RiTE Gacko: Čekajuci drugu, potonuće prva faza

GACKO – Prošle nedjelje je u Budimpešti održan samit Kine i 16 zemalja Centralne i Istočne Evrope. O projektu “Gacko 2” nije bilo ni riječi.

RiTE Gacko FOTO: Moja Hercegovina)

Iako je konkretizacija kineske investicije u drugu fazu TE Gacko najavljena do kraja godine, na samitu u Budimpešti, na kojem su potpisani ugovori za projekte koje će u skoroj budućnosti na ovim prostorima finansirati Kinezi, o Gacku 2 nije bilo riječi.

Informacije o ovom projektu, a koje se plasiraju u javnosti u RS, uglavnom stižu od predsjednika ili resornog ministra. Velom tajne obavijen je i sastav pregovaračkog tima, a samim tim i dosadašnji rezultati njihovih napora. Početkom novembra, kada je predsjednik Dodik posjetio RiTE Gacko, rekao je da očekuje potpisivanje ugovora već do kraja mjeseca. U pitanju je “POLI” grupa, konkretno firma “CMEC”, koja će biti većinski vlasnik, “jer je to najbolje rješenje”(za nas!?), izjavio je tad predsjednik RS.

Na samitu 16+1 u Budimpešti su se okupili predstavnici Kine i premijeri 16 zemalja Centralne i Istočne Evrope. Predstavnici BiH su, pored sporazuma o bezviznom režimu i poljoprivrednoj saradnji, potpisali ugovor sa EXIM bankom za finansiranje bloka 7 Termoelektrane “Tuzla” snage 450 MW.

Više informacija smo pokušali da dobijemo od Srđana Milovića, za koga se pretpostavlja da je dio pregovaračkog tima.  Bez odgovora su ostala pitanja da li je neko uključen u projekat Gacko 2 bio prisutan na samitu u Budimpešti, da li je preciziran datim potpisivanja ugovora, ali i ko sve čini tim za realizaciju projekta, i kakvi su (mu) rezultati.

I dok priča o novoj fazi bez konkretnih podataka ispliva u javnost po (političkoj) potrebi, postojeća firma se rastače. Predugo su problemi u proizvodnji, narušeni međuljudski odnosi, gubici, krađe i sabotaže “zaštitni znak” preduzeća i njegov imidž, uprkos novcu koji se izdvaja za određene medije kako bi se ta slika uljepšala. Nažalost, stvarnost upozorava da RiTE podsjeća na bolesnika, koji je živ, samo zahvaljujući aparatima. U momentu kada neko odluči da se aparati isključe, ljuštura od giganta će se urušiti sama od sebe.

Sa tenderom za otkrivku se zakasnilo?

Pomenuta novembarska posjeta Dodika RiTE Gacku je imala za cilj da ohrabri rukovodstvo preduzeća da prekrši Zakon o javnim nabavkama i direktnom pogodbom ugovori posao sa “tradicionalnim” Termogradingom. Predsjednik RS je tada izjavio:

Podržavam da poslovodstvo uđe u proces direktne pogodbe sa tradicionalnim izvođačem. Svi znaju ko to radi, ništa se tu ne mijenja. Ukoliko ne dođe do otkrivke doći će do zastoja, a to su ogromne materijalne štete… Postoji u martu pokrenuta procedura, do sada nije okončan žalbeni postupak, što ugrožava poslove otkrivke”, rekao je tada Dodik, i za sve optužio Kancelariji za razmatranje žalbi u Sarajevu.

Inače, “opasnost od prekida proizvodnje” ili “hitnost”, su već korišteni razlozi za direktno skalpanje poslova sa “tradicionalnim izvođačem”. U 2014-toj, od 28 ugovora koji su sklopljeni sa Termogradingom, vrijednih 16,6 miliona, za samo osam je bio proveden otvoreni postupak. Pod oznakom hitnosti, pregovaračkim postupkom su ugovoreni višemilionski poslovi.

