Na današnji dan: Umro Aleksa Šantić, pjesnik i akademik

Aleksa Šantić je bio pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike u BiH. Rodio se 27. maja 1868., a umro je, na današnji dan, 2. februara 1924. godine.

Najveći dio svog života je proveo u rodnom Mostaru. Nakon što mu je otac umro, staranje je preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za njegovog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumijevanja za njegov talenat. Poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vratio se u rodni Mostar.

Bio je i jedan od osnivača kulturnog lista “Zora” kao i predsjednik Srpskog pjevačkog društva “Gusle” u Mostaru. Tu se upoznao i družio sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem i drugima.

Šantić je često boravio u Nevesinju koje je smatrao za svoju drugu kuću, a ostali su zapisane njegove riječi o ovom mjestu, kao i jedna zanimljiva priča o putovanju iz Nevesinja u Mostar.

U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, a od stranih pjesnika najvažniji utjecaj je imao Henrih Heine, koga je i prevodio s njemačkog jezika. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme.

Spomenik Šantićevoj  Emini u Mostaru

Od djela se izdvajaju: „Hasanaginica”, „Na starim ognjištima”, „Anđelija”, „Nemanja” i „Pod maglom”. Najpoznatije njegove pjesme su: „Emina” (1903), „Ne vjeruj” (1905), „Ostajte ovdje” (1896), „Pretprazničko veče” (1910), „Što te nema?” (1897), „Veče na školju” (1904), „O klasje moje” (1910), „Moja otadžbina” (1908)…

Tagovi:
Autor