Trebinjski ”Ženski centar” pokrenuo inicijativu o trajnom oduzimanju starateljstva roditeljima koji su seksualno zlostavljala djecu

Nevladina organizacija ‘’Ženski centar’’ iz Trebinja pokrenula je inicijativu koja se tiče dopune zakona o roditeljskim pravima, koji se tiče slova zakona koje kaže da roditelj koji seksualno zlostavlja svoju djecu može povratiti starateljstvo ukoliko sa takvim radnjama prekine. Ljiljana Čičković, direktorica ovog udruženja kaže da se inicijativa tiče dopune u kojoj će biti jasno naznačeno da roditelju koji je seksualno iskoristio svoje dijete mora trajno biti oduzeto starateljstvo. Iz ‘’Ženskog centra’’ se nadaju da će inicijtiva naići na razumijevanje, a vode se i rezultatima ankete koju su sproveli na slučajnom uzorku od 500 građana pet centara u Republici Srpskoj, a rezultati pokazuju da 99% ispitanih smatra da se u takvim slučajevima mora trajno oduzeti starateljstvo roditeljima zlostavljačima. Ljiljana Čičković je za internet magazin ‘’Moja Hercegovina’’ govorila o ovom problemu, kako i ko djeluje u ovakvim slučajevima, kao i o krivici oba roditelja ukoliko dođe do ovakve zloupotrebe djece.

”Ženski centar Trebinje pokreće kampanju u cilju dopune zakona o roditeljskim pravima Republike Srpske, tačnije člana 106 tačke 4. Taj član reguliše u kojim se slučajevima oduzima roditeljsko pravo, između ostalog i uslijed seksualnog iskorišćavanja djece od strane roditelja. Međutim, u tom istom članu, tačka 4 se kaže da ukoliko su radnje prestale da se roditeljsko pravo može povratiti što znači da roditelj koji je silovao svoje dijete formalno i pravno ima  mogućnost povratka po zakonu roditeljskog prava. Mi ćemo tražiti u vidu amandmana prema resornom ministarstvu pravde Republike Srpske da se doda dio rečenice koji kaže ”izuzev u slučajevima seksualnog zlostavljanja od strane roditelja”. Mi smo istraživali da li postoji statistika u RS o broju prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja u porodici iako smo svjesni da to nije validan podatak i da su tu u pitanju ”crne brojke” jer na nivou BiH istraživanje je pokazalo da samo 16% slučajeva seksualnog zlostavljanja djece bude otkriveno, a neka evropska statistika kaže da na svaki prijavljeni slučaj dođe 10-15 neotkrivenih. U RS, pošto smo prošle godine radili prikupljanje podataka, došli smo do podatka da je u periodu 2014-2016 zabilježeno 18 slučajeva seksualnog zlostavljanja djece od strane roditelja koji su prijavljeni u lokalne Centre za socijalni rad, dok je u istom periodu policiji prijavljeno 10 slučajeva, dok su sudovi imali samo jednu presudu u tom periodu. U tom periodu nema nijednog zahtjeva za oduzimanje roditeljskog prava počiniocima djela i to je strašno. Strašno je da u zakonu postoji ta mogućnost povratka, što negdje sigurno sami zlostavljači koriste kao mehanizam zastrašivanja djeteta da ga dijete ne bi prijavilo jer će svakako opet doći njemu u ruke, a sa druge strane, to je problem i za druge članove porodice koji su normalni i koji bi željeli pomoći svojoj djeci usvajanjem, brigom o njima, ali tu nastaje barijera jer je zlostavljaču omogućeno da povrati svoje roditeljsko pravo. Mi kroz ovu kampanju želimo da ukažemo na ovaj problem, da animiramo i žrtve i tužilaštva i centre za socijalni rad koji mogu da budu predlagači vanparničnog postupka oduzimanja roditeljskog prava u cilju i interesu zaštite djeteta.” – govori Ljiljana Čičković, direktorica NVO ”Ženski centar” o samoj inicijativi koju su pokrenuli.

