Na kafi kod Danijela Pudara – Džaje: „Armija humanista mi je najveći pokretač“

O Trebinjcu Danijelu Pudaru prvi put smo pisali prije skoro dvije godine. Njegova životna priča nikog nije ostavila ravnodušnim, i kako nam danas govori Džaja – od tog momenta, cijelo Trebinje se ujedinilo u želji da mu olakša liječenje i rehabilitaciju. Pričali smo o pomacima koje je napravio u posljednje dvije godine, o planovima za budućnost, a dotakli smo se i problema s kojima se osobe s invaliditetom generalno susreću.

Danijel Pudar (Foto: Moja Hercegovina)

Borba ovog mladog Trebinjca traje od 2014. godine, kada je skokom u more povrijedio kičmu. Iskreno govori da ne zna koliko bi uspio u oporavku bez armije humanista koje ima uz sebe.

„Humanost u mom slučaju nije izostala ni jednog trenutka. Pored porodice i prijatelja, uz mene su svo ovo vrijeme mnogi dobri ljudi. Brojna javna i privatna preduzeća, Gradska uprava, ljudi iz različitih sfera društva su mi pritekli u pomoć. Mnogi čak i iznad svojih mogućnosti“, kaže Džaja i dodaje da nema riječi kojima bi izrazio zahvalnost.

Od prethodnog razgovora za naš Magazin prošle su gotovo dvije godine, pa nas je zanimalo kako je danas i kako teče oporavak. Priznaje da nisu postignuti ogromni pomaci na očigled posmatrača, ali da je za njega svaki pomak veliki.

Od našeg proteklog razgovora tijelo mi se priviklo na vertikalni položaj, što je veliki pomak. Sjećam se prije, pri samom dovođenju u uspravan položaj, hvatale bi me vrtoglavice, ostajao bih bez vazduha, a mučilo bi me i povraćanje“, prisjeća se Pudar, i dodaje da se zahvaljujući rehabilitaciji u Dubrovniku, njegovo tijelo priviklo na uspravan položaj bez pređašnjih problema.

Kako kaže, od maja je u Trebinju, vježba samostalno pomoću inprovizovanih sprava, a angažovao je i privatnog fizioterapeuta, koji mu dolazi gotovo svakodnevno. Intezivnije liječenje u Dubrovniku planirao je za mart naredne godine.

„U Dubrovniku su intezivne fizikalne terapije potpomognute robotima, što je najmoderniji vid rehabilitacije na Balkanu“, ističe Pudar i objašnjava da roboti prepoznaju svaki pokret, i prave razliku u rehabilitaciji od početka do kraja.

„Roboti nisu subjektivni kao terapeuti. Nakon nekog vremena terapeuti obično malo popuste, zbližimo se i pojave se tu neke emocije pa budu malo nježniji. Kod robota nema milosti, oni rade to kako treba, naravno uz kontrolu terapeuta i doktora koji su tu“, kroz šalu nam priča Džaja.

Naglašava i podatak da su troškovi za ovaj vid rehabilitacije poprilično skupi.

Kada se intezivno radi i troškovi se nagomilaju. Dnevni minimum je 80 ili 90 evra, a to su samo troškovi na Poliklinici. Uz to idu i troškovi smještaja, te uopšte boravka tamo. Sveukupno, veliki broj dana provedem tamo, pa se i troškovi nakupe. Malo ko bi sve to mogao iznijeti sam“, iskren je Pudar.

Kako kaže, trudi se da ostane pri realnim očekivanjima. Svjestan je da ništa ne može preko noći.

„Ima dana kada sve ide unazad, ne ide se uvijek unaprijed. Bude mi teško i pomislim: Dosta je – odustaću, ali onda se sjetim armije dobrih ljudi i kažem sebi: Pa gdje ćeš sad odustati – sramota je“, iskren je Džaja.

Osobe s invaliditetom moraju imati pravo na personalnog asistenta

Kafu s Džajom iskoristili smo i da se, povodom 3. decembra – Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, osvrnemo i na najznačajnije – generalne probleme osoba s invaliditetom.

„Jedan od najvećih problema osoba s invaliditetom je neuređena infrastruktura. Gdje god se okrenete imate stepenice, a i liftovi su uski i nepristupačni kolicima. Pored toga, meni je veliki problem predstavljao i prevoz. Ranije mi je svaka bliža vožnja bila sa improvizivanim vozilima, koja su kao putnički kombi, pa kada uđem u njega – putujem bukvalno kao tovar. Za veću kilometražu morao sam angažovati ambulantno vozilo koje me do Dubrovnika, primjera radi, koštalo oko 250 KM“, pojašnjava Pudar i dodaje da je zahvaljujući prijateljima, brojnim javnim i privatnim preduzećima, kao i Gradskoj upravi, taj problem konačno riješen. Dobio je adekvatno vozilo koje je, kako kaže, spreman ustupiti i drugim osobama sa zdravstvenim problemima, a kojima je ono potrebno.

(Foto: Moja Hercegovina)

S druge strane, nastavlja Danijel, rame uz rame sa neuređenom infrastrukturom ide i nedovoljna pomoć države za ove kategorije.

Svi koji žele da pomognu Danijelu, mogu to učiniti na žiro račun:

Danijel Pudar, broj računa 5620998125299487 – NLB banka.

Pomoć zdravstvenog osiguranja postoji, ali je minimalna u odnosu na potrebe osoba s invaliditetom. U razvijenim zemljama zdravstveno osiguranje obezbijeđuje personalnog asistenta, koji je u zavisnosti od potreba, uz pacijenta i po 24 časa dnevno. Mi smo nažalost daleko od toga“, zaključuje Pudar uz naglasak da on srećom ima porodicu i prijatelje koji su uz njega, ali da mnogi ljudi to nemaju, te da bi taj problem što je prije moguće, trebalo sistemski riješiti.

 

Jela Vučković

Autor