Vladavina Milorada Dodika, višedecenijskog lidera Republike Srpske, nikada nije izgledala krhkije. Formalno i dalje kontroliše institucije, stranku i značajan dio medija, ali u praksi na svim nivoima vlasti pokazuje se da ta moć nije onoliko čvrsta koliko se pokušava predstaviti javnosti.
Krize koje se otvaraju jedna za drugom stvaraju utisak političke erozije koja bi mogla prerasti u ozbiljan pad uticaja.
Predsjednik Srpske – između razrješenja i novih izbora
Bez pozicije predsjednika Republike Srpske Dodik je već doveden u defanzivu. Nakon što je Ustavni sud BiH potvrdio njegovo razrješenje, institucije ulaze u vakuum koji se može razriješiti samo izborima. Dodik, s jedne strane, tvrdi da izbora neće biti jer ih „neće dozvoliti“, dok s druge strane priznaje da će SNSD možda imati kandidata. Takva kontradiktornost otkriva nesigurnost i strah da bi izborni proces mogao potvrditi slabljenje njegove stranke a prije svega njega lično.
Pitanje kandidata dodatno komplikuje situaciju. Dok jedan dio SNSD-a, lojalan lideru partije, gura Igora Dodika kao prirodnog nasljednika i garanciju očuvanja porodičnog kontinuiteta, drugi se okreću Željki Cvijanović, srpskom članu Predsjedništva BiH i potpredsjedniku SNSD-a, računajući na njen bolji imidž u međunarodnoj javnosti, i podršku koju ima, prije svega od SAD.
Ove unutrašnje dileme pokazuju da Dodik više nema apsolutnu moć ni u sopstvenoj stranci, što je scenario koji je do prije nekoliko godina bio nezamisliv.
Vlada Republike Srpske – mandat iza zavjese
Ako se sa pozicije predsjednika šalju kontradiktorne poruke, na nivou Vlade Srpske stanje je još problematičnije. Pitanje ko je i na koji način predložio Savu Minića za mandatara i dalje se drži u tajnosti. Takvo skrivanje osnovnih procedura baca sjenku na legitimitet cijelog kabineta.
Izostanak transparentnosti ne govori samo o Dodikovom strahu da prizna realno stanje oko imenovanja, već i o činjenici da se vlada formira iza zatvorenih vrata, pod kontrolom uskog kruga ljudi. Time institucije gube i ono malo kredibiliteta koji su im ostali.
U javnosti cirkulišu dva scenarija. Prvi, da je Dodik potpisao prijedlog, te da je on sam po sebi problematičan jer lider SNSD-a u tom momentu nije bio na funkciji predsjednika Srpske, jer mu je CIK već bio oduzeo mandat, a Sud BiH odbio žalbu kao neosnovanu. Prema drugom, Dodik je prijedlog potpisao dva dana prije nego što je zaprimio posljednju odluku Suda o gubitku mandata, te da je u tom trenutku bio prvi čovjek Srpske. I takav scenario se problematizuje, jer pojedini stručnjaci smatraju da je bez mandata ostao daleko prije toga, datumom pravosnažnosti presude kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja.
Mnogo zanimljivija je verzija po kojoj je Minića predložio Davor Pranjić, potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda, i član HDZ-a Dragana Čovića, bliskog Dodikovog saveznika. Prema njoj, Dodik je, još u mandatu predsjednika Srpske, prenio ovlaštenja na Pranjića, a dalje predstavljanje u svojstvu prvog čovjeka je samo predstava za javnost.
Savjet ministara BiH – pritisci iz Sarajeva, ali i Mostara
Na nivou Savjeta ministara BiH Dodik se suočava sa sve većim izazovima. SNSD, nekada nezaobilazan faktor, sve češće se nalazi pod pritiskom i partnera i međunarodne zajednice. Politika ucjena i blokada, kojom je Dodik godinama održavao kontrolu, sada se okreće protiv njega.
Prvo su ga “prekrižili” u strankama koje čine “trojku”, a potom je formiran širok blok koji ne želi saradnju sa SNSD-om, a koje čine još i partije opozicije iz Republike Srpske (SDS, PDP, Lista za pravdu i red), te NES, Naprijed, BHI Fuad Kasumović i hrvatski delegat u Domu naroda BiH Zlatko Miletić.
Međutim, leđa Dodiku sačuvao je lider HDZ BiH, koji posljednjih dana sve otvorenije kalkuliše i ne pokazuje spremnost da bezrezervno podržava Dodikove poteze. Do “šumova” je došlo jer je Čović podržao presudu i Dodika označio kao bivšeg predsjednika, ali i zbog djelovanja SNSD-ovih ministara u Savjetu ministara BiH, koji su ugrozili usvajanje Plana rasta, kojim su već izbili BiH 100 miliona evra iz EU, a uskoro bi mogli još toliko.
Razgovor Čovića sa SDS-ovim Darkom Babaljem i najava da će ponovo razgovarati sa svim parlamentarnim partijama signal je da HDZ traži nove opcije za političke dogovore, po principu “za svaki slučaj”.
Time Dodik gubi oslonac u partneru s kojim je godinama gradio svojevrsni „pakt stabilnosti“.
Tri fronta, jedna borba za opstanak
Kada se sve sabere, Dodik se danas istovremeno bori na tri fronta – da zadrži poziciju predsjednika Srpske, da obezbijedi funkcionisanje Vlade i da održi uticaj u Sarajevu. Svaki od tih frontova donosi sopstvene probleme i neizvjesnosti.
Njegov politički stil, zasnovan na dominaciji, prijetnjama i uvjeravanju javnosti da bez njega nema Republike Srpske, sada ulazi u fazu u kojoj više ne daje rezultate. Unutrašnje slabosti i spoljašnji pritisci otkrivaju koliko je sistem koji je godinama gradio zapravo fragilan.
Iako Dodik i dalje nastupa samouvjereno i šalje poruke o čvrstoj odbrani Srpske, realnost pokazuje da mu vlast klizi iz ruku. Umjesto da bude nesporni lider, on se pretvara u političara koji mora da balansira između unutrašnjih sukoba i vanjskih pritisaka.
Republika Srpska tako ulazi u period političke nestabilnosti, a pitanje više nije da li će Dodik oslabiti, nego kojom brzinom i na kojem nivou će se to prvo desiti. Njegova borba više nije za dominaciju – ona postaje borba za goli politički opstanak.