Kada se govori o očekivanjima vezanim za ovu izmjenu zakona, Čičkovićeva kaže da su jako optimistični i da ne vide prepreku na putu ka donošenju, tj. izmjeni pomenute tačke zakona o roditeljskom pravu.

”Iskreno, naša očekivanja su takva da mi zaista očekujemo da će biti podržano, a ohrabruje i samo mišljenje građana, jer na anketi rađenoj po principu slučajnog uzorka od 500 ispitanika njih 99% podržava inicijativu za trajno ukidanje roditeljskog prava u ovim slučajevima. Mislim da je to nešto što je neophodno uraditi i da ćemo dobiti podršku i od građana, ali i od nadležnih institucija. Realno, postoji opravdanost ovog našeg zahtjeva, jer ovakav čin ostavlja trajne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje djece.” – optimistična je Ljiljana.

Kada je u pitanju Trebinje, u periodu od 2012. do 2016. godine, koje su obuhvaćene u istraživanje koje je sproveo ”Ženski centar”, nije bilo prijavljenih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece od strane roditelja. Međutim, u periodu prije toga, do takvih slučajeva je dolazilo, a neki slučajevi su ”isplivali” zahvaljujući angažmanu ”Ženskog centra”.

”Od 2014. do 2016. na području Trebinja nije bilo prijava ovog vida porodičnog nasilja, a ranije je bilo i naša organizacija je učesvovala u jednom slučaju, odnosno prijavila slučaj nakon obraćanja naših korisnica sa tim problemom i prijavu smo uputili PU Trebinje koja je u tom momentu zaista fenomenalno reagovala. uključila je i Centar za socijalni rad i taj slučaj je i procesuiran. Na žalost, slučaj nije procesuiran onako kako je u startu okvalifikovan od strane policije. To dijete ne živi više sa zlostavljačem, ali je dugi niz godina živjelo. Takođe, postoji i problem sa smještajem te djece kojima nije omogućen poseban smještaj, najčešće se u tim slučajevima koristio Dom Rada Vranješević u Banjaluci ali izgleda da je došlo do određenih problema, vezano za taj problem smještaja, moguće da će neko i našu kampanju osporiti zbog izdvajanja sredstava koji bi bili neophodni za obezbjeđivanje smještaja. Međutim, ako pričamo o suštini, djeca zaista jesu najvažnija te bi svi mi trebali dati sve od sebe kako bi doprinijeli što boljoj zaštiti te djece. Ako postoji volja države ili lokalne zajednice da su ti problemi lako rješivi. Mi ne pričamo o stvarima koje je nemoguće riješiti, ali da li nadležni negdje sklonjeni sa fokusa, recimo da je veliki broj građana kod anketiranja bio iznenađen mogućnošću da roditelj zlostavljač uopšte ima pravo da povrati starateljstvo. Nije ni logično da takav jedan stravičan čin ostavlja mogućnost ponovnog susreta roditelja i žrtve. Postoje situacije da roditelj odleži zatvorsku kaznu zbog seksualnog zlostavljanja djeteta, pa se u momentu kad se vraća iz zatvora njegova druga kćerka ima isto godina koliko je imala starija kćer u momentu zlostavljanja. Znači, ona je potencijalna žrtva. Te neke stvari generalno treba posmatrati iz više aspekata. Mora postojati međusobna saradnja. Evo, recimo i ovo, kada smo u cilju istraživanja i pribavljanja podataka, kontaktirali 60-ak socijalnih službi u RS/BiH, od svih tih institucija odgovorilo je 49 Centara, ali dešavalo se i to da nam u Centru za socijalni rad u Zvorniku uporno spuštaju slušalicu, kad se predstavimo ko smo i čime se bavimo, ne želeći bilo kakvav kontakt i saradnju. Oglušili su se na sve naše zahtjeve, kojih je bilo bezbroj, uprkos tome što smo se pozvali na zakon o pristupu informacijama. A institucija  kao što je Centar za spocijalnu pomoć treba da bude prva koja će reagovati i prijaviti sva saznanja ili prijave ovog vida nasilja. Ipak, sa većinom institucija smo ostvarili izuzetnu saradnju.” – govori Čičkovićeva o odnosu prema ovom problemu, te isznosi mišljenje da su ovi problemi nažalost često van fokusa nadležnih institucija.

