Uz Makedonce, najmanje pijemo na Balkanu

Da se u BiH ipak ne poseže toliko često za čašicom kao što je to slučaj u nekim evropskim zemljama ili kod komšija, pokazao je najnoviji izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije, prema kojem svaki stanovnik godišnje u prosjeku popije 7,5 litara alkohola.

FOTO: Ilustracija

Uz takvu konzumaciju alkohola, stanovnici BiH uz Makedonce i njihovu prosječnu potrošnju od 5,7 litara, među onima su koji najmanje u regionu konzumiraju alkohol.

Sa druge strane, Srbija je rekorder u piću sa prosječnom potrošnjom od 12,9 litara po stanovniku. U stopu je prate Hrvatska u kojoj se u prosjeku popije 11,7 i Crna Gora od 11,5 litara alkohola. Najviše alkohola godišnje popiju Moldavci i Bjelorusi, dok se najmanje pije u afričkim zemljama.

Izvještaji Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se najviše konzumiraju žestoka pića, dok su na drugom i trećem mjestu pivo i vino.

Bilo da je iz zabave, provoda, društva ili navike, alkohol često može donijeti ili biti uzrok mnogih problema.

Sociolog Vedran Francuz kaže da mnogi ljudi olako posežu za alkoholom kada ne vide drugi način kako da provedu svoje slobodno vrijeme.

– Depresija je veoma čest uzrok zbog koje mladi, ali i odrasli piju. Tu su i pristupačne cijene pića, kao i tradicija, jer je kod nas sasvim normalno napiti se i gotovo niko to neće osuditi – objašnjava Francuz.

On smatra i da su institucije dosta zakazale, jer maloljetnici kod nas bez problema mogu da dođu do alkohola.

Psiholog Aleksandar Milić kaže da na prekomjernu upotrebu alkohola uveliko utiču i genetski faktori, koji kako ističe, naprosto “vuku” određene osobe u ovaj porok. Tu su, dodaje, i loše navike i društvo, odnosno, okolina iz koje se prima taj model ponašanja.

– Liječenje od alkoholizma je veoma složen postupak. Osobe koje imaju problema sa pićem, prvo moraju da se edukuju, a potom uz kontinuirani rad sa stručnjacima i porodicom krenu u odvikavanje – ističe Milić.

Da bi se izliječili od alkoholizma neophodno je, kaže Milić, korigovanje socijalne sredine i mijenjanje cjelokupnog stila života.

– Za sve to potrebna je psihoterapija, a nerijetko i adekvatni medikamenti – dodao je Milić.

Autor