Deca iz vode širom bivše Jugoslavije održavaju kultni status benda EKV

Jugoslovenski novi talas se i danas smatra najautentičnijim muzičkim pravcem ovih prostora. Iznjedrio je veliki broj kvalitetnih bendova, koji su progovorili o mukama običnih, mladih ljudi iza ‘’čelične zavjese’’. Na prste jedne ruke se mogu prebrojati oni koji nisu bar čuli za Idole, Azru, Šarla Akrobatu, Paraf, Pankrte, Prljavo kazalište, Haustor, Film, Termite, Partibrejkerse i ostale novotalasne predstavnike. Ipak, uz već pomenuti bend Azra, vjerovatno najzvučnije ime je EKV, bend čiji kult ne jenjava ni 24 godine poslije smrti Milana Mladenovića, lidera ovog benda. Džoni Štulić je vjerovatno ‘’poravnao do dna’’ i otišao zauvijek, ‘’sahranivši’’ Jugoslaviju u svojoj glavi, dok se za Milana, VD-a, Magi i Pečara može reći da ih je ‘’sahranila’’ Jugoslavija, tačnije događaji u i oko nje. Oni su bili krik jedne generacije, generacije čiji se kult održavao i u hercegovačkom ratnom vihoru, o čemu svjedoči priča ‘’Milan’’ trebinjskog novinara Ratomira Mijanovića:

„Kolega, žao mi je. Ovo nije za šesticu“, reče profesor Čizmović i pruži Mrkiju crveni indeks Pravnog fakulteta.

Gledao ga je u oči sa žaljenjem.

I Mrki je njega tužno gledao. „Da sam ovaj ispit položio ostao bih u Podgorici još koji dan. Ovako… Odoh nazad“, reče sam sebi.

Početak novembra 1994. godine.

Negdje oko podneva.

Na semaforima, na raskrnici, stoperu u maskirnoj uniformi, niko nije htio da stane.

Čak ni šverceri cigareta koji su se za Hercegovinu vraćali iz Tuzi sa punim automobilima goriva i cigara.

Stao je autobus „Nibusa“ na liniji Podgorica-Nikšić.

Na sjedištima autobusa žene sa cekerima švercovane robe, pod nogama kanisteri benzina, djeca, starci, studenti, radnici, zaposleni i besposleni…..

Vidio je i jednog anđela u autobusu.

Anđeo je imao plavu kosu, izlizanu teksas jaknu, gotovo poderane „starke“ na nogama.

I stidljivi osmjeh koji je nosio čežnju i tihu patnju.

Pogledi im se sreli.

Nasmijala se. Pa onda lagano otvorila „Pobjedu“ koju je neko, ko zna ko, ostavio između dva sjedišta.

Nakon toga, oči koje su nagovještavale možda i nešto više od slučajnog pogleda počeše da gube bistroću.

Jedna po jedna suza je padala na onu „Pobjedu“. Na tekst na 12. strani.

Suze su se pretvorile u rijeku, a onaj osmjeh, gotovo u krik.

Neprijatno do Boga.

Mrki sakupi hrabrost i reče.

„Šta se dogodilo, je l’ sve u redu djevojko“.

Pogledom je uronila u njegov svemir.

I tiho rekla. „Umro je Milan… “

Na 12. strani naslov „Umro je rokenrol dječak Milan Mladenović….“

Ispod teksta citat .

“Ovde je hladno, ovde je zima, ovde je mrak…”

U autobusu je bilo hladno i zima.

I mrak.

Djevojka je plakala.

Mrki je stisnuo srce, nije pustio suzu.

Mnogo ružnog je vidio prije toga.

I plakao.

Opet, žao mu je bilo djevojke, žao mu je bilo Milana, žao mu je bilo i njega.

Bio je prazan i umoran.

„Još samo par godina za nas“, zazvonilo mu je u ušima.

Anđeo sa plavom kosom je i dalje plakao.

Naslonio je, gotovo nesvjesno glavu na anđeosko rame.

I plakao do Nikšića.

Sutra je bio u kamionu koji je hitao ka Nevesinju.

Približavajući se prvoj liniji, tamo gdje su odjekivale detonacije a nebo parala vatra iz „praga“, pjevao je u sebi… “Hoću da zaboravim ovaj dan i prošli dan….“

Tog 5. Novembra 1994. godine jedna generacija je izgubila vođu, a nadolazeće generacije su dobile legendu koja nesumnjivo i dalje živi. Gotovo 20 godina nakon Milanove smrti, Aleksandar Šarčević, veliki ljubitelj kako Milanovog djela, tako i ostalih likova koji su prošli kroz ovaj muzički sastav, osniva projekat posvećen bendu EKV. Projekat simboličnog naziva ‘’Deca iz vode’’ uspješno održava sjećanje na ove vrsne muzičare, a idejni tvorac ovog projekta, Aleksandar Šarčević je za internet magazin ‘’Moja Hercegovina’’ govorio o samom projektu, ljubavi prema EKV-u, nastupima, predrasudama vezanim za EKV, kao i o svirci koju su nedavno upriličili u Trebinju.

