Na adresu internet magazina ”Moja Hercegovina” obratila se Gordana Vuković, profesorica srpskog jezika i književnosti u Srednjoškolskom centru „Pero Slijepčević“ u Gacku, ukazujući na, kako tvrdi, dugogodišnje probleme koje ima na svom radnom mjestu. Vukovićeva govori o borbi za normu, radno mjesto, odnosima sa kolegama i rukovodstvom škole, ali i o, kako navodi, mobingu i pritiscima kojima je izložena. Kako bi priča bila sagledana iz obje perspektive i u skladu sa osnovnim novinarskim principima, obratili smo se i rukovodstvu SŠC „Pero Slijepčević“, koje je dostavilo opširan odgovor i u potpunosti drugačije viđenje događaja. Iz škole negiraju da je prema profesorici organizovan sistemski mobing ili diskriminacija, navodeći da su problemi u kolektivu posljedica niza spornih postupaka same profesorice, zbog kojih su, tvrde, uslijedile pritužbe roditelja, učenika i zaposlenih.
Priča tako, barem za sada, ostaje između dvije potpuno različite verzije višegodišnjih dešavanja.
„Moj staž je obilježen stalnom borbom za normu“
Gordana Vuković u SŠC „Pero Slijepčević“ radi od 2010. godine. Fakultet je završila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 2005. godine sa prosjekom 9, a u školi predaje srpski jezik i književnost. Pored redovne nastave, vodi i dramsku sekciju za koju kaže da je na putu da preraste u prvo omladinsko pozorište u Gacku.
U svom odgovoru na pitanja Moje Hercegovine, kao jednu od najvažnijih karakteristika svog dosadašnjeg rada navodi upravo borbu za normu i radno mjesto.
„Moj staž je obilježen stalnom borbom za normu – pet puta vraćana na biro i pet puta konkurisala na isto radno mjesto, prva testirana u ovoj školi i zatim prešla u stalni radni odnos“, navodi Vukovićeva.
Prema njenim riječima, 2013. godine prelazi u stalni radni odnos, 2016. vraća punu normu za srpski jezik, nakon što joj je prethodno dio norme oduzet, dok 2022. godine ponovo dobija razredno starješinstvo. Ovu, 2026. godinu, smatra prelomnom zbog borbe za, kako kaže, osnovna ljudska i radnička prava.
Problemi počeli već nakon prvih konkursa
Vukovićeva navodi da je 2010. godine u školu došla na konkursu za deset časova srpskog jezika, da bi već naredne godine bila raspisana dva radna mjesta za isti predmet.
Uslijedio je, prema njenom svjedočenju, period u kojem je morala da se bori za opstanak na radnom mjestu. Posebno izdvaja 2011. godinu, kada je, kako navodi, nakon promjena u kolektivu počelo „ogromno negodovanje, nipodaštavanje, animozitet i takmičarski stav prema normi“.
„Od te 2011. godine počinje moja borba za posao u užasno teškim okolnostima i među ljudima koji me ne podnose od početka zaposlenja“, navodi Vukovićeva, dodajući da je, prema njenom mišljenju, bila smetnja za „vlastite i sebične ciljeve“ pojedinaca.
Ističe i da je tada bila jedini pravi pripravnik u školi, da je položila stručni ispit na Palama u novembru 2011. godine, te da je, kako tvrdi, po tadašnjoj normi časova prešla u stalni radni odnos.
„Nisam se osjetila dijelom cjeline“
Govoreći o atmosferi u školi, Vukovićeva kaže da se od početka nije osjećala kao dio kolektiva.
„Tu vas niko ne primijeti, vaš rad, doprinos kvalitetu rada škole. Jednostavno, funkcioniše se po principu – daj meni, drugi ko preživi, dobro je“, navodi ona.
Tvrdi da su informacije bile nedostupne zaposlenima, da se o pojedinim stvarima odlučivalo „u četiri oka“, kao i da se, prema njenom mišljenju, manipulisalo brojem časova i raspisivanjem konkursa.
Govoreći o periodu do 2015. godine, izdvaja i fizički napad jednog roditelja, podmetanje direktora i, kako navodi, javno maltretiranje od strane učenika na ulici.
„Niko nikad povodom toga nije reagovao, a znalo se dobro šta se dešava“, tvrdi Vukovićeva.
Ona dalje navodi da je imala osjećaj da se sistematski radi na urušavanju njenog ugleda među učenicima i u lokalnoj zajednici, da nije imala pristup upravi škole, sekretarijatu i pedagogu, kao i da su joj stvari iz zbornice nestajale.
Tvrdi i da su joj na časove ulazili bez najave, da je kontrolisana na radnom mjestu, te da su joj u kabinet ulazili bez prethodne najave.
„Jasan je stranački i politički upliv u obrazovanje“
Na pitanje kako se konkretno manifestuje ono što smatra mobingom, Vukovićeva ponovo govori o dugogodišnjem nizu događaja.
