U danima kada se škole raspadaju i zatvaraju, a prosvjetni radnici ostaju bez posla, ministar prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske Dane Malešević kaže da je, osim potrebe, automobil na neki način i statusni simbol.
Reče ministar, prije epske rečenice o statusnom simbolu, da ne pati za skupim automobilima i da će isti ostati u vlasništvu ministarstva. Možda, dok novi ministar ne poželi statusni simbol veći od ovoga i ne iskešira 300.000 za nešto što ima četiri točka, vucara se po raspalim putevima, a u saobraćaju mu društvo prave automobili iz kasnih 80-ih.
Ostaće, poštovani ministre, ali je nakon vas je, samo od ovoga novca, moglo da ostane nekoliko područnih škola, ljepših i prikladnijih za odvijanje nastave, koje bi ostale pečat na godine u kojima ste bili ministar.
Ali zašto bi, škole su nekada bile statusni simbol. Kada prođete selima i upitate za (sada ugašene) područne škole, mještani će pored godine i datuma znati i ko ih je sagradio. Sada su, izgleda, druga vremena, pa je važniji datum proizvodnje automobila i komfor, a biografije, svakako, niko i ne čita.
Statusni simbol vašeg ministarstva, poštovani gospodine Maleševiću, nisu ni automobili, ni skupocjena odjela. Statusni simboli vašeg ministarstva moraju da budu škole koje ne prokišnjavaju, podovi koji ne propadaju, igrališta koja nisu opasna po život i prosvjetni radnici koji su, kroz sistem obrazovanja koji vi nadgledate, stekli dovoljno znanja da ga prenesu na nove generacije.
Statusni simbol vašeg ministarstva moraju da budu prosvjetni radnici koji su zadovoljni uslovima rada i koji se ne plaše da će sutra biti na redu za odstrijel nakon zatvaranja neke od područnih škola zbog, zamislite apsurda, nedostatka novca ušminkanog u nedostatak učenika. Tih učenika, znate i sami, u područnim školama nema već decenijama u značajnijem broju.
Ovo jeste simbol, slažemo se, simbol egoizma koji se već decenijama goji u našim institucijama, a prostim jezikom zove se malograđanština čiji je jedini cilj biti viđen i visok u hijerarhiji mentalita sela. Takvih je prepun parking kraj zgrade Vlade, ostali samo mudro ćute.
Imate izbor, zove se skromnost, krevet nam i nije toliko dug da bi svoje pipke pružili do besvjesti. U suprotnom Vama i ne treba automobil, jer ste opet beznačajni u odnosu na glavnog baju koji vas zajebava iz helikoptera. O njegovom egoizmu ne treba trošiti slova. Ta, i njemu je već dosadio postojeći helikopter.