Foto: Aleksandar Šarćević/privatna arhiva

‘’Priča oko Dece iz vode nastala je 2013 godine, sa idejom da se jednom godišnje napravi veče posvećeno Milanu Mladenoviću i EKV gde bi razni muzičari svirali njihove pesme. Već 2014. na dvadesetu godišnjicu od smrti Milana Mladenovića poseta toj večeri je prevazišla kapacitete kluba u kojem je organizovano, pa je 2015. to veče organizovano u velikom beogradskom kulturnom centru Mikser na kome je prisustvovalo 800 ljudi. Bend Deca iz vode je u osnovi nastao od poznatog srpskog klupskog rock tria Kiza bluza bend (op. a kojeg čine iskusni muzičari Zoran Mladenović/gitara i vokal,  Lazar Ostojić/bas I Nikola rajović/bubnjevi) kojem je pridodata kao klavijaturistkinja Luna Škopelja. Bend i sam projekat vezan  za reafirmaciju stvaralaštva Milana Mladenovića i grupe EKV dobija podršku od nekoliko bivših članova EKV-a i poznatih beogradskih muzičara koji su nastupali u Mikseru. ‘’ – za čitaoce internet magazina ‘’Moja Hercegovina’’ Aleksandar govori o počecima ovog projekta.

Idejni tvorac same večeri posvećene EKV-u, Aleksandar Šarčević, uviđa da bi takav koncept bilo dobro upotpuniti projekcijim fotografija, spotova i dokumentamog filma te sklapa cjelovečernji program pod nazivom ‘’Sećanje na Milana Mladenovića – kao da je i dalje tu’’. Osniva udružemje ljubitelja i poštovalaca EKV-a u koje uključuje razne kreativne ljude koji rade nešto inspirisani EKV-om. Nakon toga bend i cijeli program kreće sa obilaskom većeg broja gradova kako u Srbiji tako i širom bivše Jugoslavije sa velikim uspjehom. Do danas je održano skoro stotinjak nastupa, a u nekim gradovima ‘’Deca iz vode’’ nastupila su i više puta.

Foto: Facebook stranica projekta Deca iz vode

Aleksandar na pitanje zašto EKV, odgovara da je cijelu svoju profesionalnu karijeru vezao za afirmaciju stvaralaštva domaćih rok bendova, radeći kao muzički urednik na radiju Indeks, ali i kao programski urednik u raznim Kulturnim centrima te kao koncertni organizator i menadžer. Kaže kako je priču oko EKV-a pratio od samog početka i prilično je upoznat sa gotovo svim detaljima tokom njihove karijere, a dodaje da je imao čast da sarađuje sa Margitom Magi Stefanović i objavi na CD-u dva lajv izdanja EKV-a.

‘’Od svih domaćih bendova EKV mi je najomiljeniji i najbolji, a u svom radu sam sretao dosta ljudi koji su delili moje mišljenje i smatrali da opus ovih muzičara i njihovo stvaralaštvo treba reafirmisati i približiti mlađim generacijama koje nisu imale priliku gledati ovaj bend uživo. Prisustvo mladih ljudi na koncertima Dece iz vode potvrđuje opravdanost te ideje kao i kvalitet tih pesama koje nemaju vremensko ograničenje.’’ – kaže Šarčević za naš magazin.

O gradovima koje su obišli, kao i o samom fenomenu EKV-a, Aleksandar Šarčević kaže da je najveći kult vezan za ovaj bend u Zagrebu, ali da je duh EKV-a prisutan u svim prostorima koji su nekada bili Jugoslavija.

‘’Deca iz vode obilaze gradove širom bivše Jugoslavije i skoro u svakom gradu nailaze na komentare kako baš u tom gradu ljudi mnogo vole EKV. Čest je prizor da se mogu videti i grafii po zidovima raznih gradova vezanih za EKV. Tako da zaključujemo da fenomen vezan oko EKV-a je dosta prisutan na svim prostorima bivše Jugoslavije. Ono što smo primetili je da je najveci kult vezan za EKV u Zagrebu, a pamtimo uspešne koncerte i odlične reakcije publike u Skoplju, Podgorici, Novom Sadu, Kagujevcu, Zagrebu i Beogradu .’’ – potvrđuje Aleksandar da je na ‘’terenu’’ još uvijek prisutna ljubav kojom muzika EKV-a dolazi i do novih naraštaja.

O protekloj turneji kao i o nastupu koji je upriličen i za trebinjske zaljubljenike u zvuk EKV-a, Aleksandar kaže da su na turneji već gotovo tri godine te da reakcija trebinjske publike nije izostala vjerujući da su svi prisutni istinski uživali u omažu EKV-u.

