Skup Saveza za pobjedu u Trebinju pokazao da i opozicija ima značajnu podršku naroda

Sinoć je u Trebinju, u sportskoj dvorani ”Miloš Mrdić” održan predizborni skup Saveza za pobjedu, a tribine dvorane su bile ispunjene do posljednjeg mjesta, što pokazuje da i opozicija ima čemu da se nada. Na tribini je poručeno da Republika Srpska mora biti bolje mjesto za življenje i da će se to pokazati ukoliko pobijede, u šta kandidati opozicionog bloka ne sumnjaju. Prisutnima su se redom obratili Branko Butulija, Nebojša Vukanović, Ljubiša Krunić, Mirko Šarović, Zdravko Krsmanović, Dragan Čavić, Mladen Ivanić i Vukota Govedarica. Okupljeni su aplauzima pozdravili govornike, a u više navrata gotovo cijela dvorana je skandirala ”GOTOV JE”. Krojači senzacionalističkih vijesti koje se ovih dana ”štancaju” kao na traci, nakon trebinjskog skupa mogu napisati još jedan tekst u kojem se navodi da protivnici Milorada Dodika rade za strane službe, a dokaz za to je i ”GOTOV JE” koji se sinoć mogao čuti. Da li je kraj Dodikove vladavine došao ili će opozicija doživjeti još jedan izborni sunovrat, pitanje je na koje je teško odgovoriti, a više je faktora koji će na to uticati. Pokušaću iz ličnog ugla napisati ono što smatram građanskom dužnošću, principom ljudskosti i zalogom za budućnost. Građanski, bez političkog angažmana, navešću stvari zbog kojih lično ne mogu i neću glasati za aktuelnu vlast.

Trebinjci su sinoć pokazali da postoji masa koja je protiv trenutnog stanja u državi, koja je za promjenu, a svojim dolaskom u sportsku dvoranu ”Miloš Mrdić” podržali su kandidaturu Vukote Govedarice, za predsjednika Republike Srpske, Mladena Ivanića za srpskog člana Predsjedništva, kao i odborničke kandidature kandidata Saveza za pobjedu. U ime domaćina, prisutnim se obratio doktor Branko Butulija. On je na početku svog obraćanja govorio o samom nastanku SDS-a i ulozi ove partije u turbulentnim devedesetim godinama prošlog vijeka. Rekao je da Republiku Srpsku sada vode ljudi koji su je nazivali pogrdnim imenima, koji nisu bili za njeno osnivanje, koji su bili za Vens – Ovenov plan, te ljudi koji su govorili da su ponosni što nisu obukli uniformu Vojske Republike Srpske.

”Njihova družina je ugrabila kao svoj plijen i čereče Republiku Srpsku kao najveće hijene i predatori.” – rekao je Butulija.

Potom je nabrojao kandidate sa liste SDS-a za Narodnu skupštinu RS i Parlament BiH, istakavši da je siguran da na toj listi nema papaka. Namjera opozicionog bloka jeste pobjeda, a što bi Grunf rekao ”Ako kaniš pobjediti, ne smiješ izgubiti”, pa je logično, da u slučaju pobjede SzP, neće ni biti papaka, osim možda epizoda ”Papak se vraća kući”, što svakako ne bi trebalo dozvoliti, ukoliko se zaista želi graditi pravednija, bolja i prosperitetnija Republika Srpska.