Navodi verbalne napade, narušene odnose sa dijelom kolega, način formiranja školskih timova, uskraćivanje informacija, ali i odluke koje su, prema njenim riječima, donosene bez njenog znanja.
„Sam odnos direktora se vidi kroz riječi – ‘kažem ti prijateljski’, ‘postoji žalba na tebe’ i tako dalje“, navodi ona.
Tvrdi i da je kroz godine uočavala politički uticaj na obrazovanje.
„Dakle, po meni, jasan je stranački i politički upliv u obrazovanje. Niko od kolega nije se iskreno obratio za neku namjeru, sve je već gotovo kad saznate informaciju“, tvrdi Vukovićeva.
Ona kao jedan od primjera iz ranijeg perioda navodi i to da je do prelaska u stalni radni odnos sama plaćala ljekarsko uvjerenje, kao i da joj je, kako tvrdi, novac oduziman od plate i nakon što je postala stalni radnik škole.
„Obraćala sam se svim relevantnim institucijama“
Vukovićeva kaže da je tokom godina pokušavala da probleme riješi obraćanjem nadležnim institucijama.
„Tokom godina, obraćala sam se svim relevantnim institucijama u državi, iako ne dovoljno. Sve je dokumentovano i postoje dokazi za to“, navodi profesorica.
Sada, kako kaže, očekuje da će pravdu morati da traži sudskim putem.
„Obratiću se nadležnom sudu za pomoć i očekujem pozitivan ishod presude“, navodi Vukovićeva.
Šta na sve kažu iz SŠC „Pero Slijepčević“?
Kako bismo čitaocima omogućili da čuju i drugu stranu, Moja Hercegovina kontaktirala je rukovodstvo Srednjoškolskog centra „Pero Slijepčević“ u Gacku.
Iz škole su naveli da „ozbiljno pristupaju svim navodima koji se odnose na prava zaposlenih i uslove rada“, te da su, kako tvrde, navode profesorice uporedili sa službenom dokumentacijom, zapisnicima školskih organa, podnesenim prijavama, izjavama svjedoka i drugim raspoloživim dokazima.
Međutim, zaključak škole bitno se razlikuje od onoga što tvrdi Vukovićeva.
„Nakon razmatranja cjelokupne dokumentacije, škola nije utvrdila činjenice koje bi potvrdile tvrdnje da je prema profesorici organizovan sistemski mobing, progon ili diskriminacija od strane direktora ili većine zaposlenih“, navode iz škole.
Istovremeno, iz škole tvrde da su međuljudski odnosi u kolektivu narušeni prvenstveno zbog „niza spornih postupaka same profesorice“, koji su, kako navode, doveli do brojnih pritužbi roditelja, učenika i zaposlenih.
Spor oko ocjenjivanja učenika koji su otišli na parastos
Kao posebno važan događaj u cijeloj priči škola izdvaja slučaj učenika prvih razreda koji su prisustvovali parastosu poginulim borcima Gatačke brigade Vojske Republike Srpske u Dobrom Polju.
Iz škole naglašavaju da odlazak učenika nije bio privatna aktivnost niti samovoljno napuštanje nastave, već da je bio planiran Godišnjim programom rada škole u okviru programa „Kultura sjećanja“.
Prema navodima škole, profesorica je dan prije odlaska učenike obavijestila da će im, ukoliko prisustvuju toj aktivnosti, upisati negativne ocjene, što je, kako tvrde, narednog dana i učinila.
Zbog toga su reagovali roditelji, a slučaj su razmatrali roditeljski sastanak, Odjeljensko vijeće i Nastavničko vijeće. Iz škole navode da je sličan način postupanja postojao i tokom školske 2022/2023. godine. Iz škole su nam dali na uvid i mišljenje Boračke organizacije Gacko koja je osudila kažnjavanje učenika zbog odlaska na parastos, kako se navodi u dokumentu, uz dodatni zahtjev da profesorica bude kažnjena.
Prijave roditelja i nastavnika
Škola navodi da su nakon ovog događaja dostavljeni pisani zahtjevi roditelja i nastavnika za pokretanje disciplinskog postupka protiv profesorice.
Pored toga, roditelji jedne učenice podnijeli su, prema navodima škole, posebnu prijavu zbog načina komunikacije profesorice sa učenicom i načina korišćenja fotografije učenice na društvenim mrežama.
U odgovoru koji je dostavljen našem portalu škola navodi i da je dobila saopštenje Boračke organizacije opštine Gacko u kojem je iskazano nezadovoljstvo postupkom profesorice prema učenicima koji su prisustvovali parastosu.
Iz škole dalje tvrde da raspolažu službenim zabilješkama i prijavama više nastavnika koje se odnose na verbalne sukobe, narušavanje rada Nastavničkog vijeća, ometanje rada drugih nastavnika i, kako navode, neprimjerenu komunikaciju.
