Svetosavska ispratila još jednu generaciju – Ljubinje im ostaje “samo” kao zavičaj (FOTO)

LJUBINJE – U naslovu sam mogao napisati i “zauvijek” – ne bih ništa pogriješio. Ova odlazeća generacija, rođena 1999., kao i prethodnih 25, u Ljubinje će se vraćati samo za vrijeme praznika (neki neće ni tada). Zimskih, proljetnjih i ljetnih, sve zajedno – ne više od 30 dana godišnje. Za odmor od studiranja i života u velikom gradu, kao i prilike za druženje sa najbližom rodbinom – njima sasvim dovoljno. Neki će reći i previše. Za grad pod Radovinjom, ovakav trend prerasta u horor film, ali o tome ćemo na kraju. Da ne kvarim svečanost na početku.

Defile Svetosavskom – hrabro i ponosno

Kao i svake godine, protokol je bio manje-više isti. Svečani defile krenuo je tačno u 19:30, ispred SŠC “Svetozar Ćorović”, odakle je kroz glavnu Svetosavsku ulicu išao sve do odredišta za slavlje – jedinog ljubnjskog hotela, koji od 1992. godine nije u redovnoj funkciji. Prije rata, ovaj hotel bio je jedan od najprepoznatljivijih ugostiteljskih objekata u Hercegovini, a od prije desetak godina u vlasništvu je banjalučkog preduzeća “NIS promet”. Od tada, u njemu se slave samo maturske večeri i poneka manja svadba. Ispostavilo se da je kupoprodajni Ugovor sa pomenutom firmom – bila u stvari smrtna presuda, i za to još niko nije odgovarao. Opet kvarim svečanost, a još smo na početku.

Izvinite maturanti, neko ovo mora napisati, a znam da će svi kliknuti da pogledaju fotografije. Neka, biće i fotografije.

Veče je bilo idealno, pravo ljetnje. Bašte lokala prepune gostiju, glavna ulica puna šetača, ali maturanata – nikad manje. Ukupno samo 31 – iz odjeljenja Gimnazije 18, a iz odjeljenja Trgovačke tek 13. Ipak, gradom su uz podršku sugrađana, prodefilovali hrabro i ponosno.

Ljubinjski maturanti – tradicionalno lijepi i skromni

Đak generacije iz odjeljenja Gimnazije, Tamara Novokmet, kaže da će iz Ljubinja ponijeti samo najljepše uspomene, te da će školovanje nastaviti u Beogradu.

Đak generacije iz odjeljenja Gimnazije, Tamara Novokmet (FOTO: Moja Hercegovina)

Upisaču Teorijsku fiziku u Beogradu, i želja mi je da u budućnosti radim u nekom naučnom institutu”, bila je jasna i odlučna Tamara.

Đak generacije iz odjeljenja Trgovačke, Nevena Medan, kazala je za “Moju Hercegovinu” da će školovanje nastaviti u Novom Sadu.

Đak generacije iz odjeljenja Trgovačke, Nevena Medan (FOTO: Moja Hercegovina)

Upisujem Gastronomiju u Novom Sadu, i nadam se da ću tamo ostati i da radim”, kazala je Nevena i dodala da u svakom slučaju ne planira povratak u Ljubinje, jer, kako kaže, ovdje ne vidi apsolutno nikakvu perspektivu.

Perspektivu u Ljubinju, kao ni Nevena, ne vide ni ostali maturanti. Velika većina njih će upisati studije u Banjaluci, pojedinci u Novom Sadu, Beogradu, Igalu, pa čak i u Vankuveru, a samo dvoje ili troje njih, koji nisu planirali nikakvo studiranje, takođe nema namjeru dugoročno ostati u gradu pod Radovinjom. Za to smo se, jelte, i borili?!

Ko ne živi u malom mjestu poput Ljubinja, teško može razumjeti koliko je veliki događaj defile maturanata, te koliko je hrabrosti potrebno za koračanje Svetosavskom. Ja sam to osjetio prije 18 godina, a od tada pa do danas, pratio sam i svaki defile. Bude to zaista posebno veče, i neka izuzetno pozitivna energija prostruji kroz cijeli grad.

Ipak, u posljednjih par godina, i to najsvečanije veče, značajno se promijenilo. Bude pozitivne energije. Sijevaju i osmijesi i blicevi, međutim, kao da traju sve kraće i kraće, a jače nego ikada, sa svih strana, čuje se nekakva tišina, koja sabira i zbraja, nas koji ostajemo. Da, ovdje u Ljubinju. Znam roditelje koji imaju po dva ili čak tri studenta. Ostali su sami, i znaju da će svoju djecu od sada gledati najviše putem Skajpa i Vajbera, te ponekad na krsnoj slavi, Božiću ili svadbi. Unučad isto tako. Poznajem bar dvadeset mladih porodica sa malom djecom, koje bi sutra odselile iz Ljubinja, ukoliko im se ukaže ikakva normalna prilika. Džaba “pobjede” u “otadžbinskim” ratovima, i džaba “Rašo siđe sa planine”. Ode nam mladost da “konobariše” ili “vozi kamione” po Hagu, Amsterdamu i Ševeningenu. U Ljubinju kroz tri godine, neće imati ko da bere ni trešnje ni višnje, ni duvan, a neće imati ko ni da konobariše. Ali, kako ono kažu “stvaraoci” – izborili smo se za krst časni i slobodu zlatnu? Stvorili Republiku? Koju bolan republiku…

Ljubinje svakoga dana sve više liči na oronulog starca, devedesetogodišnjeg penzionera, koji je juče slomio kuk. Broji sitno. Ta surova činjenica vjerovatno je i probudila “kreativnost” kod lokalne vlasti, da jedan jedini hotel u gradu pretvori u Dom penzionera. Na kraju, završićemo kao u onom proročanstvu – svi ćemo stati u taj jedan Dom penzionera. Jedina vizija koju su imali lokalni, ali i republički “lideri”, u protekle dvije decenije, bila je starost. Jedina vizija koju imamo danas ovdje, jeste starost. 

Zato dragi maturanti, idite i ne ponavljajte naše greške. Želim vam svako dobro i sreću! Ako vas neko bude pitao – zašto se ne vraćate u zavičaj, evo vam jedan citat, koji nedavno pročitah u odličnom intervjuu sa Canetom iz Partibrejkersa, a koji kaže:

Ovdje je starost prodala mladost, da bi penzionerskom dupetu bilo udobnije”

Dragiša Sikimić

Autor