Osnovni sud u Banjaluci presudio je da je Milorad Dodik imao pravo da kaže političkom analitičaru Tanji Topić da je „dokazani agent njemačkog BND-a“. Topićeva je tužila Dodika za klevetu, ali je sud ustanovio da klevete nije bilo.
Ona u razgovoru za Moju Hercegovinu govori o toj presudi, ali i o političkim prilikama u Srpskoj i BiH nakon oktobarskih izbora.
Kako komentarišete presudu Osnovnog suda u Banjoj Luci povodom izjave Milorada Dodika koji je rekao da ste agent BND-a?
Presudu neću komentarisati, jer se nalazim u daljem postupku. Reći ću da sam naučila iz ove presude neke stvari koje do sada nisam znala, pa je smatram veoma poučnom. Naučila sam da strani agent koji radi za stranu obavještajnu službu nije špijun s obzirom na to da riječ agent može imati brojna druga značenja.
Zapravo, etiketiranje da sam špijun je metaforičko značenje. Ja sam, u stvari, u obrazloženju presude i agent za nekretnine, zastupanje, računalni operater. Otuda sam sudu veoma zahvalna na ovom podučavanju i prosvjetljenju da strani agenti koji rade za tajne obavještajne službe, koje su „personfikacija jedne države“, ne čine krivično djelo i ne moraju se plašiti zatvorskih kazni. U suštini sam posramljena ovolikim neznanjem i zabludama u kojima sam živjela dok mi sud nije otvorio oči.
Kako se boriti protiv takvih i sličnih optužbi? Šta da čini onaj kome bilo ko od političara kaže da je „špijun i strani plaćenik“?
Označavanje i nazivanje nekog kvislingom postao je sastavni dio političke retorike u Republici Srpskoj, pa ni u tome sud nije vidio nikakav problem. Nebitno je što mi je, tri dana nakon izrečenih „istina“ prišao čovjek i rekao da me „čeka spremljen metak u čelo”. To treba razumjeti kao sastavni dio ovdašnje političke kulture, pokazati veći stepen osjetljivosti na uvrede koje to, zapravo, više nisu. Kada se političari tako međusobno vrijeđaju, očito iznose pohvale na račun onog drugog. Izgleda da mi od muhe pravimo slona i vidimo ono što pravosudni autoriteti smatraju jezičkim stilskim figurama.
Da zaključim: svako se pojedinačno mora nositi sa takvim optužbama, jer ne postoji sistemska zaštita od nečega što sud ne smatra ni na koji način ugrožavanjem. Zato sve zavisi od pojedinačne mentalne snage i integriteta pojedinca koji se našao u unakrsnoj vrednosnoj paljbi političkih moćnika. Zakon jačeg ovdje određuje pravila ponašanja.
Izbori su završeni, SNSD i Dodik su pobijedili. Da li Vas je to iznenadilo?
Iznenadile su me neke stvari nakon izbora. Kao društvo smo demokratski i politički nezreli. Porazila me spremnost ovog društva na prihvatanje onih kvazivrijednosti koje su ovo društvo dovele na sam rub. To prihvatanje korupcije, prevara, izbornih malverzacija kao sastavnog dijela političke kulture i mentaliteta je uvredljivo za svakog iole pristojnog građanina. Kad čujem „pa, šta, kralo se na svim dosadašnjim izborima“ ili “to što je pokradeno nije toliko da bi moglo uticati na izborni rezultat“ – to mi dođe kao da me neko polio hladnom vodom usred zime.
Drugo veliko iznenađenje je davanje legitimiteta narušenom integritetu izbornog procesa od strane međunarodnih autoriteta koji sasvim sigurno takve vrijednosti ne podupiru u svojim zemljama. Nije me iznenadila pobjeda SNSD-a, jer je to moćna aparatura koja kontroliše svaku poru društva i kontroliše sve procese u društvu. Tako da nisu ništa prepustili slučaju.
Da li je preranim proglašavanjem pobjede Jelena Trivić sebe osudila ili njen politički kapital ipak nije proćerdan?
Mislim da političko vrijeme Jelene Trivić tek dolazi. Ogroman je to kapital. Žena koja je gotovo bila autsajderka u odnosu na daleko nadmoćnijeg političkog protivnika imala je petlju, za razliku od brojnih „muških“ kolega, izaći na crtu tom moćnom protivniku. Pokazala je da je nije strah i dobar dio građana, u društvu koje je izrazito tradicionalno i patrijarhalno, to je prepoznao.
Ne bih davala poseban značaj preranom proglašavanju pobjede. Mi smo skloni zalijepiti se na vješte spinove političara prema kojima su svi u politici isti. Najveća greška opozicije je što u njihovim redovima ima mnogo onih koji bi se rado privili uz skute vlasti, u tome što su naučili sve mehanizme izbornih prevara i krađa, a nisu osigurali izborni proces i zaštitili se. I najveća greška je što su tvrdili da su izbori pokradeni, a nastavili su da funkcionišu u sistemu koji je uspostavljen nakon izbora. Tu je Jelena Trivić ostala dosljedna i pokazala da joj cilj izborne borbe nije bio lično uhljebljenje.
