“Dovesti majku u situaciju da traži nešto od države tako što će izaći na ulicu je poraz društva, poraz Vlade i predsjednika RS”

Majka četvero djece za BUKU: Smatram da sam dovoljno sposobna da svojoj djeci omogućim normalan život, odgajam ih tako da budu skromni, da ne traže mnogo, da ne traže nešto što je skupo a ne vrijedi, vaspitavam ih tako da im usađujem određene duhovne i moralne vrijednosti a ne materijalne

adriana-basara-popovic-1
Majka četvero djece Adriana Basara Popović

Adriana Basara Popović javnosti je dobro poznata. Ona je novinarka i voditeljka na Radio-Televiziji Republike Srpske. Članica je Udruženja “4+” koje okuplja porodice sa četvero ili više djece, i volonter je u humanitarnoj organizaciji ” Budimo ljudi”.

Majka je četvero djece. Kako i sama kaže, ima tu sreću da ima posao. Najtužniji podatak iz Udruženja “4+” je onaj koji kaže da je 70 % višečlanih porodica onih, u kojima ne rade ni otac ni majka.

To kako takve porodice preživljavaju ne može niko razumjeti. I u ovom Udruženju šokirani su da je Vlada RS ukinula budžetsku stavku “Fond treće i četvrto dijete” odnosno jednokratnu pomoć višečlanim porodicama.

Adriana kaže kako kako na svoje dvogodišnje blizance izdvaja oko 200 KM mjesečno samo za pelene. Pošto je zaposlena, ne ostvaruje nikakvo pravo na dječiji dodatak.

U Republici Srpskoj postoji striktan mehanizam, odnosno cenzus, dodjele dječijeg dodatka. Da bi se ostvarilo pravo na njega, porodica mora biti, narodski rečeno “gola sirotinja”. Naime, porodica koja ostvaruje više od 90 maraka po članu, nema pravo na dječiji dodatak, s tim da u taj “cenzus” se računa i automobil u vlasništvu tog domaćinstva.

Prvo dijete nema pravo na dječiji dodatak u RS, druga ima pravo i dobija se 35 maraka, treće 70 KM, četvrto 35 KM, dok sva ostala djeca nemaju to pravo. Prostom matematikom, majka koja ima četvero djece, i ima prihod manji od 90 KM, ostvaruje ukupno 140 KM mjesečnog dječijeg dodatka.

Republika Srpska možda je jedini prostor na planeti u kojem, pored invalida, na ulice izlaze i majke i trudnice. Upravo one će sutra izaći na ulice kako bi upozorile na katastrofalan položaj u kojoj se one nalaze.

Naša sagovornica ističe kako je to prije svega žalosno.

“Majke i djeca su najosjetljivije kategorije jedno društva. Dovesti majku u situaciju da traži nešto od države tako što će izaći na ulicu je poraz društva, poraz Vlade, poraz predsjednika Republike Srpske” kaže za BUKU Basara-Popović.

Adriana, kako ti doživljavaš čitavu ovu priču oko protesta trudnica i majki?

Ako imamo problem sa natalitetom, onda djeca kao prva kategorija trebaju biti najvažnija, isto kao i majke i trudnice. Kod nas su oni svi degradirani potpuno, počevši od trudničkih bolovanja,jer poslodavac ima pravo da otpusti trudnicu. Naravno nemana to pravo po zakonu, to se ipak krišom radi, pa nam trudnice ostaju bez posla. Samim tim nema pravo na novčanu nadoknadu. Druga stvar je da trudnice nisu oslobođene plaćanja određenih pregleda ili participacija. Uslovi u porodilištu su katastrofalni. Sve ovo pomenuto nam govori da je priča o borbi za natalitet upravo to-samo šuplja priča.

Svjedoci smo da se o natalitetu priča samo kada se radi o nekim manifestacionim kampanjama…

Tako je, onim koje su podržane od strane Vlade Republike Srpske, kao npr “Konferencija beba”, gdje se promoviše “Porodica za 5”, dakle koncept “mama tata brat sestra i ja”, i gdje se kaže da je “Porodica za 52 jedina prava porodica. A porodica od šest i više to nije, ni ona sa jednim ili sa dvoje djece. Problem leži u tome da ako želimo da izađemo u kraj sa natalitetom, prema nekim statitističkim podacima, nama nije dovoljna porodica sa troje dvoje ili jednim djetetom, već moramo imati četvoro ili petoro djece. Dakle mi više ne možemo da promovišemo tu “Porodicu za 5”. Postoji mnogo projekata kako ove stvari urediti, ali Vlada ni Ministarstvo porodice omladine i sporta ne radi na tome, ni agencije koje bi trebalo ne rade na tome… Samo se sve to lijepo upakuje u priču tokom kampanje u smislu borbe za natalitet. Već dvadeset godina neko sjedi i smišlja strategiju borbe za natalitet. Po toj strategiji se ništa nije uradilo.

