Bez konkursa: Sa stranačkog spiska na posao u RiTE Gacko

GACKO – Nadzorom video-nadzora, angažovanjem sekretarica, arhivara i drugih “egzotičnih” kadrova, poput “analitičara ekonomsko-energetskih parametara” ili “reprezentativnog ugostitelja”, u preduzeću RiTE Gacko nastavljena je praksa zapošljavanja partijskih kolega i(li) vjernih glasača. 

RiTE Gacko (Foto: Moja Hercegovina)
RiTE Gacko (Foto: Moja Hercegovina)

U protekla četiri mjeseca je, bez raspisivanja konkursa, mahom na osnovu člana 204. Zakona o radu koji tretira privremene i povremene poslove, počelo da radi preko 70 osoba.

Ovo koruptivno zapošljavanje, po pravilu, akumulira radnu snagu u sektore upravljanja i usluga dok proizvodnja i dalje vapi za radnicima. Prosječan građanin teško može da povjeruje da su zloupotreba službenog položaja i trgovina uticajem krivična djela zato što su postale modus operandi najviših rukovodilaca. Negativni efekti takvog ponašanja su mnogostruki, a slike koje slijede otkrivaju anamnezu slučaja.

Najčešće je teško odrediti trenutak u kojem je jedno društveno ponašanje postalo opšteprihvaćeno. No, može se reći da je u RS potreba da se zapošljavanje mimo konkursa “uvije u oblande”, nestala negdje početkom ljeta 2014, u praskozorje opštih izbora.

U Gacku je to bio 4. jul 2014. godine kada ga je posjetio predsjednik RS Milorad Dodik. Više stotina pripravnika i mladih radnika je tog vrelog ljetnjeg dana dobilo direktivu da čeka dolazak predsjednika.

Kako to obično biva, išćekivanje važnog gosta se oteglo od podneva pa do 17:30 kada se ukazao pred omladinom od žege omamljenom.

Kao prethodnica, za govornicu je izašla Branislava Milekić, tada generalni direktor Elektroprivrede RS.

Salu javnog preduzeća iskoristila je da pošalje jednu ličnu, takoreći partijsku poruku: “Kad budete glasali najesen, imajte na umu ko vam je dao posao.”

Bio je to trenutak kada su najviši (i oni malo niži) funkcioneri SNSD-a, koji su istovremeno i direktori javnih preduzeća, počeli priču o manjku radne snage i o dužnosti ERS-a i svakog zavisnog preduzeća u sistemu ponaosob, da vodi računa o socijalnom momentu. Otvorena su vrata za masovno zapošljavanje koje i dalje traje. Taj trenutak, vrijeme će pokazati, bio je početak kraja Elektroprivrede RS.

tribina_snsd_ga

Na završnoj konvenciji SNSD-a, uoči lokalnih izbora 2016. godine, Milorad Dodik je poručio direktoru RiTE-a Gacko Milinku Milidragu da zaposli sve nezaposlene sa liste za odbornike ove stranke. Nekoliko nedjelja kasnije, 4 novembra, Uprava ZP-a RiTE Gacko donosi odluke o angažovanju 71 radnika, među kojima se nalaze i pomenuti kandidati sa liste.

Na šest mjeseci primljeno je 29 radnika. Mahom se radi o proizvodnim zanimanjima, vozačima, bravarima i rukovaocima rudarskih mašina. U obrazloženju je navedeno da je nabavkom nove rudarske opreme i odlaskom u penziju određenog broja radnika nastala potreba za prijemom radnika kako se ne bi ugrozio proizvodni proces.

Znatno više ih je primljeno na osnovu Ugovora o povremenim i privremenim poslovima na tri mjeseca. Iako je u obrazloženju navedeno da po važećoj sistematizaciji nedostaje 500 radnika, a zbog otežanih uslova rada u zimskom periodu neophodno je angažovanje radne snage, ostalo je nejasno na koji način će jedna sekretarica, arhivarka ili radnica na kontroli video-nadzora olakšati zimski režim rada u rudniku ili termoelektrani.