‘’Naša turneja je manje više permanentna skoro već tri godine. Pokušavamo da nastupamo u što više gradova i kada idemo u druge države da spojimo što više nastupa, U drugoj polovini aprila smo nastupali u 7 gradova i 4 različite države ex-yu. Rijeka, Pula, Labin, Podgorica, Nikšić, Užice i Trebinje. Utiski su odlični, svuda nailazimo na dobar prijem, koncertni su emotivni i energični a reakcije publike su uglavnom euforične. Nastup u Trebinju kao i reakcija publike je bila odlična i verujem da su svi zajedno sa nama uživali. Posebno mi je drago što su lokalni mediji ispratili ceo događaj kao i komentari posetilaca koji su bili zadovoljni kako koncertom tako i prikazanim filmom, spotovima i fotografijama.’’ – Aleksandar o impresijama sa brojnih nastupa govori sa neskrivenim oduševljenjem.

Za bend EKV vezane su i mnoge predrasude, ljudi koji nisu uspjeli pronići u suštinu ovog benda često ih osuđuju nazivajući ih narkomanina nipodaštavajući očigledan kvalitet i status ovog, slobodno se može reći, legendarnog benda. Aleksandar Šarćević d ate predrasude polako blijede izrazivši nadu da će u budućnosti bend EKV biti sinonim rokenrol zvuka ovih prostora.

‘’Tragična sudbina Milana, Magi, Bojana i VD-a koji su svi mladi umrli uglavnom od samih posledica konzumiranja droge je i dalje kao tema prisutna u razgovorima o ovom bendu,  Samo prisustvo narkotika u rok pa i bilo kojoj drugoj vrsti muzike uključujuči i estradu je već opšte poznata stvar i ne izaziva više toliko pažnje kod same publike. Kako vreme prolazi ta tema oko EKV-a polako bledi a i na kraju krajeva ono što ostaje iza svakog od nas je neko naše delo. S obzirom da njihove pesme, tekstovi, intervjui, lajv snimci na Youtube-u i dalje izazivaju pažnju ljudi može se reći da tih predrasuda više nema. Jednostavno slušate i gledate ono što vam se sviđa. Oni kojima se ne sviđa baš njihova muzika daju komentare tipa zašto reafirmišemo ljude koji su koristili drogu, dok oni koji to vole da slušaju tu temu zakače samo kao prateći fenomen uz bend. Poznato je i da su veliki umetnici kroz istoriju konzumirali neke opijate ili narkotike ali svakako da je najbitnije delo koje ostave. Istoričari veruju da je Mocart prerano umro i zbog korišćenja opijata i alkohola a smatra se najvećim muzičkim genijalcem ikada i danas je sinonim za klasičnu muziku pa i samo muziku uopšte. Kako vreme bude prolazilo očekujem da će u najmanju ruku EKV biti sinonim za jugoslovenski rok 20. veka ako ne i nešto više…’’ – tvrdi Aleksandar Šarčević, svakako ne bez pokrića, imaju u vidu armiju dječaka i djevojčica iz vode.

Foto: Facebook stranica projekta Deca iz vode

Za kraj našeg razgovora, pitali smo Aleksandra o budućim planovima Dece iz vode. On kaže kako se za jesen tekuće godine, kada bi Milan napunio 60 godina, sprema veliki program koji će biti praćen izložbama, projekcijama i tribinama u čast Milana Mladenovića.

‘’Planovi su da i dalje nastupamo sa ovim programom po gradovima bivše Jugoslavije, a očekuje nas i nekoliko festivalskih nastupa preko leta. Na jesen kada će biti 60. godišnjica rođenja Milana Mladenovića planiramo velike nastupe i sveobuhvatan program koji će okupiti skoro sve bivše članove EKV-a i mnogo ljudi koji su sarađivali sa njima, a sve će to pratiti i izložba, tribine, razne projekcije… Dokle god budemo imali podršku tih ljudi kao i same publike, Deca iz vode će obilaziti mnogo gradova i nastupati pred zainteresovanom publikom. Kako mi to volimo da kažemo svi oni koji priču oko Milana i EKV-a i dalje održavaju u životu na bilo koji način su Deca iz vode i mi smo tu da se okupimo zajedno i širimo te poruke i note iz njihovih pesama. Nešto što izgleda kao da je bilo nekad, za nas  kao da je i dalje tu.’’ – kaže idejni tvorac Dece iz vode za kraj razgovora.

Foto: Ilustracija

Kult EKV-a ne jenjava, tako i treba biti, a ostaje nada da će omladina imati prilike uživati u još nekim projektima vezanim za novotalasni period koji je bio izuzetno plodan i uticajan. Jer, nije tajna da je to možda i jedini period kada smo, bar u muzičkom smislu, bili, ako ne ispred vremena, onda bar u korak sa svjetskim dešavanjima. A kasnije je došao turbo – folk…

Igor Svrdlin

Autor