Naravno, ovdje ne smijemo zanemariti razočaranost velikog dijela građana kojima je ovo bio zadnji izlazak na izbore i to opravdano. Ako se njihovim glasom može manipulisati i falsifikovati, logično je da se pitaju šta je smisao glasanja. Dio građana je već spakovao kofere i odlazi iz zemlje.
SNSD i HDZ su dogovorili formiranje vlasti sa „Osmorkom“. Da li je sve zapravo isto samo SDA nema?
Mislim da je veoma pojednostavljeno tumačenje da smo se probudili u optimističnom ozračju, jer SDA više nije dio vlasti. Stvari u BiH teško mogu da se pomjere sa mrtve tačke ukoliko se eliminiše samo jedna etnonacionalna stranka iz vlasti i proglasi jedinim remetilačkim faktorom. U javnosti nam se predočava jedna idilična slika nove (stare) strukture vlasti, pri čemu se zaboravlja da je jezgro te nove vlasti godinama bilo dio vlasti, da su obilježja takve vlasti bile blokade, uslovljavanja i ucjene.
I sada prilikom formiranja vlasti čujemo upravo postavljanje određenih uslova i insistiranje na njima. Također smo čuli da će se teške teme i tačke prijepora ostaviti za neka bolja vremena. Mi te teške stvari ne rješavamo decenijama. Odlažemo ih i na njima stranke dobijaju i formiraju vlast. Teško mi je prihvatiti da su političari koji suvereno vladaju ovim prostorom i koji su ovo društvo doveli u duboko stanje pesimizma i beznađa postali vjesnici bolje budućnosti.
SDA je ipak formirao većinu u Klubu Bošnjaka u Domu naroda. Da li to znači nove probleme za BiH s obzirom na to da SDA ipak nije u vlasti?
SDA se teško miri sa pozicijom djelovanja iz opozicije. Vidimo to po izjavama njihovih članova i zvaničnika. Vidimo da dio odgovornosti pripisuju međunarodnim akterima koji su se po njima upleli u proces formiranja vlasti u BiH. Također vidimo pozive iz „Osmorke“ da SDA na ovaj način iskaže svoj patriotizam tako što neće blokirati procese u Domu naroda.
Tu smo u paradoksalnoj situaciju – iz redova „Osmorke“ nekada su optuživali SNSD i HDZ da blokiraju procese, da ruše državu BiH, danas su partneri koji upravo u SDA vide onu snagu koja narušava novu političku idilu u BiH. Tako da ja ne bih rekla da su novom konstelacijom u vlasti izbjegnuti problemi u funkcionisanju BiH. Biće tu dosta izazovnih i zahtjevnih situacija.
I SNSD i HDZ su uvjereni da će mnogi važni projekti biti odblokirani. Vjerujete li Vi u to?
SNSD i HDZ vjeruju i insistiraju na tome da budu odblokirani oni projekti koji su njima bitni. Kao da smo u toku pregovora dobili poruku da se jedni drugima neće miješati u projekte, procese i stvari. I vjerujem da će se održati čvrsta veza i prijateljstvo na relaciji SNSD i HDZ BiH. Da će to biti i među ostalima – teško mi je povjerovati.
Mislim da su pozicije drugačije. SNSD i HDZ stvari posmatraju iz uskih parcijalnih etničkih i entitetskih interesa, što se često kosi sa interesima države BiH. Teško mi je povjerovati da će „Osmorka“ interese države ustupiti entitetskoj premoći. Postoji još jedna tačka, nazovimo je ne neslaganja, ali ovog puta između SNSD-a i HDZ-a, a to je NATO integracija. Zanimljivo će biti pratiti razrješenje te dileme.
Da li će biti riješeni neki zaista suštinski problemi građana, kao što su cijene goriva, hljeba, mlijeka i mesa?
Ako je suditi po dosadašnjem ponašanju političkih autoriteta, njima nije cilj riješiti probleme građana. Oni se građanima bave pred izbore. Nakon izbora provode svoje partijske interese, a za stanje u kojem se građani nalaze krive uvijek tamo neke međunarodne zavjerenike. Sa druge strane, ne vidim ni zahtjeve ni insistiranje građana prema političarima da riješe probleme u koje su ih dovele neodgovorne politike. Tražili smo, gledajmo!
Ako BiH dobije kandidatski status, šta će to zapravo značiti za BiH?
Suštinski za BiH ništa, za političare mnogo. Podsjetiću da je Turska kandidatski status dobila 1999. godine, otvorila pristupne pregovore 2005. godine. Kandidatski status nam je politički poklon koji smještam isključivo u kontekst ruske invazije na Ukrajinu. Evropska unija nastoji spasiti BiH od fatalnih posljedica rata u Ukrajini, udaljiti je od ruskog uticaja, pa je zatvorila oči i pred nepostojanjem pravne države u BiH, kršenja slobode medija i novinara, kršenja ljudskih prava, galopirajućom korupcijom koja nas smješta u sam evropski vrh. To ćemo valjda rješavati u hodu. Naravno, kandidatski status otvara BiH mogućnost pristupa određenim fondovima i finansijskim sredstvima, što je BiH prijeko potrebno.