I dok se uvođenjem video-nadzora u svakoj normalnoj firmi smanjuje broj radnika na obezbeđenju, u RiTE-u Gacko ne vjeruju u nepogrešivost tehnologije, pa angažuju šest radnica kako bi ga pratile. Da bi situacija bila još bizarnija, većina kamera u sklopu video-nadzora ne radi, tvrde radnici obezbjeđenja sa kojima smo razgovarali. U šta šest radnica gleda tokom osam radnih sati uglavnom je nepoznato, ali se zna da svaka mjesečno dobija naknadu od 700 maraka.

Nekada je ispred preduzeća postojao jedan parking. Sada ih je tri. Nažalost, njihov kapacitet više nije dovoljan. Auta su na travnjacima i trotoarima uz put.

Foto: Moja Hercegovina
Foto: Moja Hercegovina

Radni dan je, 14:30. Na parkingu gužva. Slobodnog mjesta nema za radnike pristigle u drugu smjenu. Presvlače se pored auta, ćaskaju, čekajući sa strane da mjesta oslobodi prva smjena. “Radnici imaju mjesta tek kad neradnici odu”, kaže uz osmijeh jedan od njih.

Neradnicima smatraju brojnu administraciju koja je zaposjela u upravnoj zgradi. Toliko je tijesno da se, što u šali, a pomalo i u zbilji, predlaže da se nadzida još jedan sprat.

“Više se i ne zna ko i kad prima. Samo čovjek osvane i kaže – ja sam počeo da radim. A naprimano je, bože sačuvaj. Počeli da rade kao socijalni slučajevi, a dolaze sa skupim autima na posao. Imaš po sedam inženjera u jednoj smjeni gdje je radio po jedan. Još ovi što su kupili diplome, to je ruglo”, priča jedan od radnika.

Nije baš da se plaši, ali ne želi neprijatnosti. Zato je bolje, kaže, da mu ne pominjemo ime. Teško mu pada sve ovo što se dešava. Vidi da su kola krenula nizbrdo, ali to nije u njegovoj moći.

Na nedavnom sastanku radnika sa rukovodstvom, prisutni direktori nisu znali da odgovore koliko tačno radnika ima preduzeće. Budući da Zakon o radu kao zaposlene tretira one koji su angažovani na određeno i neodređeno vrijeme, ostaje prostor za angažman po Ugovorima o djelu ili povremenim i privremenim poslovima kome se nesebično pribjegava. Zvanični broj zaposlenih je tako manji od stvarne cifre “primalaca” plata ili naknada.

Taj broj otkriva sistem registracije projektovan na 2.000 kartica. Nakon izbora se desilo da potreba za karticama za registraciju premašuje tu cifru, pa su u informatičkoj službi tražili način kako da premoste ograničenje.

Koliko je radnika osjećaju i u Društvenom standardu, radnoj jedinici koja je zadužena za ishranu zaposlenih. Kako bi nahranili armiju gladnih usta, oni rade kao na traci.

No, ima onih čiji je standard iznad pomenutog društvenog, pa za doručak biraju roštilj iz jednog gradskog restorana. Svakog dana oko 10 časova ispred kapije RiTE-a se parkira dostavni kombi sa đakonijama iz grada. Još jedan prizor do sada nezamisliv.

Sindikat je u više navrata skretao pažnju da će prekomjerno zapošljavanje dovesti u neodrživu situaciju, jer se već preko 50% prihoda izdvaja za plate. Odgovor je bio da je to poslovna politika i da za plate ima sredstava. No, para više nema i sama priča o kolektivnom ugovoru se kreće u tom pravcu tvrde sindikalci i dodaju da je preduzeće dovedeno u apsurdnu situaciju da je zaposlilo 200 ljudi, a da nema dovoljno posade za, recimo, odlagač ili buldožer.

Diplomirani ekonomista Miloš Kovačević je skoro deceniju na birou. Za to vrijeme je dobio obećanja od svih direktora, ali ne i posao. On je neko ko se u ovom sistemu nije snašao. Priznaje da je loše to što se oslanja na obećanja umjesto na konkurse, ali za njega konkursa i nije bilo. Kaže, zapošljavaju se preko stranaka.

