U Muzičkoj školi „Vojin Komadina“ iz Zvornika višestruko kršenje zakona – nastavnici istovremeno zaposleni u dvije države

Dok građani Republike Srpske. kao i cijele BiH, očajni čekaju ili na birou ili ispred ambasada zemalja Evropske unije, tražeći posao, u jednoj javnoj vaspitno-obrazovnoj ustanovi u Zvorniku skoro dvije decenije “uvoze” radnu snagu iz Srbije, i to, što je posebno interesantno, onu radnu snagu koja u Srbiji već ima jedno stalno zaposlenje.

Ljubinka Kulišić i Ljubiša Popović

Naime, u Muzičkoj školi „Vojin Komadina“ iz Zvornika je minimalno 8 nastavnika koji pored pune radne norme u Zvorniku, imaju i pune ili djelimične radne norme po školama širom Srbije, sa pojedinim ugovorima koji su sklopljeni na neodređeno vrijeme.

1. Ljubiša Popović (bivši direktor) je pored Zvornika zaposlen i u dvije škole u Ljuboviji: Osnovnoj školi “Petar Vragolić” i u gimnaziji “Vuk Karadžić”.

2. Goran Dražević, nastavnik pjevanja je zaposlen i u “Školi za osnovno muzičko obrazovanje Vuk Karadžić” u Loznici.
3. Zorica Dražević, nastavnica harmonike, je pored Zvornika, isto kao i njen suprug, zaposlena u “Školi za osnovno muzičko obrazovanje Vuk Karadžić” u Loznici.
4. Bojana Nikić, nastavnica klavira je zaposlena i u “Školi za osnovno muzičko obrazovanje Vuk Karadžić” u Loznici.
5. Goran Pantić, pored nastave klarineta u Zvorniku vrši direktorsku funkciju u “Školi za osnovno muzičko obrazovanje Vuk Karadžić” u Loznici.
6. Blagoje Melezović, nastavnik gitare, zaposlen i u “Školi za osnovno muzičko obrazovanje Vuk Karadžić” u Loznici.
7. Tijana Đuričić-Ljubičić, nastavnica violine, zaposlena i u Muzičkoj školi „Nevena Popović“ u Grockoj.

8. Dragan Nikolić, nastavnik gitare, je zaposlen i u Srednjoj muzičkoj školi „Živorad Grbić“ koja se nalazi u Valjevu.

Radna knjižica stečena na osnovu lažne izjave što predstavlja krivično djelo

Svi ovi podaci su dobijeni od strane Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje iz Srbije na zahtjev inspekorata rada Republike Srpske.

Većina ovih lica žive u gore navedenim gradovima širom Srbije; u Zvorniku i RS nikada nisu živjeli, a državljanstvo Bosne i Hercegovine su stekli najčešće na osnovu fiktivnih adresa, i to, skoro po pravilu, tek nakon zaposlenja u Muzičkoj školi „Vojin Komadina“ u Zvorniku.

Ako bolje pogledamo spisak gradova, vidjećemo da četiri nastavnika žive i rade u Loznici, opštini koja se nalazi nedaleko od Zvornika, ali sa druge strane Drine, tj. u Srbiji.

Po ovome bi se moglo zaključiti da na nivou cijele Republike Srpske nema nezaposlenih diplomiranih muzičara i da strani državljani bez problema mogu steći državljanstvo Bosne i Hercegovine, na osnovu kojeg se mogu zaposliti u državnim i javnim institucijama RS, kao što to vidimo na primjeru muzičke škole u Zvorniku.

Od 16 zaposlenih nastavnika u MŠ “Vojin Komadina” u Zvorniku, samo 4 žive na teritoriji Bosne i Hercegovine; ostalih 12 zivi na teritoriji Srbije.

Kako tumačiti Zakon o radu Republike Srpske?

Zakon o radu Republike Srpske u članu 57, stav 4, jasno govori da:

„Radnik može zaključiti ugovor o radu s punim radnim vremenom samo sa jednim
poslodavcem“.

Iz gore navedenih podataka se vidi da je ovaj zakon prekršen jer navedena lica imaju zaključene ugovore na dva puna radna vremena, sa dva poslodavca, iskorištavajući dvojno državljanstvo.

Ivana Korajlić iz organizacije Transparensi internešnl za naš portal je izjavila kako je u situaciji kada je jedna osoba zaposlena na više radnih mjesta i na puno radno vrijeme, jasno da je riječ o manipulaciji sistemom i nedostatku kontrole pri zapošljavanju.

Prije svega inspekcija, koja bi po ovakvim saznanjima morala izdati nalog da se radni odnos prekine, a ako se radi o krivičnim djelima i lažnim iskazima, o tome obavijestiti i druge nadležne instiricije. S obzirom na to da se ne radi o jednom licu, već više njih, nameće se pitanje odgovornosti i same ustanove, odnosno njenog rukovodstva, jer je teško povjerovati da se radi o slučajnosti, odnosno da je toliko lica uspjelo “prevariti” istu ustanovu“, smatra Korajlić i dodaje da sve ove informacije govore o ozbiljnim prekršajima i da je neophodna hitna reakcija nadležnih.

Sve i da ovaj zakon nije prekršen, radna sedmica predviđa 5 radnih dana tj. 40 radnih sati, pa se postavlja pitanje kako neko može da radi 80 sati sedmično, u dva grada koja su stotinama kilometara udaljeni jedan od drugog?

