Moja Hercegovina na nevesinjskoj pijaci: Prodaja lošija iz godine u godinu

NEVESINJE – Dok se Hercegovina prži na julskom suncu, a svi traže osvježenje oko rijeka i jezera, trgovci na nevesinjskoj pijaci vrijedno rade i ne žale se na vrućine, samo na prodaju koja je, kako kažu, lošija iz godine u godinu.

Milojka Savić iz sela Krekovi već četrdeset godina prodaje domaće mliječne proizvode na nevesinjskoj pijaci. Kaže kako je sve slabija prodaja i da je na Gradskoj pijaci zadržava samo višedesenijska navika.

Milojka Savić

“Od kad sam se udala u Krekove radim na pijaci, držim nešto krava i sve što prodajem sama proizvodim. Prodaja je nekada bolje išla. Sad ima više mljekara, ljudi kupuju kod njih. Uz suprugov posao ovo nam je bio stalni izvor prihoda, uz pomoć pijace smo podigli i školovali djecu. Djeca me tjeraju da prestanem da radim ovo, ali ja sam navikla na pijacu i ona na mene”, kaže Savićeva uz konstataciju da ozbiljno razmišlja da i ona počne mlijeko prodavati u nekoj od mljekara u Nevesinju.

Kaže kako je nekada sav sir i kajmak prodavala za sat do dva boravka na pijaci, a sada se desi da kući vrati dio proizvoda.

“Malo je naroda, malo se para ima i sve to utiče na prodaju. Kvalitet naših proizvoda je ostao isti. Nekada sam do 9 sati sve prodavala, a sad sam i starija, zimi ne radim, a i sve teže podnosim vrućinu”, kaže Milojka, jedna prepoznatljivih prodavačica sa nevesinjske pijace.

Dugogodišnji trgovac je i Đuro Petković. Prodaje poljoprivredne proizvode i na pijaci je uglavnom u ljetnom periodu. Smješten na samom centru pijace, sa malom tezgom ispod suncobrana, Đuro za Moju Hercegovinu kaže kako ni on nije zadovoljan plasmanom proizvoda.

Đuro Petković

“Prodajem samo zelenje, pretežno u ovom toplom dijelu godine. Malo je teško ispod suncobrana, ali preživi se nekako. Ovaj posao radim 15 godina i do sada mi je ovo najgora godina, gledajući prodaju”, kaže Petković i u šali dodaje da narod neće da jede i da je to razlog slabe prodaje.

Kada se uzmu u obzir svi troškovi, uključujući i naknadu za korištenje pijačnog prostora, tanka je zarada, tvrdi Petković.

Na pijaci smo pronašli i “Amerikanca”, kako ga najčešće zovu na pijaci. Radomir Elek je nakon rata otišao u Ameriku, ali svako ljeto dolazi u Nevesinje. Kaže da pijacu voli zbog kvalitetnih proizvoda, kao i druženja sa svojom generacijom.

Radomir Elek

“Ranije sam živio u Sarajevu, a od završetka rata živim na Floridi. Lijepa je ova pijaca, ima dosta ljudi, iako ih je u Nevesinju sve manje. Svake godine Nevesinje gubi po jednu generaciju. Obilazio sam mnogo pijaca po svijetu, princip je svuda isti, ali ovu volim zbog proizvoda koje ne mogu da kupim tamo. Ovde pazarim sir, kajmak i ostale domaće proizvode koje volim od djetinjstva. To u Americi ne mogu da nabavim. Zato sam odlučio, ne vraćem se više tamo, ovo je moj narod i ovde ću da živim penzionerske dane”, kaže Elek.

Za vremešne generacije pijaca je više od trgovine, ona je mjesto okupljanja, druženja, mjesto na kojem možete saznati sve što se u čaršiji dešava. Jedino što joj nedostaje su mladi. Trgovci kažu da mlađe generacije imaju drugačije kupovne navike, ali ih raduje što ima i onih koji cijene kvalitetan domaći proizvod koji se još uvijek može naći među zidinama oronule Gradske pijace u Nevesinju.

Ljubiša Bukvić

Autor