Miloš Kovačević (Foto: Moja Hercegovina)
Miloš Kovačević (Foto: Moja Hercegovina)

“Mogao sam i ja da se zaposlim da sam se učlanio u neku stranku, ali je to cijena koju ne mogu da platim. Ni moji roditelji nisu mogli da se zaposle nakon što smo izbjegli iz Mostara. Bili su suviše ponosni da bi molili, a niko ih nije ni nudio, iako je otac bio direktor gimnazije, a majka arhitekta. Uz to, dio imanja nam je rudnik eksproprisao i zbog toga sam trebao da imam prednost. Sad smo i oko te zemlje na sudu, jer nam nije isplaćeno sve što nam je oduzeto”, priča Miloš.

Miloš je poslije decenije provedene na birou odlučio da bojkotuje ovu ustanovu. Kaže, ne vidi svrhu svega toga, jer mu za deset godina nisu pomogli da dobije posao. Ne krije razočaranje. Osjeća da je pogoršana i ekonomska i politička situacija. Nada da će lakše da se zaposli u zavičaju pokazala se uzaludna, pa će sreću, kaže, vjerovatno potražiti na nekom drugom mjestu.

Sa druge strane, partijski kadrovi nemaju razlog za razočaranost. Do sada su posao dobili kandidati sa spiska SNSD-a i SP-a, a prema nezvaničnim saznanjima, jer zvaničnih nema, deset članova DNS-a ovih dana očekuje posao.

Rukovodstvo RiTE: “Javićemo se!”

Dok se ova tiha zapošljavanja odvijaju, rukovodstvo RiTE se ne oglašava. Izjave daju selektivno, medijima koji ih ne ljute. Ove druge smatraju zlonamjernim. Zato su naša pitanja mjesec dana bez odgovora. Pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, pokušali smo preko zvanične PR službe. Tamo su suptilno pokazali svoju nemoć i uputili nas na direktora Milinka Milidraga, pa smo na zvaničan mejl poslali zahtjev za razgovor sa kompetentnim sagovornikom koji bi odgovorio na sljedeća pitanja:

– Koliko je radnika angažovano od septembra do danas i kakva je njihova polna i kvalifikaciona struktura?
– Koji je pravni osnov za njihov angažman?
– Koji su kriterijumi korišteni priikom odabira i ko su članovi komisije?
– Da li su sva angažovana lica sa evidencije Zavoda za zapošljavanje filijala Gacko?
– Koliko je od angažovanih lica direktno u procesu proizvodnje?
– Imate li egzaktne pokazatelje kako se to “pojačanje” odrazilo na produktivnost i poslovanje preduzeća?
– Jedan od problema je i otuđenje goriva iz preduzeća. Na čelu sektora obezbjeđenja je došlo do promjena, imenovani su novi rukovodioci. O kome se radi, koje kvalifikacije i reference su ih preporučile za to mjesto i kakav je program rada u narednom periodu kako bi se stanje u ovoj oblasti dovelo na prihvatljiv nivo?
– Da li se i kako provođenje akcije “Dizel” odrazilo na rad i radnu atmosferu prije svega u RJ Rudnik?
– Da li je u planu dodatno angaživanje radne snage i u kojim zanimanjima i oblastima su detektovani nedostaci radnika?

Telefonski, dalje od sekretarice nismo stigli. Direktor Milinko Milidrag se nije javljao ni na pozive mobilnim telefonom. No, našli smo ga na sjednici SO Gacko gdje je odbornik SNSD-a. Pitamo ga:
“Zašto ne dobijamo odgovor na upit koji smo uredno poslali?”
Uz osmijeh, Milidrag kaže: “Javićemo se.”
Pitamo: “Kad?”
Opet isti odgovor: “Javićemo se.”
Još čekamo poziv.

“Ja tebi posao-ti meni glas(ove)” u zemlji koja je treća na svijetu po stopi nezaposlenosti sigurna je karta na koju se igra pred svake izbore. U nedostatku sankcija, ova (zlo)upotreba je  poslednjih godina društveno prihvatljivo ponašanje, a na sve očigledne primjere korupcije Tužilaštvo ostaje nijemo.

Čini se da su mediji posljednja linija odbrane.

Tagovi:
Autor

Milanka Kovačević

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 2003. zaposlena kao novinarka „Radio Gacka“, a od 2013. stalni saradnik internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora