Problem ekološke održivosti iz humanijeg ugla – Dobrobit životinja ili dobrobit ekonomski ugroženih ljudi?!

Proteklog vikenda u Narodnoj biblioteci Trebinje, tačnije u Američkom kutku,  održana je zanimljiva prezentacija/radionica na temu ”Održivost ili kapitalizam” i ”Moda – koliko košta?”. U organizaciji Asocijacije ”Yes alumni”, koja okuplja mlade koji su dio školovanja proveli u inostranstvu, a ove zanimljive teme nekolicini okupljenih prezentovala je Tama Tica. Suština predavanja je moralno pitanje da li je dobrobit životinja važnija od dobrobiti ekonomski ugroženih ljudi, kao i to da je pisutno mnogo licemjerja u pričama onih koji osuđuju ”mesoždere”. Šta bi se dogodilo, i da li bi to bilo održivo, kada bi preko noći svi stanovnici postali vegetarijanci ili vegani?

Koliko je u današnjem sistemu vrijednosti hipokrizija sveprisutna, pokazuju i neki primjeri koji su se mogli čuti u Narodnoj biblioteci u Trebinju, gdje je Tamara Tica, u organizaciji ”YES alumni” asocijacije pokušala, i u velikoj mjeri uspjela, donijeti problem ekološke održivosti na jedan humaniji način. Šta je cijena zapadnog trenda zdrave hrane i ko ispašta zbog svih tih moda i modica? Ako stanovnicima zemlje u kojoj je kvinoja u rangu naše pšenice, uslijed velike potražnje iste, podigneš cijenu i do 10-15 puta, praveći biznis umotan u biorazgradivi omot zdrave hrane, ne radi li se na taj način veliki grijeh prema domicijalnom stanovništvu koje preko noći više ne može da priušti sebi prehranu u vidu kvinoje. Kvinoja je nerijetko njihov jedini izbor i nije stvar potrebe za zdravom hranom, već isključivo za hranom. Zapadni kapital u velikoj mjeri kupuje zemljišta u svim tim egzotičnim zemljama, zapošljava jeftinu radnu snagu i od osnovne prehrane stanovnika tih zemalja pravi elitnu luksuznu hranu za izvoz. Sličan je primjer i sa avokadom, koji do unazad nekoliko godina nije mogao da se nađe na našem tržištu. U Meksiku, kako je navela Tamara Tica, gdje avokado predstavlja ono što je u Hercegovini krompir, bar što se tiče uzgojene količine, ušao je strani kapital i potpuno preuzeo tržište avokada. Avokado je jako brzo poskupio do te mjere da običan meksički narod više ne može da ga priušti.

Svaka zemlja ima neku svoju biljku, voćku ili povrćku koja će, ako već nije, uskoro biti ”maznuta” od onih koji jure zdravu hranu i ostale prehrambene trendove. A sva ta priča o zdravoj hrani u dobroj mjeri je proistekla o priči o zaštiti životinja i nazivanjem ubicama sve one koji konzumiraju životinjsko meso. Tu dolazimo do ključa problema, kada je logično pitanje, koje se nameće: Dobrobit životinja ili dobrobit ekonomski ugroženog čovjeka? Konzumiranje mesa nije isključivo stvar izbora jer svi ti ”mesožderi” često nemaju izbora, već jedu ono što imaju. Uostalom, pećinski ljudi su primitivnim lukom i strijelom ili kopljem, lovili mamute i tako preživljavali. Sve to je jednostavno lanac ishrane a na vrhu tog lanca nalaze se baš oni koji osuđuju ”mesoždere” zagovarajući zdravu hranu, vegetarijansku ili vegansku. Sa modom je priča slična ali istovremeno i različita. Sličnost je u tome što je potrošač ponovo sva ta ”trula” gospoda, koja u megalomanskom kupovanju, natovara planetu Zemlju ogromnim balastom kojeg se neće osloboditi još dugo, dugo. Štaviše, vremenom će taj balast biti sve veći i veći. Industrija odjeće odgovorna je za ispuštanje 2.1 miliona tona ugljen-dioksida svake godine. Godišnje se u svijetu proizvede 150 milijardi odjevnih predmeta, a prosječno svaki predmet obučemo 7 puta prije nego što ga bacimo. Poliesteru je potrebno 200 godina da se razgradi, zbog čega iz godine u godinu deponije odbačene odjeće raste i nemoguće je se riješiti. U modnoj industriji na svjetskom nivou je zaposleno 70 miliona djece, od čega je 6 miliona primorano na rad.

Tamara Tica, prezenter ovih tema, za internet magazin ”Moja Hercegovina” rekla nam je nešto o samom projektu i odabiru baš ovih tema.

“Htjela sam da se pozabavim problemima ekološke održivosti iz neke humanije, ljudskije perspektive i zapitam se koliki je naš individualni efekat na okruženje u poređenju sa onim velikih industrija, naročito prehrambene i industrije odjeće, te kolika promjena je uopšte moguća mijenjanjem navika. Osim uticaja na okruženje, zanimaju me i uticaji na ljude u procesu prozvodnje, i konzumente, ali naročito učesnike u procesu proizvodnje. To su neke teme o kojima u javnosti postoji previše netačnih informacija i emocionalnih rasprava, tako da je cilj radionice i svega što je ispričano ili pokazano bilo da se prikažu problemi sa više strana, kako bi svako imao dovoljno informacija da donese svoje odluke i formira informisano mišljenje o problemima koji nas se uveliko tiču. ” – rekla je Tamara za naš magazin.

Na kraju, zapitajmo se, šta bi se dogodilo kada bi se preko noći cijeli svijet opredijelio za zdravu ishranu, vegetarijanstvo ili veganstvo? Da li bi to bilo održivo ili bi i tu postojao lanac ishrane, koji bi u ovom slučaju, bio još brutalniji i morbidniji od današnje situacije. Pita li se ikada čovjek iz razvijene zemlje da li tamo neki Afrikanac, Indijac ili Balkanac mogu sebi da priušte luksuz zdrave hrane, i da li uopšte imaju vremena da misle o tome kako i šta unose u svoj organizam. Nema to veze sa svješću, naprotiv. Oni koji jedu životinje nikako nisu mrzitelji životinja, oni su jednostavno u lancu ishrane tu gdje jesu. Ovaj problem se više tiče kupovne moći, a ona je, htjeli to priznati ili ne, u većem dijelu planete Zemlje, jako niska. Stoga je licemjerno osuđivati sve te ”divljake” koji u borbi za opstanak pojedu sve što im se nađe pod rukom, dok ulickani gospodin jede avokado koji je kupio po cijeni zbog čije visine će sve više Zemljani postati ”divljaci” u očima svih tih upicanjenih konzumenata mode i raznih moda. Svi ti kapitalisti koliko god forsirali zdravu hranu i sve te lijepe i skupe stvari, zapravo nisu svjesni da su ”ljudožderi” koji zbog svojih hirova ”pojedoše” čovjeka koji želi samo da prehrani sebe i svoju porodicu, ne razmišljajući o broju kalorija koje je unio u organizam prilikom obroka kao ni o ugroženosti životinja jer je i sam ugrožen…

Igor Svrdlin

Autor