”Noćas imam potrebu da kažem, u ima svih nas Trebinjaca koje su izvarali oko turističkih naselja, aerodroma, puteva, više ne znaju šta će da slažu, pa pokušavaju oblatiti ime čestitog Vukote Govedarice. Vukota je 1991. godine, kada je ovdje u oktobru počeo rat, imao slovom i brojem 15 godina. Oni dječaka od 15 godina nazivaju dezerterom. Međutim, politički vrh je tih ratnih godina, shvativši ulogu obrazovanja, oslobodio sve studente vojne obaveze i poslao na studiranje. Znam dosta ljudi iz Gatačke brigade, i meni je potvrda Vukotinog kvaliteta to što svi ti borci iz Gacka podržavaju i prate Vukotu. Zato podržite 7. oktobra ovog čestitog čovjeka koji stoji čvrsto na zemlji i hodi ovim našim kozjim stazama a oni za ljutu nevolju lete helikopterom da ne vide kakve su nam puteve ostavili. Da bi ih definitivno poslali u prošlost, trebate dati podršku i gospodinu Mladenu Ivaniću, koji je opravdao naše povjerenje u prethodne četiri godine, koji se borio i nije dozvolio da nijedna nadležnost pređe na nivo BiH, nije dozvolio tužbu protiv Srbije, nije dozvolio promjenu Ustava gdje bi Republika Srpska bila siguran gubitnik. I još nešto da vas zamolim. Ništa nismo uradili ako 7. oktobra ostanemo kući i gledamo rezultate. Povedimo ukućane, pozovimo prijatelje, sve one koji su neodlučni, ne trebate ih ubjeđivati, neka svako glasa onako kako njegovo srce želi, nemojte im prepustiti svoj listić.” – rekao je Butulija u svom obraćanju.

Sljedeći se prisutnim obratio Nebojša Vukanović, koji je u svom stilu poručio da će se, ukoliko uđe u Narodnu skupštinu Republike Srpske, oštro obračunati sa korumpiranim političarima i stati na kraj brojnim aferama. Poručio je da je dosta ovakve vlasti.

”Bogom vam se kunem da će skupo platiti teror koji su provodili dvanaest godina. Šta je sve obećavano prije dvije godine uoči lokalnih izbora? Recite mi, imate li bolje puteve? Je li vam bolje zdravstvo? Je li vam bolje školstvo? Jesu li napravili aerodrom? Šta je sa ”Nikolom Teslom”? Šta je sa brzom prugom? Šta je sa Hidroelektranom u Gacku? Šta je sa fabrikom sintetičkih ulja u Bileći? Koliko puta treba da nas slažu i prevare a da mi ponovo stavimo glavu na panj? Moramo biti vukovi i ne smijemo saginjati glavu pred tiranima. Ovdje se ne radi o izboru između dobra i zla. Ovdje se radi o izboru između zdravog razuma i kolektivnog ludila. Moraće se položiti računi za ono što su radili.”- rekao je, između ostalog Vukanović.

Mirko Šarović je govorio o danima kada je sa Draganom Čavićem, u sličnoj situaciji, uspio oboriti Dodikov režim, istakavši da je duboko ubjeđen da Ivanić i Govedarica to mogu ponoviti.

”Čavić i ja smo prije 18 godina predvodili jednu generaciju koja je vjerovala da može srušiti koaliciju ”Sloga” i iste one koji su danas na vlast. Dragan Čavić i ja smo ih u tri uzastopna ciklusa porazili, Radmanović Nebojšu i Biljanu Plavšić i Milorada Dodika, i ja sam ubjeđen da Vukota i Mladen to isto mogu da urade. Ono što ja od njih dvojice najviše očekujem, pored preporoda, jer Republika Srpska ide u pogrešnom pravcu, ja mislim da su i Mladen i Vukota i odlučni i hrabri sposobni da vrate jedinstvo narodu, da uspostave razumijevanje među nama, koje je narušeno prije 12 godina. Najgori period u istoriji Republike Srpske je posljednjih dvanaest godina, a još gore bi bilo da ovoj vlasti damo još četiri godine. Došlo je vrijeme da učinimo taj krupan, snažan i hrabar potez da nakon 12 godina u Republiku Srpsku vratimo demokratiju, pravdu i napredak. Na kraju, obraćam se onim koji su neodlučni, koji su prevareni, razočarani, opljačkani, moj poziv je da nam se pridruže, jer za ovakvo stanje nije kriva opozicija, već okrutna, korumpirana i loša vlast u Republici Srpskoj” – rekao je Šarović na skupu u Trebinju.

