„I ovdje u Srpskoj i u Srbiji komotno se može razviti jedna politička kategorija, a to je trajna opozicija. Jer i ova naša i ona u Srbiji su trajne opozicije, nikad neće doći na vlast“.
Ovo je nedavno rekao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i to komentarišući nedavno održane izbore u Srbiji. Ali, s obzirom na političke prilike u Srpskoj, Dodikova pošalica bi mogla da postane tmurna politička stvarnost, jer opozicija iz izbora u izbore ne umije, ne zna i ne može da skine SNSD sa vlasti.
Dodikova stranka je na vlasti gotovo dvadeset godina. Za to vrijeme opozicija se može pohvaliti samo dobrim rezultatom na lokalnim izborima 2012. godine, pobjedom Mladena Ivanića u trci za člana Predsjedništva BiH 2014. te Draška Stanivukovića 2020. kada je izabran za gradonačelnika Banjaluke. I to je sve. Opozicija se trenutno zbila u nekoliko redova, ali svi, u manjoj ili višoj mjeri, više ratuju jedni protiv drugih, nego što ozbiljno ugrožavaju aktuelnu vlast pa se s pravom ovaj Dodikov duhoviti prijedlog može konvertovati u ozbiljno pitanje: da li je opozicija u Srpskoj zaista – trajna?
Epitet “trajno” otpada
Poslanik Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini Republike Srpske Đorđe Vučinić za MojuHercegovinu kaže kako je politika Milorada Dodika najveća opozicija zdravom razumu, pravnoj državi i funkcionisanju institucija.
„Dodik je vjerovatno svjestan da će trajno otići u opoziciji ako se uvedu skeneri i video-nadzor na biračkim mjestima. Međutim, SNSD neće preživjeti ni cijeli mandat u opoziciji, tako da taj epitet ‘trajno’ otpada, s obzirom na to da njih ne veže i ne drži u politici ništa drugo osim izvlačenja novca iz budžeta, kako republičkog, tako i državnog, a i na desetine gradskih i opštinskih širom države“, istakao je Vučinić.
Poslanik PDP-a u parlamentu Srpske Tanja Vukomanović kaže da je uvijek zanimljivo slušati kako Milorad Dodik govori o strancima i dolasku ili opstanku na vlasti uz pomoć njih, kao da je izbrisao jedan dio svoje karijere. Ona kaže da je svima dosadila Dodikova svađa sa strancima i njegova „k'o fol“ zaštite Republike Srpske od opozicije i stranih ambasada.
„Ne znam da li iko više nasjeda na to. Vjerujem da bi Dodik najviše volio da se proglasi vladarom do kraja života, da tu postoji neka opozicija koja galami i da ne mora da se bahće sa izborima. Međutim, ne ide tako. Možda će neki uvijek biti opozicija, ali on sigurno neće uvijek biti vlast. Mada, kada je u pitanju opozicija, bar kod nas u Srpskoj, kao da taj termin već postoji, jer mnogi u opoziciji, svjesno ili ne, rade na tome da produže mandat Dodiku i, kao što on kaže, nikada ne budu vlast“, kazala je Vukomanović za naš portal.
Opoziciona agonija
Opoziciona izborna agonija traje gotovo dvadeset godina. Na opštim izborima 2006. godine Nebojša Radmanovića (SNSD) pobijedio je SDS-ovog Mladena Bosića za srpskog člana Predsjedništva BiH i to sa razlikom od 150.000 glasova. Milan Jelić je postao predsjednik Republike Srpske, a SNSD je osvojio četrdeset i jedan mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske. SDS je na tim izborima osvojio 17, a PDP osam poslaničkih mjesta.
Četiri godine kasnije izborna bitka je imala isti ishod. Radmanović je ponovo sjeo u fotelju srpskog člana Predsjedništva BiH, ali je ovaj put pobjeda bila tijesna – kandidat SNSD je osvojio 295.629, dok je kandidat koalicije Zajedno za Srpsku Mladen Ivanić uknjižio 285.951 glas. Milorad Dodik je prvi put postao predsjednik Srpske te godine i to više nego ubjedljivo. Dodik je imao gotovo sto hiljada glasova više nego Ognjen Tadić. SNSD je dobio 37, SDS 18, a PDP sedam mandata u parlamentu Srpske.
Veliko iznenađenje desilo se jedino 2014. godine kada je Mladen Ivanić ispred Saveza za promjene pobijedio Željku Cvijanović i to sa razlikom od sedam hiljada glasova. Opozicija je formirala vlast na nivou BiH, ali su u Srpskoj ponovo ostali kratkih rukava. Dodik je još jednom „tukao“ Ognjena Tadića (koji mu je u međuvremenu postao savjetnik) i to gotovo sa identičnom razlikom kojom je Ivanić „tukao“ Cvijanovićevu. U Narodnoj skupštini Srpske je došlo do „pomjeranja ravnoteže“: SNSD je osvojio 29, a SDS čak 24 poslanika. Do afere „papak“ se postavljalo pitanje ko će formirati većinu u parlamentu Srpske, ali se ispostavilo da opozicija nije imala dovoljno snage za to.
Na narednim opštim izborima, koji su održani 2018. godine, SNSD je vratio ono što je četiri godine ranije izgubio. Dodik je pobijedio Ivanića u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović je bila bolja nego Vukota Govedarica u trci za predsjednika Srpske, dok je SNSD osvojio samo 28 mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ali to nije značilo ništa zato što je SDS pao na – 16, što sa PDP-ovih devet nije bilo dovoljno za formiranje većine. I izbori održani 2022. godine pokazali su neminovno: SNSD pobjeđuje, opozicija trajno gubi.
Bahata izjava
Poslanik Narodnog fronta u Narodnoj skupštini Republike Srpske Radislav Dončić kaže kako je Dodikova izjava o uspostavljanju „trajne opozicije“ strašna i bahata. On tvrdi da je Dodik pogubio sve konce i da ne zna šta govori.
„Dodik bi vječno da vlada. Stvari su proste. On želi da vječno bude na vlasi i da sve kontroliše. Dodik i SNSD kradu izbore trideset godina i to je jedini način kako mogu da dobiju tu ‘trajnu opoziciju’ o kojoj govori. Sa režimom nema kompromisa i dogovora. Neka promijeni Izborni zakon, pa ćemo da vidimo koliko će dugo da bude na vlasti“, kazao je Dončić.
Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović tvrdi da je SNSD „zarobio narod“. On smatra da SNSD želi vlast zauvijek, jer je to jedini način da ucjenjuju ljude.
„I ne samo da ucjenjuju ljude, nego da kradu sve što se može pokrati. Dodik je i ohol i bahat. Ali, mislim da je svjestan da neće vladati do kraja života, a pravog nasljednika nema. Može korumpirati mnoge, ali ne sve. Valjda će zaživjeti pravna država nekad, pa će svemu tome doći kraj“, kazao je Vukanović.