Ti si majka četvero djece, imaš tu sreću da radiš…

Tačno…

Veliki je uspjeh to što neko uopšte radi. Može se reći da ti nemaš egzistencijalnih problema. Kako živi majka koja sebi može priuštiti da othranjuje djecu a kako živi majka četvero djece koja ne radi?

To se ne može uopšte porediti. To su ogromne razlike. Majka koja ne radi ima tu privilegiju da bude sa svojom djecom 24 sata. Majka koja radi ima barem 10 sati manje vremena da bude sa svojom djecom. Svako dijete treba vrijeme da se sa njim bude a prema mom dosadašnjem iskustvu, dovoljno je 20 minuta konkretnog razgovora ili druženja sa djetetom, ukoliko je ono mlađe, pa da ono iskaže nezadovoljstvo ili zadovoljstvo.  Kod nas je situacija takva da majke i očevi trebaju da rade po dva posla da bi obezbijedili najosnovnije svojoj djeci, ne samo ako imaju četvero i više, već i dvoje ili troje. Plate su nam male a troškovi života su veliki. Ukoliko imam četvoro djece od kojih svi treniraju, za svako dijete trebam izdvojiti po 30 ili 40 maraka za sport,pa muzička škola, pa strani jezik, i ti troškovi su odjednom ogromni.

Šta je sa majkama koje žive u ruralnim krajevima? Kakva je tu situacija?

Ljudi koji žive na selu možda nemaju tih izdataka, ali imaju recimo troškove za mjesečne karte a to može da iznosi i do 100 maraka. Jako je neodgovorno od Vlade i ministarstava, dakle od institucija, zašto djeca iz porodice sa četvero ili više djece, nisu oslobođena plaćanja tih mjesečnih karata. Žene koje žive na selu imaju tu prednost što žive na selu jer imaju mogućnost da proizvedu hranu i da se prehrane. Majke koje imaju četvero ili više djece a žive u gradu su u katastrofalnoj situaciji. Ja ne znam kako one uopšte preživljavaju.

Od početka Nove godine u Crnoj Gori važi novi Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, prema kojem majke sa troje i više djece imaju pravo na doživotnu mjesečnu naknadu, kao i roditelji ili staratelji djece sa posebnim potrebama, kako ti gledaš na to?

Kao prvo, to je politička odluka. Kao drugo, problem je to što jako mali broj žena to može ostvariti. Ja bih išla na to da se ženama do 6. godine starosti djeteta broji 6 godina radnog staža. Nije bitno jesu li ili nisu zaposlene, d ali su na birou ili ne. Jednostavno da s emajčinstvo broji kao radni staž. Mi smo u Udruženju  “4+” na nivou RS pokrenuli peticiju, a imamo preko 11 000 potpisnika, da se ukine cenzus za dječiji dodatak i da svako dijete u RS ima opravo na dječiji dodatak, bez obzira na socijalni status djeteta ili prodice iz koje dolazi.

Kako komentarišeš što u budžetu RS više nema stavke “Fond treće i četvrto dijete”

To samo pokazuje koliko im je stalo do nataliteta. Samim tim institucije pokazuju kako im nije stalo do vlastitog naroda.

Kada nekako zaokružimo priču, mada glupo zvuči ovo pitanje, da li se isplati biti majka u RS?

Prošle godine je u RS umrlo 14 190 ljudi, dok je rođeno za 5000 manje. Mi smo za jednu godinu izgubili jednu opštinu. Ja lično nisam djecu rađala radi države. Smatram da sam dovoljno sposobna da svojoj djeci omogućim normalan život, odgajam ih tako da budu skromni, da ne traže mnogo, da ne traže nešto što je skupo a ne vrijedi, vaspitavam ih tako da im usađujem određene duhovne i moralne vrijednosti a ne materijalne. Zasad mi to dobro ide. Ukoliko ne budem u mogućnosti da im omogućim ono što svako dijete treba da ima, ja namjeravam da odem odavde. Ja ovdje radim u javnom preduzeću, nemam ni lošu platu mada je ona već deset godina ista. Nije mi bitno kojim ću se poslom baviti tamo negdje, bitno je samo da mogu da zaradim da mi djeca žive pristojnim životom. Biti majka u smislu da me država poštuje, ja to ne osjetim. Ja to osjetim od svojih prijatelja. Kada sam dobila treće i četvrto dijete, blizance, svi su me pitali od čega ćeš ih hraniti. Dakle to je najosnovniji problem kod nas, najvažnije pitanje bilo je od čega ću ja hraniti svoju djecu – oni ne govore “super je to, imaćeš veliku porodicu”. Ako smo mi u situaciji da se pitamo od čega ćemo hraniti svoju djecu, jasno nam je gdje živimo.

Razgovarao: Elvir Padalović / BUKA

Autor