Dr Nele Karajlić za MH: Nikada čovjek nije bio bliži paklu

Dr Nele Karajlić, vjerovatno je najpoznatiji alijas na ovim prostorima, čuveni izdanak sarajevske škole zajebancije. Neki će reći i da je Sarajevo izdanak onoga što je nastalo djelovanjem novih primitivaca i nadrealista. Jedan od tvoraca čuvenog pokreta Nju primitivs, frontmen legendarnog benda ”Zabranjeno pušenje”. Sa Zenitom, Đurom, Šiberom, Davorom i ostalim nadrealistima proročki su nas upozoravali na jad koji dolazi. Nismo ih ozbiljno shvatili, a trebali smo. Scenarista podjednako legendarne serije ”Složna braća”, glumac, kompozitor, dramski pisac i pisac. Javnosti se nedavno predstavio sa drugom knjigom, prvim pravim romanom, kako sam kaže, a promocija romana ”Solunska 28” upriličena je i u Trebinju. Tom prilikom, u Trebinju je odigrana i predstava ”Korak u budućnost” koju je Nele napisao uz svesrdnu pomoć Vuleta Žurića. Nenad Janković alijas dr Nele Karajlić za internet magazin ”Moja Hercegovina” govori o Trebinju, značaju kulture, Sarajevu, Nadrealistima i još ponečemu.

Nenad Janković, poznatiji kao dr Nele Karajlić rođen je u Sarajevu 1962. godine. Sa rajom iz čuvene ulice Fuada Midžića, po mnogima je Sarajevu udahnuo ono nešto po čemu se sarajevski duh i danas pamti i prepoznaje. U toj ulici rođen je Novi primitivizam, rođene su ideje za Primus, a poslije i TLN (Top Lista Nadrealista), i iz te ulice sarajevski šmek je obišao cijelu bivšu Jugoslaviju. Sigurno da je malo onih koji nisu čuli za Neleta, Zenita, Seja i ostale. Dr Nele je početkom rata otišao iz Sarajeva, kaže iz bezbjedonosnih mjera. Sarajevo je ljuto na Neleta, Nele je ljut na Sarajevo. Nele tokom rata i nakon rata sa manje i više uspjeha nastavlja ono što Nju primitivs predstavlja i što jeste. U Beogradu, 1997. sa novookupljenim bendom snima fenomenalan album ”Ja nisam odavle” koji po mišljenju potpisnika ovih redova, ali i mnogih drugih, predstavlja vrh Neletovog stvaralaštva. Posve ličan, a univerzalan, taj album ”rađa” sjajne storije poput naslovne numere, ali i ”Tri ratna havera”, ”Ljubav udari često tamo gdje ne treba”, ”Sto načina”, ”Od istorijskog AVNOJ-a do izbjegličkog konvoja”, kao i pjesmu ”Ženi nam se Vukota”, koju su ondašnji beogradski kritičari proglasili hitom XX vijeka. Ratne, 1995, godine, emituje se serija ”Složna braća”, a Nele je bio jedan od scenarista i reditelja ovog kultnog televizijskog serijala. Sa Emirom Kusturicom osniva ”No smoking orchestra” kroz koji na tragu ”world music-a” izvozi Nju primitivs na gotovo sve kontinente svijeta. Etno pank senzacija sa Neletom kao frontmenom trajala je do Neletovih zdravstvenih problema, kada mu je srce poslalo jasnu poruku da mora malo da ”ohane”. Pauza uzrokovana zdravstvenim problemima rodila je Neleta pisca, koji se javnosti predstavlja autobiografskim djelom ”Fajront u Sarajevu”. Nedavno iz štampe izlazi i njegov roman ”Solunska 28”, kako Nele kaže, njegov prvi pravi roman. Roman je to o dorćolskoj kući, za koju, do dolaska u Beograd, nije ni znao da je jedan od vlasnika, te je još tada obećao da će toj kući posvetiti jedan roman, pa makar sve izmislio. Roman ”Solunska 28” je ugledao svjetlost dana a promocija je održana i u Trebinju. Tom prilikom, dan ranije, odigrana je i predstava ”Korak u budućnost”, projekat Pozitivne snage Srpske. Tekst za ovu predstavu pisali su dr Nele Karajlić i Vule Žurić.

Za početak razgovora, Nele je govorio o utiscima koje nosi iz Trebinja, kao i o samoj predstavi ”Korak u budućnost”.

”Trebinje je čudo. Dah mediterana u zaleđu. Takva mjesta u Francuskoj i Italiji, na većoj su cijeni od onih koja leže na moru. Mislim da sa te strane Trebinju slijedi zlatno doba i da će ljudi iz svih krajeva svijeta to prepoznati. Ja se tu uvijek osjećam dobro, kao kod kuće, jer Trebinje ima jednu osobinu koju posjeduju mnogo veći gradovi, a to je da se u njemu kriju mnoga iznenađenja”. – rekao je dr Nele Karajlić za početak razgovora.