U jednom slučaju, prema njihovim tvrdnjama, intervenisali su i pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova radi uspostavljanja reda i nesmetanog odvijanja školskih aktivnosti.
Škola: Za navode o mobingu nema dokaza
Kada je riječ o tvrdnjama profesorice o verbalnim i fizičkim napadima, mobingu, uskraćivanju prava na rad i drugim problemima, iz škole poručuju da za takve navode, kako tvrde, nikada nisu dostavljeni dokazi koji bi omogućili njihovu provjeru.
„Škola ne može prihvatiti tvrdnje kao utvrđene činjenice bez odgovarajućih dokaza, niti na osnovu takvih navoda donositi zaključke o odgovornosti bilo kog zaposlenog“, navode iz SŠC „Pero Slijepčević“.
Istovremeno, naglašavaju da su svi zaposleni dužni da svojim ponašanjem čuvaju ugled prosvjetne profesije, dostojanstvo učenika i dobru atmosferu u kolektivu.
Dobivši odgovor od škole, zatražili smo od profesorice Gordane da nam prokomentariše navode, tačnije tvrdnje, da je ona zapravo ta koja je problem. Ona tvrdi da su argumenti na njenoj strain i da je problem dugogodišnji, sistemski nedostatak komunikacije, a za naš magazine objašnjava i spor vezan za odlazak na parastos.
‘’Šta bi on (direktor škole, op.a) drugo mogao reći! Doživjela sam fizički i psihički napad u njegovoj kancelariji od strane kolege Srđana Mandića. Tada je rekao “ništa nisam vidio i ništa nisam čuo”. Brani se prijetnjom meni – prijeti godinama disciplinskim postupkom samo meni. Da li jedan čovjek može biti izvor svih problema? U pitanju je sistemski nedostatak bilo kakve komunikacije. Koristi izgovore za odlazak na Parastos borcima Republike Srpske sa jasnim riječima – meni su dva ujaka dala živote za ovu zemlju. Implicitno pitanje – da li to znači da se moj niko nije borio i zašto je to bitno za ovu temu koja se koristi kao povod za ispravljanje mojih ocjena i nipodaštavanje mene pred učenicima? Dogovorila sam se sa učenicima spornog odjeljenja da odgovaraju dan prije odlaska na Parastos, njihov razrednik Branko Čabrilo nije dozvolio, već je bez ikakve kolegijalnosti rekao da u tom terminu imaju čas matematike. Dakle, pošto kolege na kraju školske godine izađu jedni drugima u susret, on to neće i nije spreman da sarađuje. Zašto? Mnogo je lakše glumiti žrtvu, upadati meni na nastavu srpskog jezika u kabinet, otimati dnevnik iz ruke, ponižavati me pred učenicima. To je uradio na holu škole, postoje dokazi kamere za to. U kabinetu, takođe. Vrhunskoj učenici koja je četvrta na Republičkom takmičenju iz srpskog jezika branio je da dolazi na pripremu za takmičenje kod mene. Postoje tragovi u dnevniku’’, rekla je Gordana Vuković.
Dvije strane istog višegodišnjeg spora
Tako se priča o Gordani Vuković i Srednjoškolskom centru „Pero Slijepčević“ u Gacku svodi na dvije potpuno različite perspektive.
Profesorica tvrdi da je godinama izložena pritiscima, borbi za normu, profesionalnoj izolaciji i mobingu, da je o problemima obavještavala nadležne i da posjeduje dokumentaciju koja, kako smatra, potvrđuje njene navode.
Sa druge strane, škola negira postojanje sistemskog mobinga i diskriminacije, navodeći da postoje brojni dokumentovani problemi i prijave koje se odnose na postupanje same profesorice.
Škola poručuje da će nastaviti da postupa u skladu sa Zakonom o srednjem obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske, Zakonom o radu, pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika i drugim važećim propisima, te da će, ukoliko se u disciplinskom postupku utvrdi odgovornost bilo kog zaposlenog, preduzeti zakonom propisane mjere.
Profesorica, sa druge strane, najavljuje obraćanje sudu.
U ovom trenutku zato ostaje više otvorenih pitanja – da li je riječ o dugogodišnjem mobingu i pritiscima na jednu prosvjetnu radnicu, kako tvrdi Gordana Vuković, ili o nizu sukoba i postupaka koji su posljedica njenog ponašanja, kako tvrdi škola.
Odgovor na ta pitanja, posebno tamo gdje postoje međusobno suprotstavljeni navodi, mogu dati samo nadležni organi na osnovu dokumentacije i drugih dokaza.
Do tada, Moja Hercegovina će, u interesu javnosti i prava čitalaca da čuju obje strane, pratiti razvoj ovog slučaja i eventualne postupke koji iz njega budu proistekli.
Igor Svrdlin