Nosilac liste Partije demokratskog progresa u izbornoj jedinici 9, Ljubiša Krunić, rekao je da ne treba više dozvoljavati Dodiku da vodi Republiku Srpsku, te pozvao okupljene da skupe redove i 7.oktobra složno krenu u pobjedu.

”Uskoro kreće život koji ćemo da živimo bez straha, bez ucjena, svi ćemo biti slobodni, od Trebinja do Novog Grada. Po prvi put imamo priliku da izaberemo Hercegovca za predsjednika Srpske, pa zar ćemo to propustiti? Vukota neće poručivati sa nekih planina, kao što je Dodik poručio sa Jahorine mladosti Republike Srpske, da je džaba biti odličan student, vrhunski stručnjak, ako nemaš crvenu knjižicu, ne možeš imati posao, što znači da ne možeš ni živjeti u Republici Srpskoj. Moramo izaći na izbore i nećemo im prijetiti, ponesimo samo olovke i pobjedimo ih, jer 7. oktobra birate između dva puta – onog puta kojim su nas oni vodili 12 godina i doveli do provalije i puta svjetlije budućnosti.” – rekao je Ljubiša Krunić u svom obraćanju.

Zdravko Krsmanović, nosilac liste NDP u izbornoj jedinici 9, okupljenim je obećao da će prvi zakon koji će donijeti nova vlast biti Zakon o porijeklu imovine i nezastarjevanju krivičnog djela.

”Neće se izvući lopovi. Ne važi ono ”ko jamio – jamio”, svi će vratiti ono što su pozobali, neće proći lopovi! Nemojte dozvoliti da ovi papci, preletači pobijede slobodu i demokratiju. Moral su nam ubili, postalo je normalno da se prodaje volja građana, ima li veće krađe nego prodati volju birača?” – naveo je Krsmanović, između ostalog, u svom obraćanju.

Dragan Čavić, lider Narodnog demokratskog pokreta, rekao je da se ne smije nasjesti na priče o izdajnicima, stranim plaćenicima jer je to posljednje što je, kao oružje, ostalo u rukama odlazeće vlasti.

”Svi oni koji tvrde da se naša politika promijenila šire laži. Sa Srbijom i Rusijom bratski a sa svima ostalim prijateljski. To je naša politika. Pokušavaju da kažu da ne znamo šta da radimo, da nemamo koncepciju. Mi tačno znamo šta treba da radimo i šta ćemo raditi poslije promjene vlasti. Mi smo u proteklih 12 godina, kao opozicija, dali čitav niz prijedloga kako unaprijediti ekonomiju, kako unaprijediti prava boraca, pokrenuli smo apelaciju kada je potpuno neustavno ukinuto pravo na boračku penziju, najbitnije pravo koje je bilo propisano zakonom. Kad dobijemo vlast, vratićemo borcima to pravo, pravo na garantovanu penziju. Onaj ko je mislio da će uštedom od 40 miliona maraka na godišnjem nivou, otimajući od usta onih koji su gradili Republiku Srpsku, uštedjeti i uraditi dobru stvar, treba da zna da ima mjesta gdje treba da se štedi, treba da štedimo na automobilima, avionima i čudima. Danas je toliko kupljenih diploma, studenti na pitanje koliko im je ostalo do kraja, odgovaraju 2-3 rate, niko ne govori 2 ili 3 ispita, te stvari se moraju mijenjati. Ja vam mogu reći da će biti bolje i reći vam jednu mudrost koju je rekao veliki Gete, a on je rekao da kad neko nešto želi da uradi, on nađe način, a kad neko nešto ne želi da uradi, on nađe opravdanje. Mi ćemo naći način, opravdanja neće biti. Vukota Govedarica je za mene već sad predsjednik Republike Srpske.” – rekao je Dragan Čavić.