U predstavi ”Korak u budućnost” tandem Karajlić -Žurić donosi jednu uhronijsku (uhronija – alternativna istorija, po filozofu Ranujeu, često upotrebljavana u magičnom realizmu, op. aut.) priču snažne metafore, u kojoj se jedna ekskurzija nalazi na raskršću, a dva vozača autobusa, kumovi Cile i Mile, ne znaju da li ići lijevo ili desno. Koji je put koji vodi ovdašnji narod u neku bolju budućnost?

”Osnovna ideja te predstave je bila da se ljudima pokaže da smo mi uvijek na raskršću i da se nije “sakupilo” više od trideset godina a da je more oko nas bilo mirno. Svaka generacija Srba stoji na mjestu na kome ne zna kuda da krene. Jedino je rješenje jedinstvo i sabornost. Tu leži odgovor. Samo ako smo zajedno ne možemo da pogriješimo.”

Radnja predstave ”Korak u budućnost” smještena je u kultnu beogradsku kafanu ”Dardaneli”, u kojoj je odsjedala kulturna elita sa kraja XIX vijeka. Vozači Cile i Mile, svraćaju u ”Dardaneli” i tamo zatiču Njegoša, Teslu, Kočića, Nušića, Dučića i Andrića. U nekoj izmaštanoj kafani ”Dardaneli”, danas, klijentela bi vjerovatno bila današnja ”elita” – starlete, pjevaljke, rijaliti zvijezde i ostala galerija instant popularnih likova. Nije sporno da smo se udaljili od kulture, prihvativši turbo, instant ”kulturu”. Ni oni koji utiču na kulturu i kulturni sadržaj, ne haju mnogo za istu. U Republici Srpskoj, ali i ostalim zemljama regiona, za kulturu se izdvaja svega nešto više od 1% godišnjeg budžeta. Šta je kultura i kako se boriti za nju?

”Kultura je najjače oružje koje neki narod može da ima. Nije kapitalizam pobjedio komunizam zato što je imao razornije bombe već zato što je imao Bitlse i Holivud. Ta snaga je razorila istočni blok. Jednostavno, superiornost masovne kulture bila je ta koja je srušila Berlinski zid. Nadam se da dolazi vrijeme u kojem će političke elite i s jedne i sa druge strane Drine uvidjeti neophodnost većeg ulaganja u kulturu. Kultura se teško gradi, a lako razgrađuje, ali zato sjeme koje se zasije daje plodove mnogo ukusnije od ekonomije. Jer, na kraju krajeva, teško da bi bilo Mercedesa, da prije toga nije bio Betoven. A o današnjoj masovnoj kulturi koja vlada ne samo ovim prostorima, već i čitavim svijetom ne vrijedi trošiti riječi. Nikada čovjek nije bio bliži paklu.” – govori Nele o značaju kulture kao i samom prepoznavanju moći koju donosi kultura.

Doktor Nele se nedavno javnosti predstavio novom pjesmom, nastavkom legendarne ”Nedelja kad je otišao Hase”. Upitavši ga da li je ta pjesma zapravo Nju primitivs za XXI vijek, i da li je i u kojoj mjeri ideja Novog primitivizma bliska današnjem vremenu (a čini se da je bliža no ikad), Nele kaže:

”U pravu si. To jeste jedan oblik Novog primitivizma. Danas ga je lako prepoznati na svakome koraku. Kao da smo mi kreirali dvadeset prvi vijek. Strašno! Problem je u tome što je isto tako na cijeloj planeti. Ne vidim izlaz. Vorhol je bio u pravu kada je prorekao da će svaki stanovnik planete imati svojih pet minuta slave. Problem je samo što svaki stanovnik planete nema neko umjeće već se slava stiče prostaklukom i najnižim strastima.”

Za početak priče o Sarajevu, neizbježne teme kad je Nele u pitanju, pitao sam ga da li je pjesma ”Koševo zove” koju je snimio sa Rizom Kurtovićem (Goran Petranović) i bratom Draletom, nostalgija prema Sarajevu ili nostalgija uopšte?

”Ma jok! Tu pjesmu su napravili moj brat Drale i Rizo. Ja sam im pomagao i mislim da je jako dobra. Ali ona više predstavlja nostalgiju za prošlim vremenima, nego za konkretnim geografskim pojmom.” – kratko je odgovorio Nele.

Sarajevo i Nele, nekad u velikoj ljubavi, čeličnoj, neraskidivoj vezi, vezi koja je završila baš onako kako velike ljubavi obično završavaju, osuđivanjem, prebacivanjem loptice i posebnom vrstom emocije koja jeste najbliža mržnji, ali onomad neko reče da nema velike mržnje bez velike ljubavi. Sarajevo je dobrim djelom ljuto na Neleta, Nele je dobrim djelom ljut na Sarajevo… U medijima se nerijetko može pročitati da je Nele gotovo pa arhetip neprijatelja Sarajeva i Sarajlija. Jedan BiH magazin je objavio priču kako je Nele, navodno ne znajući da ga snimaju i da razgovara sa novinarskom ekipom, rekao da se u Sarajevo može vratiti samo na tenku. Mediji nerijetko bruje i o Neletovom odnosu sa Zenitom, Đurom, Sulom, dok je potonji (Sejo Sekson – Davor Sučić), izjavio da ne prepoznaje današnjeg Neleta, da to nije isti čovjek. Koliko Neleta pogađa sva ova priča, da li je ljut na Sarajevo, na sebe ili na oboje podjednako?

