Slučaj hidroelektrana: Hoće li HDZ uništiti i Bunu i Bunicu?

„Zbog nečijih ličnih interesa svaka rijeka u Bosni i Hercegovini će biti izbetonirana. Iz tog razloga izgradnja mini hidroelektrana na rijeci Buni nije samo pitanje lokalnog karaktera već čitave države“ (Oliver Arapović)

buna

Prema informacijama iz medija u BiH se u narednom periodu planira izgradnja preko pet stotina mini hidroelektrana, dok u istom periodu razvijene države Evrope masovno odustaju od ovog načina proizvodnje električne energije.

Energetski potencijal, masovna zapošljavanja te milioni KM naplaćeni od prodaje subvencirane električne energije, glavni su argumenti državnih institucija koje prilikom dodjele koncesija privatnim investitorima, ne vode računa o ekološkim aspektima niti zakonskim procedurama.

Podsjećamo, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Hercegovčko-neretvanskog kantona u oktobru 2014. godine donijelo je odluku o davanju koncesije za korištenje voda Bune i Neretve za proizvodnju električne energije. Ovom odlukom predviđena je izgradnja dvije mini hidroelektrane Buna 1 i Buna 2.

Van zakonskih procedura

Na lokalitetu Bunskih kanala početkom juna ove godine trebala je početi gradnja dvije minielektrane kapaciteta do pet megavata. Kompletan projekt vrijedan je od 10 do 15 miliona KM. Dodjela ove koncesije sporna je ne samo zbog činjenice da se lokalitet nalazi u dijelu toka Neretve koji je ranijom odlukom proglašen spomenikom prirode u ekološko-ribarskoj zoni, zaštićenim posebnim staništem, već i zbog podatka da je nadležno ministarstvo dodijelilo koncesiju bez saglasnosti lokalne zajednice i Gradskog Vijeća.

Načelnik Odjela za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove Omer Pajić naglasio je da se ova odluka nije mogla donijeti bez saglasnosti Gradskog Vijeća:

Nakon što komisija za dodjelu koncesija pripremi meterijale za Gradsko Vijeće, ovaj organ donosi odluku. Međutim, oni su prilikom dodjele priložili dokument podrške koji je biznis centar dao za bilo koji projekat koji će povećati ekonomsku vrijednost grada.“

Jović Donko, ministar poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede HNK nije želio komentirati činjenicu da je koncesija izdata van procedure, budući da Gradsko vijeće već godinama u Mostaru ne funkcioniše:

Na desetine puta za medije smo obrazlagali dobijenu koncesiju za izgradnju MHE Buna 1 i Buna 2. Ništa novo u odnosu na dosadašnje odgovore nemam za reći, osim što je, kako sam već ranije rekao, za predmetnu koncesiju skladno zakonu sprovedena procedura te dodjeljena koncesija.”

Donko Jović (FOTO: abcmagazin.info)
Donko Jović (FOTO: abcmagazin.info)

U ranijim istupima za medije Jović je izjavljivao da izgradnja ovih MH ne može izazvati nikakav uticaj na izazivanje poplava, a prema njegovim riječima to je potvrdila i Studija velikih voda rijeke Bune i Bunice koju je za potrebe ministarstva uradio Građevinski fakultet u Mostaru:

Tvrdnje da ove male protočne hidroelektrane izazivaju određena plavljenja na području Bune i Bunice su stručno neutemeljena, neistinita i zlonamjerno plasirana u javnost od strane jednog  broja tzv. ekoloških udruženja.  Ono što izaziva štetan utjecaj na „poplave“ jeste most preko rijeke Neretve koji je izgrađen tokom rata. Isti bi trebalo rekonstruisati u smislu njegovog podizanja kako ne bi više u periodu  jesen-zima podizao velike vode rijeke Neretve te time izazivao poplave. Ovaj problem je jako dobro poznat mještanima Bune, međutim niti nakon više od dvadeset godina od njegove izgradnje mještani Bune i grada Mostara nisu pokrenuli nikakve aktivnosti u cilju rješavanja ovog pitanja.“

Oliver Arapović predsjednik udruženja Majski cvijet i koordinator 29 udruženja za zaštitu Bune, Bunice i Neretve ističe da su udruge i lokalno stanovništvo u više navrata negodovale zbog dodjele koncesije:

Uradili su javnu tribinu 9.7. 2015. god. na kojoj je lokalno stanovništvo jasno reklo da ne želi takvu infrastrukturu na lokalitetu Bune i Neretve. Uposlenici Federalnog ministarstva okoliša i turizma koji su i vodili javnu raspravu, su uzeli potpise i email adrese prisutnih, s obećanjem da će im zapisnik biti dostavljen. Međutim, to se nikada nije dogodilo.”

