trebinja Luka Petrović, privrednica Zorica Tasovac i direktorica NVO Ženski centar iz Trebinja Ljiljana Čičković. Moderator diskusije bila je Slađana Skočajić.

FOTO: Moja Hercegovina

Na diskusiji je bilo govora o tzv. staklenom plafonu*, rodnoj senzibilnosti, ali i o uspješnim ženama.

Ambasadorka Švajcarke, Andrea Rauber Saher, obraćajući se prisutnima, govorila je o stanju svijesti u Švajcarskoj, kad su u pitanju prava žena, kao i o borbi sa predrasudama, te značaju uloge žene u svim društvenim sferama. Na diskusiji je navedeno da je ‘70-ih godina prošlog vijeka, baš u Švajcarskoj, postojalo žensko udruženje koje se borilo protiv prava žena, a ambasadorka je konstatovala da to udruženje, na njeno veliko zadovoljstvo, više ne postoji.

Uspješna trebinjska privrednica, Zorica Tasovac govorila je kako ženama jeste put do uspjeha neumitno otežan, ali kako žene trebaju i moraju da nađu način da ”isplivaju na površinu”.

O svojoj borbi govorila je Ljiljana Čičković, direktorica NVO Ženski centar, istakavši da je borba protiv nasilja nad ženama izuzetno bitna, ali i teška.

Na pitanje moderatorke da li u gradskoj upravi Trebinje postoji problem ”staklenog plafona”, gradonačelnik Luka Petrović je odgovorio da se lokalna vlast maksimalno zalaže za jednakost i prava žena, te da su žene zastupljene u radu gradske uprave, navevši da od osam odjeljenja u upravi grada, na dva odjeljenja su žene na poziciji načelnika odjeljenja. On je naveo da po zakonu na izbornim listama mora biti 40% ženskih kandidata, ali da ljudi uglavnom ne glasaju za žene. Ovdje bi bilo korisno navesti da u skupštini grada Trebinja, od 25 poslaničkih mjesta, samo tri mjesta su zauzele žene, a zanimljivo je da je samo jedna žena iz vladajuće stranke, Saveza nezavisnih socijaldemokrata, sjela u poslaničke klupe, a ova stranka u Trebinju je osvojila ubjedljivih 11 poslaničkih mjesta. S te strane, može se konstatovati da je u glavama birača itekako prisutna predrasuda oličena u pojmu ”staklenog plafona”. Takođe, poražavajući je utisak da su žene tu nerijetko isključivo zbog ispunjavanja zakonom propisanih ”kvota”.

Povela se i diskusija i rodnoj senzibilnosti, tačnije o rodu u kojem se navode funkcije, a ambasadorka Rauber Saher je navela da bi praksa trebala biti takva da, ukoliko jezik dozvoljava nazive funkcija u oba roda, da se tako i radi. Gradonačelnik Petrović je istakao da se kod nas u školama uči da se naziv funkcije izgovara u muškom rodu, pa je naveo da bi korektno bilo navesti, npr. direktor gospođa ta i ta, s čim se nije usaglasila Ljiljana Čičković, rekavši da je pomalo simptomatično da, s obzirom da naš jezik poznaje i muški i ženski rod, ženskim rodom se obično oslovljavaju zanimanja poput čistačice, spremačice, kuvarice, plesačice a kako su muškom rodu pripali direktori, predsjednici, doktori i tako dalje, smatrajući i to nekim vidom diskriminacije žene i njenih prava.

Na kraju panela, donesen je zajednički zaključak da je progres u ovoj problematici prisutan, te da se ovaj problem kroz stalnu i kvalitetnu komunikaciju, zajedničkim snagama, iz dana u da može i mora unapređivati.

O pravima žena se itekako treba raspravljati, ženi se treba dati jednak legitimitet kao i muškarcu, a sa druge strane, tradicija ovih prostora, pa i religija, predstavljaju prepreku u napredovanju i savladavanju predrasuda vezanih za prava i obaveze žena. Stoga, dok god osmi mart proslavljamo u intenzitetu u kojem ga proslavljamo, to je dovoljan pokazatelj da smo zapravo zemlja koja teško prihvata prava žena, jer, kako  neko lijepo napisa, zemlje koje su rješile problem prava žena zapravo više nemaju razlog za proslavu Dana žena.

* Stakleni plafon (engl. Glass ceiling) je politički termin kojim se opisuje nemogućnost žena i drugih manjina da u poslovnoj hijerarhiji napreduju do najviših rukovodećih pozicija, bez obzira na njihove kvalifikacije i dostignuća.

U početku se ovaj izraz koristio kao metafora kojom su feministkinje željele da ukažu na barijere sa kojima se susreću uspješne poslovne žene, a u tom kontekstu se ponekad koristi i danas. U SAD-u ovaj termin često se odnosi i na prepreke koje sprječavaju napredak pripadnika određenih manjinskih grupa, bez obzira na to da li se radi o muškarcima ili ženama.

Igor Svrdlin

Autor