Foto: Ilustracija

Slučajeve nasilja u porodici, a pogotovo seksualnog nasilja, jako je teško detektovati i iznijeti zlostavljače pred lice pravde. Pitali smo Ljiljanu Čičković ko najčešće prepoznaje i prijavljuje ovakve slučajeve? Čičkovićeva iznosi stav da su oba roditelja podjednako kriva ukoliko dođe do ovakvih traumatičnih stvari po dijete, jer smatra da je obaveza roditelja da uočava i prepoznaje sve dječije tegobe.

”Do samih prijava dolazi jako teško, bar na osnovu onoga do čega smo mi došli i što smo uspjeli da sagledamo, dijete se najčešće provjeri trećoj osobi, a treća osoba bude pokretač tog postupka. Takođe je važno naglasati da roditelj koji nije zlostavljao svoje dijete, a u pitanju su porodice u kojima je došlo do seksualnog zlostavljanja, takođe mora snositi neku vrstu odgovornosti. Recimo, u kući gdje živite je gotovo nemoguće da ne primjetite promjenu raspoloženja kod djeteta ili da jednostavno ne uoči neke druge stvari koje bi ukazivale na nasilje. Kakav ste vi onda roditelj ako niste bili svjesni situacije kroz koje prolazi vaše dijete?! To je moj lični stav, ali roditelj koji nije primjetio ili nije prijavio zlostavljanje, zaslužuje gotovo istu kaznu kao zlostavljač. Ako ne možeš primjetiti šta se dešava u tvojoj kući, kako ćeš primjetiti neke druge stvari, jer uloga roditelja nije samo da obezbjedi hranu i stanovanje, ona je mnogo šira i uključuje praćenje psihološkog razvoja djeteta i praćenje. Svako dijete koje je izloženo bilo kojom stresnom situacijom, a pogotovo seksualnom zlostavljanjun, jednostavno mora pokazati neke znakove da je zlostavljano. Da li je to nesigurnost ili pretjerana seksualizacija, povlačenje u sebe, bježanje od kuće, ti kao roditelj si dužan da dopreš do svog djeteta i saznaš šta mu se dešava. Takođe, rijetke su situacije da se ta vrsta nasilja dogodi jednom, to obično traje, pa je gotovo nemoguće da se tako nešto ne uoči.” – rekla je Ljiljana za kraj razgovora.

NVO ‘’Ženski centar’’ postoji od 2002. godine, a još od 2004. godine pokrenuta je inicijativa za gradnjom Sigurne kuće u Trebinju, koja bi bila jedina na području istočne Hercegovine. Sigurna kuća još uvijek nije izgrađena, prethodne lokalne vlasti, kao i aktuelna vlast su u više navrata obećavali pomoći gradnju ovog jako važnog objekta, a prošle godine je iz lokalne uprave rečeno da će se u toku naredne godine, tačnije 2018. realizovati projekat Sigurne kuće u Trebinju. Kako i 2018. neumitno teče, jasno je da će se na realizaciju ovog projekta još čekati. Ljiljana Čičković je ipak optimista i kaže da će se sa gradnjom ‘’skloništa’’ zasve one koji se ne osjećaju sigurno u porodičnom gnijezdu krenuti uskoro, nakon niza peripetija. Gradnja jednog ovakvog objekta bi sigurno olakšala u mnogo čemu živote žrtava porodičnog nasilja, kako bi se oni što prije mogli oporaviti i nastaviti život.

Igor Svrdlin

Autor