Oliver Arapović (FOTO: starmo.ba)
Oliver Arapović (FOTO: starmo.ba)

Arapović napominje da Federalno ministarstvo okoliša i turizma na čelu sa ministricom Editom Đapo, prilikom izdavanja okolišne dozvole za izgradnju MHE Buna 1 i Buna 2 nije uvažilo primjedbe ekoloških udruženja:

Nisu uvažili nikakve komentare koje je udruženje Majski cvijet poslalo. Sa ministrom poljoprivrede HNŽ-a Jović Donkom, Mirjanom Kovač iz Ministarstva okoliša i turizma te predstavnicima investitora “Hercegovina građevinsko-zanatstvo” 16.10.2015. godine imali smo sastanak na kojem smo jasno rekli da mi na ovom lokalitetu ne želimo nikakvu gradnju. Međutim, u Ministarstvo okoliša otišao je drugi zapisnik sa zaključcima koji odgovaraju investitoru.”

Dva zapisnika sa istog sastanka

Sa sastanka održanog u prostorijama Ministarstva 16.10.2015. napravljena su dva zapisnika sa dijametralno suprotnim zaključcima. U nepotpisanom zapisniku koji je dostavljen Ministarstvu okoliša, a koji se uzima kao relevantan dokument prilikom izdavanja okolišne dozvole navodi se da ”niko od prisutnih tijekom izlaganja i rasprave se nije protivio izgradnji nego se ukazalo na moguća poboljšanja tijekom i nakon izgradnje MHE Buna 1 i Buna 2”. (Prilog PDF)

U zapisnicima koji su dostavljeni predstavnicima lokalne zajednice i NVO udrugama navodi se da će se posvetiti veća pažnja ribljim stazama, uključiti lokalnu zajednicu te da će Majski cvijet nastaviti monitoring uz komunikaciju sa investitorima. (Prilog PDF)

Zoran Mateljak, predsjednik udruženja WWF u Bosni i Hercegovini, koja je dostavila zapisnike i inicirala sastanak, ističe da su zapisnici dostavljeni svim stranama na eventualne primjedbe i komentare. Prema njegovim riječima lokalna zajednica i NVO udruženja odbili su dati  primjedbe dok su investitor i ministar Donko Jović zahtijevali da se u zapisnik uvede da se niko od prisutnih ne protivi izgradnji:

“Ja sam lično tražio od nekih koji se ne bi složili sa tim zapisnikom da dadnu svoje primjedbe ali oni su to odbili i proglasili da je taj zapisnik za njih nevažeći. Svi su dobili mogućnost da se izjasne i to su iskoristili predstavnici investitora i ministarstva koji su reagovali i zahtijevali da se napiše da se nitko ne protivi izgradnji mini hidroelektrana. Po našem mišljenju nijedan zapisnik nije usvojen od svih sudionika tako da službenog zapisnika nema. Učesnici se nisu mogli složiti oko zaključaka i zato se pojavljuje više verzija.”

Zoran Mateljak (FOTO: Mirsad Behram)
Zoran Mateljak (FOTO: Mirsad Behram)

Bez obzira na mišljenje Zorana Mateljka na osnovu spornog zapisnika sa sastanka, izdana je okolišna dozvola investitoru “Hercegovina građevinsko zanatstvo”. Mirjana Kovač, voditeljica postupka izdavanja okolišne dozvole smatra da je kompletna procedura donošenja dozvole izvedena po službenim procedurama. Optužbe koje dolaze od strane NVO udruga kategorično odbacuje i smatra neutemeljenim:

Na sastanku u Ministarstvu poljoprivrede nisam čula izlaganje Olivera Arapovića, koji je pod tuđim imenima potpisao i ovjerio ekspertnu analizu i druga stručna mišljenja koja nisu vjerodostojna i potkrepljena relevantnim analizama i ispitivanjima. A Centar za životnu sredinu iz Banjaluke je Federalnom ministarstvu okoliša i turizma u Sarajevu najprije dostavio komentare, zatim tražio i dobio na uvid i kopiranje dokumentaciju za okolišnu dozvolu MHE Buna 1 i Buna 2, ali se nikad nije očitovao o istoj. Temeljem svega navedenog Federalno ministarstvo je ozbiljne i tačne navode razmatralo i izdalo Rješenje o okolišnoj dozvoli. Rješenje je pravomoćno jer nitko od zainteresovanih strana nije u zakonskom roku podnio tužbu.”

Zbog zanemarivanja stavova lokalne zajednice i nepravilnosti u postupku koordinacija NVO s ciljem zaštite rijeka Bunice, Bune i Neretve, zakonskim je putem zatražila poništenje okolinske dozvole. Arapović ističe da će pokrenuti i tužbe protiv rješenja o koncesiji.

Soba sa pogledom na hidrocentralu

Investitor Hercegovina građevinsko zanatstvo, prema dostupnim podacima do sad nije bio uključen u energetske projekte. Na adresi koja se navodi kao sjedište ove firme u više navrata nismo zatekli nikoga, a u telefonskom razgovoru investitor nam je rekao da ne želi razgovarati te da javnost ne trebaju interesovati razlozi zbog kojih firma sa dva zaposlena ulaže kapital u minihidroelektrane.

Na inicijativu i narudžbu investitora Studiju uticaja na okoliš uradio je Građevinski fakultet u Mostaru. Nataša Crnković iz Centra za životnu sredinu smatra da je sastav projektnog tima  nedopustiv te da o studiji uticaja na okoliš nikako ne bi trebali govoriti stručnjaci iz oblasti građevinarstva i geografije te samo jedan iz oblasti okoliša. Također Crnković napominje da se na zvaničnoj stranici ministarstva, Građevinski fakultet u Mostaru nije nalazio na listi licenciranih ustanova:

“Na listi koja je zvanično bila postavljena na internet stranici Federalnog ministarstva okoliša i turizma sa početka 2016. godine, Građevinski fakultet u Mostaru se nije nalazio na istoj. Na zahtjev smo dobili dopunjenu listu na kojoj se u istoj rubrici zajedno sa Tehnološko-prehrambenim fakultetom našao i Građevinski fakultet. Iako nam se čini, kao da je Građevinski fakultet samo dopisan na ovu listu, smatramo da su u pitanju dva odvojena subjekta koji bi trebali da budu razdvojeni i svaki za sebe bi trebao da posjeduje licencu, kao i da bi pored pomenute liste, svaki ponaosob trebali da imaju pisanu potvrdu od strane pomenutog ministarstva.” (Prilog PDF) (Prilog PDF)

Nataša Crnkić (FOTO: czzs.org)
Nataša Crnkić (FOTO: czzs.org)

Zamjerke na spornu studiju uticaja na okoliš Centar za životnu sredinu (Prilog PDF) poslao je nadležnom ministarstvu ali identično kao i ekspertna analiza “Komentari i primjedbe na studiju uticaja na okoliš HE Buna 1 i Buna 2, sa osvrtom na floru i faunu” koju potpisuju mr.sc. Pavle Spasojević, doc.dr sc. Sanel Riđanović i .dr sc. Lejla Riđanović ni ove primjedbe nisu uvažene prilikom dodjela okolišne dozvole. (Prilog PDF)

Eventualnoj izgradnji protivi se i prof. Muriz Spahić kao i kompletan Geografski institut iz Sarajeva. Prof. Alen Lepirica sa odsjeka za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Tuzli naglašava veliki turistički potencijal ove lokacije i napominje da se sa naučnog aspekta lokalitet Bunskih kanala mora očuvati:

“Ukoliko studiju uticaja na okoliš naruči investitor za očekivati je da će se izaći u susret. Naravno da to nije u redu. Lokalno stanovništvo treba da odluči hoće li ili ne te projekte. Bojaznost lokalnog stanovništva je opravdana jer je teren tektonski i pukotinski. Bez obzira što su konglomerati očvrsnuli može doći do pucanja. Naglašavam da taj lokalitet predstavlja turističku atrakciju i mislim da ono što imamo danas mora ostati netaknuto. Mi u ovom djelu BiH imamo područje sa najvećim brojem sunčanih dana. Šta fali postaviti solarne panele ili iskoristiti potencijal vjetra i napraviti vjetrenjače?”

Studiju uticaja na okoliš potpisuju Zoran Milašinović, Marijan Marasović i Jerko Pavličević. Veoma zanimljiv podatak je da je upravo prof. Jerko Pavličević ranije bio angažovan na izradi Ribarsko-gospodarstvene osnove, u kojoj je naznačeno da se prema lokaciji Bunskih kanala odnosi sa posebnim pijetetom. Međutim, Pavličević u studiji uticaja na okoliš smatra da izgradnja mini hidrolektrana neće imati nikakve posljedice ni na biljni ni životinjski svijet. Ostaje nejasno koji su razlozi zbog kojih je prof. Pavličević promijenio svoje mišljenje.

Prof.dr.sc. Zoran Milašinović sa Građevinskog fakulteta u Sarajevu mišljenja je da lokalno stanovništvo nema potrebe da strahuje od izlijevanja vode iz rijeke Bune ili eventualnog izlijevanja bunara i kanalizacije:

“Sve su to priče koje predstavljaju jednu zebnju. Međutim, moram reći sljedeće. Prilikom velikih voda glavni problem je most koji je izgrađen u ratu i koji ne zadovoljava uslove izgradnje. U periodu velikih voda most je poplavljen i tada dolazi do uspora vode. Hidroelektrane neće imati nikavog uticaja jer naši kanali se nalaze ispod nivoa mosta.”

Navode da će izgradnjom biti ozbiljno ugrožena jedno od posljednjih mrijestilišta endemske vrste mekousne pastrmke, Milašinović smatra neutemeljenim. Kako navodi, u studiji su se obavezali da će obezbjediti riblje staze i poboljšati prirodne uslove.

Mekousna pastrmka se pri mrijestu kreće uzvodno i traži mirnije, blaže prostore. U ovom slučaju ulazi u Bunu s tim da ona sad ima prirodne prepreke i veoma teško joj je savladati sadašnje prirodne stepenice da bi se iz Neretve popela u Bunu. Mi smo se obavezali projektom da ćemo taj problem prolaska riba na rijeci Buni obezbjediti prikladnim ribljim stazama poboljšavajući prirodne uslove koji su tu prisutni. Zamisao je da se uz obalu sa donje strane Neretve uz odgovarajući nagib obezbjedi riblja staza.”

Prof. Milašinović smatra da se eventualnom izgradnjom minihidroelektrana neće uništiti lokalitet Bunskih kanala. Prema njegovom mišljenju izgradnja ovih objekata može dodatno uticati na razvoj turizma:

“Naši kanali su relativno mali u odnosu na prostor. Ostavili smo Bunski kanal i njegovu neposrednu blizinu netaknutim. Tako da ne razumijem šta se podrazumijeva pod tim kad kažu da će izgradnja ambijentalno ili morfološki uticati. Smatram da će se u kanalima u ljetnom periodu voda zagrijavati pa ovaj prostor može biti atraktivan i za kupanje kada su male vode i kada elektrane ne rade. Od toga se može napraviti čudo u smislu da ovaj ukupni ambijent napravimo i mnogo atraktivnijim za šire korisnike. Od turizma, sportske rekreacije a da ne spominjem revir ribarski.”   

Iz udruženja Majski cvijet, rješenja ribljih staza koje predlaže studija uticaja na okoliš smatraju neadekvatnim uzimajući u obzir posljedice na riblji fond koje su nastale nakom izgradnje hidroelektrana na srednjem toku Neretve:

“Riba ima genetski kod. Milionima godina prilikom mrijesta pliva upravo kroz kanale koji se nisu mijenjali i koji se sad misle betonirati. Evo da riba i uspije proći u Bunu ostaje nejasno šta će se dogoditi kad krene nazad u Neretvu. Oni su predložili da postave rešetke u tim kanalima koje misle izgraditi. Određeni broj ribe će se zaustaviti na rešetci a manje ribe prolaze tu prepreku i idu direktno na turbine. Nejasno nam je i o kakvom turizmu prof. Milašinović priča i koja bi svijest u jednom prirodnom krajobrazu spomenika prirode donosila beton i betonske zidove od 600 metara dužine i tri metra visine. Ko bi iz Europe došao na Bunske kanale da gleda hidroelektrane?”

Stranačka podjela Neretve

Prema nezvaničnim informacijama koalicioni partneri HDZ i SDA postigli su politički dogovor o izgradnji hidroelektrana na rijeci Neretvi. Tako je gornji tok pripao stranci SDA, a donji HDZ-u. Indikativno je da su  glavni akteri uključeni u sporni proces prikupljanja dokumentacije za izgradnju Bune 1 i Bune 2,  članovi HDZ-a ili su veoma bliski ovoj stranci.

Ministar Jović Donko dolazi iz HDZ-a, prof. Jerko Pavličević jedan je od osnivača HDZ-a, a stručni konsultant firme Hercegovina građevinsko zanatsvo i dugogodišnji zaposlenik HZHB Dragan Miličević, suprug je federalne ministrice Jelke Miličević također iz HDZ-a.

Dragan Miličević, nezvanično, smatra da se prilikom izrade dokumentacije vodilo računa o svim aspektima, da projekt neće imati negativnih uticaja na okoliš i da će u određenim situacijama poput migracije riba poboljšati postojeće stanje. Navode da HDZ stoji iza projekta, Miličević odbacuje tvrdnjom da je investitor privatna firma.

Zastupnik u Parlamentu FBiH Aner Žuljević smatra da je dodjela koncesije za hidrocentrale Buna 1 i Buna 2 očigledna politička zloupotreba pozicija i rezultat političke trgovine. Žuljević je u Domu naroda zatražio od resorne ministrice Edite Đapo izvršenje revizije okolišne dozvole:

“Mene je daleko više zaprepastilo koliko su oni bili spremni u čitavoj ovoj priči falsificirati dokumentaciju. U Domu naroda zatražio sam od resorne ministrice Edite Đapo reviziju okolišne dozvole. Donio sam sve dokaze da je elaborat klasična prevara, zvanične dokumente koji potvrđuju da su neki navodi koji su tu prisutni čista laž. Da obavezna javna rasprava nije napravljena u zakonskom smislu. Međutim, nakon toga se dešava situacija koja meni nije jasna. Ja dobijam odgovor od Ministrice u kojem me obavještava da je formirala komisiju koja treba da izvrši reviziju okolinske dozvole i da će me obavjestiti u određenom roku. Taj rok je bio ja mislim dvadeset dana.”

Aner Žuljević
Aner Žuljević

Prema mišljenju Žuljevića rad komisije za reviziju postupka dodjele okolišne dozvole je politički zaustavljen s obzirom da mu nikad nije dostavljen odgovor.

“Mislim da je u čitavoj priči Ministarka imala dobru namjeru kada je formirala ovu komisiju ali je očigledno da je ona politički zaustavljena u svom radu. Vjerovatno je to razlog zbog kojeg ja nikad nisam dobio odgovor – šta je ta komisija kao rezultat izvještaja podnijela Ministrici. Očekivao sam na bazi odgovora da ću u tom vremenskom periodu dobiti i izvještaj u kojem će se opovrgnuti moji dokazi ili će se prihvatiti kao nešto što je meritorno. Očigledno da je, što se tiče kompletnih koncesija za Bunu, u pitanju jedna politička zloupotreba pozicija i rezultat političke trgovine. Mi ćemo vama dati podršku za Bunu, a vi nama za druge reone.”

Irma Baralija predsjednica gradskog odbora Naše stranke smatra da su sve dozvole izdane na osnovu pogrešnih ulaznih podataka, uz neodržavanje javne rasprave, uz, bolje rečeno, prekinutu javnu raspravu, negativan stav javnosti i struke:

„Sasvim je sigurno da je investitor želio iskoristiti nepostojanje Gradskog vijeća i uz više puta iskazanu podršku vlasti, posebno nekih HDZ-ovih ministara, ubrzati proceduru i izgraditi objekat. Istraživanja niza nevladinih organizacija kažu da preko 95% izgrađenih minihidroelektrana nemaju urednu dokumentaciju i sve pribavljene dozvole. U Bosni i Hercegovini postoji više od 500 izdatih koncesija za izgradnju minihidroelektrana, neke su već izgrađene, ali sigurno je da ako lokalna zajednica ne reaguje, vlast neće učiniti mnogo da spriječi gradnju i potencijelno uništavanje prirodnih bogatstava.“ 

Strah lokalnog stanovništva i otpor prema najavi izgradnje spornih hidroecentrala sasvim je razumljiv ako u obzir uzmemo kako i na koji način su privatizovane i uništene javne firme poput Sokola, Aluminija, Đure Salaja, Fabrike duvana ili Šipada… Ukoliko strukture vlasti u HNK, identično kao u ovom slučaju, nastave dodjeljivati koncesije privatnim investitorima sa krajnje sumnjivim kapitalom, sigurno je i da će relativno netaknuta priroda koja je ostala građanima ovog kantona, biti nepovratno izgubljena i uništena.

Izvor: Tačno.net

Autor