Kandidat Saveza za pobjedu za srpskog člana Predsjedništva, Mladen Ivanić, zahvalio se okupljenim i rekao da je po onome što vidi, Dodik već pobjeđen. Naveo je da je Trebinje za njega jako važno, jer je Trebinje trenutno izloženo neviđenom teroru, pritiscima, ucjenama i svemu onome što normalan čovjek ne zaslužuje.

”Sve što mogu uradiću da oni koji to rade odu sa scene. Počevši od Dodika pa onda i od ovih ljudi ovdje u Trebinju. Neka znaju da pravimo spiskove ljudi koji daju pare za glas, znamo da sad ništa ne možemo, ali već 8. oktobra ćemo moći. Onda će se mnogi grdno pokajati zbog toga što su radili, što su ucjenjivali sopstveni narod. Kad sam izabran prije četiri godine za srpskog člana Predsjedništva, rekao sam da taj posao želim raditi tako da me ne bude sramota,  i tako sam i radio. Kad god je bila dirnuta Republika Srpska, odgovorio sam i uvijek pobjedio. Odbačena je tužba Bakira Izetbegovića protiv Srbije, izveo sam Treći pješadijski puk u Banjaluku i nijedna nadležnost u ove četiri godine nije prenesena iz Republike Srpske na nivo BiH. Spreman sam na kompromis ali znam odgovoriti kad treba. Narod će na ovim izborima birati između Dodika i mene, a to su dva različita svijeta. Dodik će reći da ako nema njega, nema republike, a ja ću reći da republika nije Dodik, republika je narod, borci, omladina, svi mi. I biće republike poslije Dodika i biće i bolja i jača, i ljepša i snažnija. Ja nikad neću reći penzionerima da su dobili 30 maraka kako bi glasali za mene i da, ukoliko ne glasaju za mene, treba da vrate taj novac. Ja hoću da penzioner ima, i imaće, prosječnu penziju od 500 maraka, već od januara. Ja neću kao Dodik u Banjaluci da zdravstvenim radnicima kažem da ja odlučujem kad je plata, pa valjda u normalnoj zemlji radnik dobija platu prvog u mjesecu i za to nije potrebna dozvola predsjednika. Ja neću mladim ljudima reći da je uzalud sve ako nisu članovi partije, ja ću reći da ako su dobri stručnjaci u svom poslu, treba da dobiju posao, nas u ovoj zemlji treba da vode najbolji. Ja neću da živim u zemlji u kojoj mlad čovjek biva ubijen a onda institucije to zataškavaju kao da se ništa nije desilo. Ja hoću da živim u zemlji u kojoj su ubice u zatvoru. Ja neću da živim u zemlji u kojoj ovjekovječeni kriminalci za dva dana dobiju i državljanstvo i pasoš i ličnu kartu izdatu u Banjaluci. Ja hoću da živim u zemlji u kojoj za takve ljude nema mjesta. Ja neću da živim u zemlji u kojoj predsjednik ratuje sa svima, i sa Bošnjacima, i sa Amerikom i sa zapadom. Srpski narod će voditi obrazovani ljudi koji su svuda u Evropi prihvaćeni. Meni su vrata svijeta otvorena i mogu da odem gdje god hoću, to što on ne može dalje od Gradiške, to je njegov problem, a ne problem ovog naroda. Može ova zemlja biti drugačija i sigurno može biti bolja ako se na tome radi. Ne može biti bolja ako je vode osioni, bahati, nadmeni ljudi, koji su umislili da mogu reći šta hoće i uraditi šta hoće. Zato ih treba mijenjati, jer su postali bahati, izgubili su svaki osjećaj za narod i predugo su na vlasti. Oni znaju da gube, a definitivno gube, i šta rade? Plaše narod državnim udarima, do sad su bile obojene revolucije a sad su državni udari. Boje se svog naroda i svašta će uraditi da zaplaše ljude. Nemojte se plašiti. Imamo mi snagu i ne bojimo se tih kukavica koje hoće ovaj narod da podijele. Oni nas sada dijele, na tobožne patriote i domaće izdajnike, samo da bi ostali na vlasti. Nema te vlasti zbog koje vrijedi zavaditi narod. Ja ću pobjediti. Pobjediću jer sam prije četiri godine imao 18.000 glasova više od Dodika. Tada je bio jači, sad je slabiji. Meni je tad bilo teže, sad mi je lakše i nema šanse da on tu prednost stigne. Zna i on to pa ovih dana bezočno napada i izmišlja. Ali moja pobjeda ne vrijedi ništa ako se ne pobijedi ideologija koju su ostavili, nakaradni sistem, zato morate dati glas i Vukoti, jer će se njegovom pobjedom spriječiti njihov plan B, a to je da Dodik sebe vidi kao premijera. Zato je njegova bitka još značajnija od moje.” – rekao je Ivanić, pozvavši sve kandidate da se pridruže na bini i pozdrave novog, narodnog predsjednika Republike Srpske. Vukota Govedarica je gromoglasnim aplauzom i skandiranjem podržan od strane okupljenih građana. Naveo je da je narod taj koji odlučuje da li Republika Srpska ima budućnost ili ne, ali da je uvjeren da će taj brod koji se zove Republika Srpska ići naprijed i da će buduće generacije na tom brodu biti sigurne.