Institucije RS su upoznate sa ovim kršenjem zakona ali još uvijek ništa nisu konkretno učinile.
Na osnovu prijave sestara Ljubinke i Bosiljke Kulišić iz Zvornika, sa svim ovim su od avgusta 2017. godine upoznati:

– Predsjednik RS
– Predsjednik Vlade RS
– Ministarstvo prosvjete i kulture RS
– Ministarstvo rada RS
– Direktor inspektorata RS
– Prosvjetni inspektor
– Upravni inspektor
– Inspektor rada
– Republički inspektorat RS
– Sindikat
– PIO RS i druge organizacije.

Do danas nijedna od ovih institucija ništa konkretno nije preduzela da zaštiti interese građana Republike Srpske, a navedena lica i dalje oštećuju budžet RS za desetine hiljada maraka.

Iz Fonda PIO Republike Srpske za naš portal su izjavili da se u praksi sreću sa sluajevima dvostrukog osiguravanja, ali da obračun penzije nije moguće uračunati dva puta, što je, opet nelogično, ako je osiguranik uredno izdvajao doprinose za Fondove PIO obje zemlje.

Vaše navedeno pitanje nije eksplicitno regulisano odredbama međunarodnog Sporazuma o socijalnom osiguranju između BiH i SRJ, potpisanog 2002. godine. U praksi se susrećemo sa takvim slučajevima, pri čemu svaka država odnosno nosilac osiguranja u momentu odlučivanja o pravu za staž osiguranja ostvarenom na njenom području odlučuje prema vlastitim propisima. Suština je da isti staž osiguranja, ostvaren u jednom periodu, prilikom priznavanja prava i obračuna penzije ne može biti uračunat dva puta“, poruččuju iz fonda.

Na pisanu konstataciju Ljubinke i Bosiljke Kulišić “da će ova lica steći pravo na duple penzije“, Fond PIO Republike Srpske je odgovorio da je to “fizički nemoguće”.

Ljubinka Kulišić za naš portal kaže da je, kada se vratila u Zvornik posle dugogodišnjih studija u inostranstvu, otišla na razgovor sa tadašnjim direktorom Muzičke škole ”Vojin Komadina” Ljubišom Popovićem, a da joj je on tom prilikom rekao da diploma sa Univerziteta u Luganu, koja je uredno nostrifikovana u Beogradu, ne može biti priznata u toj školi i da se tu ne može zaposliti.

U međuvremenu otkrivam da se u toj školi obavljaju mnoge protivzakonite radnje gdje većina profesora (devet profesora i direktor) ne dolazi na posao redovno jer im je to drugi posao (usputni) na kome se samo vode fiktivno, a ovakva praksa zapošljavanja radnika postoji još iz vremena kada sam ja išla u tu školu, i kada nisam shvatala da je to protivzakonito“, izjavila Kulišićeva.

Ona objašnjava da je čak devet nastavnika u stalnom radnom odnosu sa dva poslodavca paralelno u gradovima u Srbiji (Grocka, Loznica, Ljubovija, Valjevo) i u Zvorniku, te da su čak su i mjesto boravka prijavili što dalje od Zvornika, zbog toga da bi, kako kaže, više novca dobijali za prevoz.

Zbog ovakvog ponašanja prosvjetnih radnika djeci je uskraćena adekvatna nastava i zakonski propisani časovi, a mladi ljudi koji na birou čekaju na posao i žive u Zvorniku već godinama nemaju nikakve šanse da se zaposle zbog ovoga. Svi u RS su upoznati sa ovim i dostavljeni su im i dokazi ( Prosvjetna inspekcija, Inspektor rada, Ministar prosvjete i sve političke i lokalne vlasti, od predsjednika Dodika do sindikata) pismeno i ama baš niko se nije udostojio da odgovori. Napomenuću da svako ko pokuša da se zaposli u MŠ “Vojin Komadina” u Zvorniku biva bojkotovan od strane članova školskog odbora koji je u većini sastavljen od nastavnika koji krše zakon“, kaže Kulišić.

Interesantno je da na naša pitanja koja smo uputili direktoru MŠ “Vojin Komadina” u Zvorniku nismo dobili nikakav odgovor, a ministar prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske Dane Malešević za naš portal kratko je poručio:

Znam za te slučajeve, ali se morate obratiti Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite.“

Iz ministarstva rada su nam rekli da sa njihovog stanovišta nije moguće da radnici rade u dvije zemlje istovremeno, ali da se za odgovor na tražena pitanja obratimo Ministarstvu prosvjete i kulture.

„Neophodno je da se za odgovor obratite Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske koje posebnim zakonom reguliše rad profesora. Napominjemo da je sa stanovišta Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite nemoguće i fizički neizvodivo da radnici (uopšteno svi) rade u 2 zemlje istovremeno.“

I dok institucije Republike Srpske prebacuju odgovornost sa jednih na druge, javnost osstaje uskrećena za odgovore na nekoliko krucijalnih pitanja: Da li će se zaštititi javni interes Republike Srpske i njenih građana? Da li je iko od upoznatih obavijestio Tužilaštvo ili je i to obaveza običnih građana? Da li će Ministar prosvjete stati u zaštitu nezaposlenih diplomiranih muzičara Republike Srpske i BiH? Da li ćemo dobiti odgovore ko je dozvolio ove dugogodišnje propuste u jednoj obrazovnoj ustanovi Republike Srpske?

Stefan Blagić

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

Autor