Foto: Arhiva

”To su, naravno, sve budalaštine. Ali, pravo da ti kažem, ta priča o Sarajevu je toliko deplasirana da mi se već odavno ne govori o njoj. Hiljadu puta sam ponovio, bio sam ljut na Sarajevo 1990. nakon izbora, kada sam shvatio da su nas naši junaci kojima smo udahnuli život kroz pjesme i skečeve, a koji prije Pušenja i Nadrealista, ali i Kuste i njegova prva dva filma, nisu ni postojali, izdali. To kako bih ja prošao u Sarajevu da sam u njemu ostao najbolje pokazuje histerija na društvenim mrežama jedne noći kada sam 2015. sišao u grad na večeru. Bilo je preko 2000 pretećih poruka dvadeset godina poslije rata!!! Možeš misliti šta bi mi uradili 1992.!?! Kada su par godina kasnije uhapsili jednog tajkuna koji im je uzeo sve para što imaju, bilo je samo 400 komentara. To znači da sam im ja uzeo nešto više od para. A to je identitet. Ne možeš da očekuješ da se 200 hiljada ljudi iseli iz tvog grada, a da taj identitet zadržiš.  Ne možeš da dozvoliš da se niko, ali niko, u njega ne vrati. Mene bi bilo sramota.” – govori Nele o Sarajevu i svom odnosu prema rodnom gradu.

Govoriti o Sarajevu a ne pomenuti Top Listu Nadrealista je nemoguće kada se razgovara sa Neletom. Šta bi se trebalo dogoditi, ili koje kockice bi se trebale poklopiti pa da se okupe originalni Nadrealisti (Đuro, Zenit, Šiber, Dado, Minka…)?

”Postojala je dobra volja. Čak smo imali i jedan veliki sastanak oko eventualnog nastavka serije. Međutim, nije se pronašao “najmanji zajednički sadržalac”.  Ja sam te “Nove nadrealiste” gledao na drugačiji način od njih. Isto tako, veoma je teško razgovarati sa nekim koji u javnosti ima jedan stav, a privatno drugi.” – kratko poručuje Nele, a čitanjem između redova lako se da zaključiti da originalne Nadrealiste na okupu nećemo više gledati.

Kako bi prešli na neke ljepše teme i uveli razgovor u ”mirnu završnicu”, upitah doktora Karajlića šta je to što ga je u posljednje vrijeme posebno dojmilo, a tiče se književnosti, muzike ili filma?

”Mo Jen. Kineski pisac kojji je, i pored toga što nije disident i što nije pobjegao u Ameriku, već je ostao vjeran Kini, prije nekoliko godina dobio Nobelovu nagradu. To je najzanimljiviji pisac kojeg sam čitao u posljednjih trideset godina. Veliko iznenađenje! Otkrio nam je neki posebni, kineski humor koji potpuno poništava teorije da se ljudi na različitim meridijanima smiju na drugačiji način. Da se Mo Jen rodio u Sarajevu početkom šezdesetih godina, bio bi jedan od scenarista Top Liste Nadrealista.” – Neletova preporuka definitvno ima ”težinu”, pa ime Mo Jen svakako trebate zapamtiti.

Za kraj razgovora sa Nenadom Jankovićem, kako ga vjerovatno samo žena zove, kada se dobro naljuti, konstatovali smo da se Nele vraća, čini se, jači nego ikad. Srce je Neletu, bez sumnje, poslalo jasnu poruku, da ”ohane” malo, a u tim okolnostima ostalo je mnogo vremena za pisanje, a na radost brojne publike, ponovo je sveprisutan (pozorište, rokenrol, a u planu su i novi televizijski projekti). Poželio sam Neletu mnogo sreće, zdravlja i uspjeha, a on se na ovo treće ”brecnuo”, rekavši:

”Mislim da će mi ovo prvo dvoje trebati. Ovo treće (uspjeh) zna da bude i otrovno.” – rekao je doktor Nele Karajlić za kraj razgovora za internet magazin ”Moja Hercegovina”.

Foto: Top Lista Nadrealista

Nele je Nele, jednostavno. Šta god radio i kako god radio, uvijek će postojati raja koja će ga podržavati, a tu su i novi naraštaji koji na Jutjubu gledaju stare, dobre Nadrealiste ili ništa lošiju Složnu braću, odlaze na piknike (na more se, jebi ga, ne ide k'o prije) i pjevuši o Pišonji i Žugi… Oni stariji kapiraju da su vremena ”rahatluka” daleko iza nas i da smo imali jasnu sliku pakla koji nas je dočekao, samo da smo sa prave strane sagledali skečeve Neleta, Đure, Zenita i ostalih zajebanata. Ispadoše zajebanti oni koje je trebalo poslušati umjesto ozbiljnih političara!  A i vječito pitanje ostaje da li će Nele zatražiti azil Sarajevu ili Sarajevo Neletu?

Igor Svrdlin

 

 

 

Autor