”Takav brod ja vidim. Brod koji se zove mir, brod koji se zove stabilnost, brod koji se zove ”Nećemo više da stvaramo neprijatelje”, hoćemo prijateljski sa svima a sa Rusijom i Srbijom bratski. Jer samo tako možemo i moramo. Ta naša borba traje naredne četiri godine poslije 7. oktobra. Meni trebaju ljudi koji znaju i koji su spremni da prave rezultate za Republiku Srpsku, koji će raditi za svoj narod a ne za sebe i svoje džepove. To su ljudi koji su pošteni, jer se ova bitka dobija poštenjem i obrazom. Ne trebaju nam poslušnici i podobni, trebaju nam ljudi koji su puni znanja. Trebaju mi vrijedni i marljivi, trebaju mi oni koji su spremni da naredne četiri godine prave pobjede za Republiku Srpsku. Neću da se dijelimo, neću da dijelim svoj narod. Hoću i biću predsjednik svih, narodni predsjednik, jer sam čovjek iz naroda. Samo hoću jedno, da se zajedno borim sa narodom i pobijedim one politike koje su radile na štetu naroda Republike Srpske. Skloniću Statut SDS-a sa predsjedničkog stola i uzeću Ustav, Ustav moje zemlje, mog naroda. Uzeću zato što želim i moram, moram da poštujem a želim jer je to ono što osjećam da trebam da radim. Najbitnije mi je jedinstvo srpskog naroda, jer imam osjećaj da nikada nismo bili podijeljeni kao danas što smo. Neću da se bavim manipulacijama i raspisujem razne referendume koje ću da krijem po raznim špajzima. Moramo izaći 7. oktobra na glasanje, jer ovo je boj koji biju izlaznost i neizlaznost i apstinencija. Ne možemo i ne smijemo ostati kući, moramo našu budućnost usmjeriti i uzeti u naše ruke, moramo našu budućnost da otmemo iz njegovih mesarskih ruku i da vratimo slobodu i dostojanstvo našem narodu. Dignimo glavu 7. oktobra i pobjedimo zajedno sa narodom i vratimo Srpsku narodu.” – rekao je Govedarica na kraju skupa Saveza za pobjedu nakon čega su svi kandidati podržani aplauzom.