Međutim, pregledom objavljenih tendera u martu, može se vidjeti da je RiTE Gacko nabavljala mnogo toga, od kancelarijskog i potrošnog materijala, rezervnih dijelova, do automobila i terenskog vozila, ali se oglas za “Izvođenje radova na otkopavanju, odlaganju i planiranju otkrivke” pojavljuje tek 25. avgusta (važio je do 11. septembra 2017.). Vrijednost radova je 5,9 miliona maraka. Ne ulazeći u odredbe tendera, koje ostavljaju samo “najjače igrače”, jasno je da se sa njegovim objavljivanjem zakasnilo čitavu jednu sezonu. Priča da Kancelarija ugrožava poslovanje RiTE pada u vodu. Što je još gore, neistiniti podaci koje olako daju najviši zvaničnici i predstavnici preduzeća, ne samo što javnost dovode u zabludu, te podrivaju povjerenje, nego su i direktan udar na institucije koje predstavljaju.

Da li će aktuelni direktor Boško Kozomara potpisom stati iza kršenja zakona, ili će (Vlada/predsjednik?) tražiti nekog drugog voljnog da vodi pregovarački postupak, ostaje da se vidi. Ono na čemu aktueni direktor trenutno insistira, je da se za sitne nabavke od nekoliko hiljada maraka, ispituje tržište i osporava dospjele račune.

Otuđena Uprava nadri-stručnjaka

Dugogodišnji radnici preduzeća su razočarani. Na rukovodeća mjesta su, mahom, postavljeni kadrovi bez iskustva i/ili znanja. Na udaru su oni koji se trude da preduzeće “vrate u kolosjek”:

“Racionalnom čovjeku je teško da shvati šta se dešava. Pripreme za remont su u velikom zakašnjenju, a mnogo toga je redukovano. Neke stvari koje su bile kapitalne, više ne mogu da se ugovore, potrošeno je vrijeme uludo. Utisak je da se uprava potpuno otuđila, da nema veze ni sa stvarnošću niti sa svojim poslom. Bave se potpuno banalnim stvarima, a atmosfera je kao u kafani. Sve se završava u uskom krugu ljudi. Struka je potpuno degradirana. Oni koji nešto znaju ne smiju da kažu, nego se tresu tamo pred njima”, opisuju situaciju naši sagovornici

Posebno je loše stanje u rudniku. Proizvodnja, uprkos izrazito sušnoj godini, može se reći, doživljava debakl. Iako u javnost posljednjih mjeseci ne izlaze sa podacima o rezultatima rada, već sad se zna da će oni biti poražavajući s obzirom na mogućnosti. Dok se treća lica promovišu kao slamku spasa, impozantna mehanizacija koju čini preko 40 malih i velikih kamiona stoji neiskorištena. Rijetko se desi da stepen ispravnosti pređe 50 odsto. A kad kamion ne radi, ne radi ni posada. Kako stvari stoje, sa duplo manje radnika, TE Stanari je proizvela 7,5 miliona otkrivke, što će, ukazuju naši sagovornici, biti nedostižna cifra za gatački rudnik.

“Tamo je opšte rasulo, oni ne znaju gdje su im mašine, šta radi, gdje radi, meni se čini da nikad nije bilo gore. Pet-šest ljudi koji pokušavaju da rade, nemaju autoritet da narede, niti su podržani od Uprave. Naši najbolji radnici su digli ruke. Vide da nema efekta da se trude, jer kad radiš, svima si kriv, a oni što ne rade, nikome ne smetaju. Imamo radnike koji ništa nisu doprinijeli firmi, pa armiju onih koji čekaju promjenu radnog mjesta. Sve u svemu, preduzeće je zrelo za prinudnu upravu gdje će tim od 10 ljudi dobiti zadatak da se spasi, ako se uopšte može spasiti. To ovaj direktor koji se okružio klimoglavcima koji plivaju u tome, ne može.” stav je naših sagovornika.

Na žalost, vijesti koje stižu i iz drugih zavisnih preduzeća u okviru sistema se ne razlikuju mnogo. Gubci, loša organizacija i arbitraže koje vise kao mač nad očerupanimn vratom Elektroprivrede, ne ostavljaju mnogo prostora za optimizam.

 

Milanka Kovačević

Autor