Šta reći, onako građanski, pošteno, bez zadnjih misli i ličnog interesa? Predstojeći Izbori su važni, zaista jesmo svjedoci toga da je narod podijeljen, obespravljen, preplašen i ucjenjen. Bez političke pozadine, kao građanin koji nema političku opciju kojom bi bio potpuno zadovoljan i ispunjen, razmišljao sam o tome šta napisati uoči Izbora, a nakon mitinga najveće pozicione stranke i opozicionog bloka u Trebinju. Kako da dam glas vladajućoj strukturi? Kako da to učinim a da mi savjest ostane čista, poslije izjava predsjednika u kojima se totalno degradira obrazovni sistem, poslije zloupotrebe teškog položaja penzionera, kada se ucjenama, sitnim novcem, pokušava dobiti naklonost, gladnih, obespravljenih i medijima preplašenih penzionera? Kako da glasam za vlast kada vlast neposredno mene lično naziva izdajnikom, plaćenikom, ubačenim elementom, samo zato što ne dijelim njihove stavove? Kako kad se radnicima otvoreno prijeti? Kako kad su se na skupovima vladajuće partije svi ti funkcioneri radovali tuđoj nesreći, kada su frenetičnim aplauzima i gromoglasnim smjehom podržavali sve te predsjednikove prijetnje, ucjene, etikete? Kako kad je na banjalučkom trgu, nazovite ga kako god hoćete, već pola godine jedan čovjek koji vapi za istinom, a ne dobija je? Kako kad godinama vidim kako se zapošljavaju podobni a sposobni odlaze, poniženi i beskrajno obezljuđeni? Šta da sutra kažem djeci ako danas dam glas vladajućim? ”Djeco, batalite školu, idite u stranku?!”. Da im dam glas, pa da kažem obespravljenim radnicima ”Ko vas je*e kad niste bili pri vladajućim?!”. Nisam se naučio radovati tuđoj nesreći, ni u četiri oka, ni međ’ masom očiju. Kako da im dam glas pa da sutra djeci kažem ”Ko vas plaća da tako pričate na vlast?!” Kako da ostanem imun na vapaje Davora Dragičevića, koji uprkos velikom bolu kroz koji sigurno prolazi, nalazi snagu da izdrži u borbi za istinu? Kako da tumačim premijerkine riječi koja prije nekoliko dana konstatuje pred djecom koja su je čekala skoro sat vremena, smrzavajući se, da su trebali obući neke kaputiće i da se i ona smrzla, ako će im biti lakše. Ne razumijem da ne postoji odgovornost koja jednim telefonskim pozivom obavještava tu dječicu da se zbog kašnjenja sklone sa ulice, da ne čekaju. Pogotovo jer je to smrzavanje u opisu posla koji je premijerka samovoljno odabrala, za razliku od te djece koja sigurno nisu tu bila svojom voljom. Ne mogu! Previše se toga nakupilo. Ne mogu zbog sebe, zbog djece, zbog budućnosti, džaba! Upitao sam se ovih dana kako razmišljaju svi ti ljudi koji će svoj glas dati prijetnjama, degradaciji obrazovanja, stranačkom zapošljavanju, ucjenama, podjelama, a znam da među tim ljudima ima dosta dobrih ljudi, ljudi za koje ruku u vatru dajem da ne misle tako i ne podržavaju politiku svog šefa. Šta je to što te tjera da ideš protiv sebe podržavajući nešto što nisi ti, ili ipak jesi? Jedna drugarica mi prije nekoliko noći, uhvativši se malo politike i predstojećih Izbora, reče da ona skuplja poene preko vladajuće partije a da ja radim svoje i skupljam poene za svoje. Teško joj je da shvati da ne radim za neku stranku, da ne skupljam političke poene i ne očekujem dobit od onoga što pišem vodeći se moralom, principom ljudskosti i građanskim pravom, pa i obavezom da ukazujem na sve te anomalije, kojih je bilo i kojih će biti. Pročitah nedavno, u pokušaju odbrane predsjednika, da je izjava sa Jahorine izvađena iz konteksta, zar postoji bilo kakav kontekst osim onoga što je predsjednik eksplicitno rekao? Zar postoji korist zbog koje će se braniti svi ti napadi, ucjene, prijetnje? Zar postoji neko ko će se od srca smijati na prijetnju penzionerima da od bijednog bonusa pokrpe neke rupe i izađu na Izbore i glasaju za trenutnog predsjednika? Zbunjen sam i blago užasnut, moram vam priznati. Volio bih neke ljude koje lično poznajem i smatram ih kvalitetnim individuama, sresti i onako, ljudski, oči u oči, pitati da li je moguće da im je takva retorika, retorika mržnje, zaista urnebesno smiješna? Nadam se da bi odgovorr bio negativan i da to rade jer su i oni zapravo ucjenjeni pa sviraju onako kako šef orkestra svira.

Ne vidim opozicioni blok kao vojsku spasa ali ću ih podržati jer nemam pravo da ne podržim zbog svega onoga što je rečeno i urađeno od strane vladajućih. Daću im svoj glas u nadi da će, poučeni primjerom trenutne vladajuće strukture, kada imaju svjež primjer onoga kako ne bi trebala izgledati vlast, dati sve od sebe da sve te nakaradnosti svedu na minimum, ako ne i iskorijene, što jeste jako teško. Na kraju krajeva, ukoliko Savez za pobjedu izbori pobjedu, a ne počnu ispunjavati obećanja koja nisu teška za ispuniti, za početak Zakon o porijeklu imovine, ukoliko se nastavi sa stranačkim zapošljavanjem, ukoliko se ”papcima” širom otvore vrata kako bi se ”vratili kući”, ukoliko se nastavi politika prethodne vlasti, prvi ću biti megafon koji će se suprotstaviti ukoliko do toga dođe. Narod treba da spozna svoju snagu, moć i krene u borbu protivtrulog sistema, da društvenim angažovanjem dignu glas protiv svake nepravde. Samo tako se može naprijed, moć je u narodu, a moć je jača od straha, ucjena, prijetnji, poniženja i nepravde svake vrste.

Jednostvano, režim na svaki režim koji zasluži kritiku. Jer, kad bi postojala najbolja vlast, trudio bih se da joj nađem manu, za razliku od mnogih koji danas vlasti, koja je po mnogo čemu loša, traže vrlinu. Vlast je bvlast a sistem je sistem. Sistem treba mijenjati, a on se može mijenjati samo stalnim buntom građana, da oni na vlasti imaju u glavi misao da ih narod stalno posmatra i da i najmanja greška neće proći bez javne kritike. Takav duh je potreban svakom narodu koji misli dobro sebi i svojim pokolenjima.

Između Dragoslava Medojevića i Branka Jankovića…

Cece na trgu i Davora na trgu…

”Patriote” i ”soroševca”…

Mračnog danas i neizvjesnog sutra…

”Novinara” i novinara…

Dragana i Adama…

Laze i Laneta…

Dodika i Ivanića…

Željke i Vukote…

Sopstvene guzice danas i sutrašnjeg obraza…

Smrznute premijerke i smrznute djece…

RTRS-a i Javnog servisa Youtube…

Biram Branka Jankovića, Davora na trgu, ”soroševca”, neizvjesno sutra, novinara, Adama, Laneta, Ivanića, Vukotu, sutrašnji obraz, smrznutu djecu i Javni servis Youtube…

Ovaj zapis kojem se bliži kraj je moj zalog za budućnost, za budućnost naše djece, moja moralna obaveza kako bih sutra sa osmijehom na licu svojoj djeci rekao da sam digao glas protiv svih tih stvari kojima smo danas, nažalost, okruženi. Drugačije ne mogu, jače je od mene, možda sam i pogrešan u pravo vrijeme ili prav u pogrešno vrijeme. Neka naša djeca bar žive u pravednijem društvu. Ovo je zapis za našu djecu, za penzionere, radnike, za sve one ljude koji su bilo kad od strane bilo koje vlasti obespravljeni, uvrijeđeni i obezljuđeni. A šta je vaš zapis? Šta je vaš zalog za budućnost?

Igor Svrdlin

Autor