BILEĆA – Bilećani Saša i Srđan Komnenić su dva brata koje pored bratske ljubavi i poštovanja povezuje još jedna strast – prema fudbalu. Međutim, njihova priča je neobična po tome što njih dvojica navijaju za dva najveća sportska rivala na ovim prostorima. Kad Crvena zvezda i Partizan igraju „vječiti derbi“, Saša navija za „Zvezdu“ a Srđan pak, strastveno kliče i aplaudira „Partizanu“. Jednom su police sobe ispunjene Zvezdinim dresovima i amblemima, a drugi je na svojoj strani uredno složio kape, šalove i dresove Partizana.
Ova situacija ne bi bila toliko neobična da ovi mladići nisu prije tri godine došli na zanimljivu ideju da jedan zid njihove spavaće sobe oslikaju zajedničkim grafitom u znak velike ljubavi prema ova dva fudbalska kluba. Kada su ga napravili, fotografija tog grafita obišla je društvene mreže i izazvala sjajne reakcije i među „Delijama“ i među „Grobarima“. Braća Komnenić za „Moju Hercegovinu“ govore o tome kako su došli na ovu neobičnu ideju, zašto su se opredijelili da navijaju za suprotne tabore, i kako se u njihovom domu gledaju utakmice Crvene zvezde i Partizana.
Obzirom na to da je Saša stariji, bilo je logično pretpostaviti da će pod njegovim uticajem i mlađi brat Srđan navijati za Crvenu zvezdu. Ali, Srđan se ipak odlučio za crno-bijeli tim. Za naš magazin, Srđan kaže da se to nije desilo zbog rivalstva i želje da bude drugačiji od starijeg brata, već zbog ljubavi prema boji, a onda se kako kaže na to nadovezala klupska istorija i tradicija.
“Što se tiče Partizana, nekako kroz istoriju neke stvari sam pročitao i informisao se dok sam mlađi bio a prevashodno zbog priče svog tate koji je takođe Partizanovac počeo sam da navijam, bodrim i pratim Partizan. Ono što mene karakteriše u odnosu na neke druge ljude, ne kažem da su manje bitni, jeste to što nisam nikad bio navijač Partizana koji strikno mora da ode na utakmicu, koji mora da ode na južnu tribinu da se potuče i slično. To uopšte ne pravdam.
Što se mene tiče, to je krenulo kad sam počeo da shvatam stvari sa nekoliko godina života. Tad su krenuli prvi pokloni od roditelja, drugova… Zatim su uslijedila prva putovanja u Srbiju. Gdje sam god mogao kupio sam neki suvenir od Partizana, tako je ljubav postajala jača pa sam čak na ekskurziji u osnovnoj školi kupio sebi neki poklon vezan za Partizan: stalci za sobu, plišane igračke i slično” , priča Srđan.
Sa druge strane, Saša je Crvenu zvezdu zavolio najviše slušajući priče i gledajući snimke čuvene zlatne generacije fudbalera Crvene zvezde koji su, baš te godine kada je Saša rođen – 1991. osvojili titulu Kupa evropskih šampiona u Bariju pobijedivši Olimpik iz Marseja.
“Moja priča datira još od početka gledanja Zvezde od mojih 15 godina kad sam počeo intezivno da pratim Crvenu zvezdu. Partizan poštujem ali Zvezda je za mene klub koji volim i to je svakim danom jače. Strastveni sam navijač, volim da idem da pratim te utakmice”, kaže za “Moju Hercegovinu” Saša i dodaje da je u njihovoj porodici njegova podrška majka, obzirom na to da su mlađi brat i otac “Partizanovci”.
Ideja za slikanjem zajedničkog grafita u sobi potekla je upravo od Saše, koji je najprije želio da na svojoj strani sobe nacrta grb Crvene zvezde.
“Na početku sam ja htio da uradim grb Crvene zvezde na svojoj strani sobe, a onda smo se dogovorili da bi bilo ljepše da uradimo zajednički. Prije tri godine smo to uradili i drago nam je da smo naišli na odobrenje ljudi”, kaže Saša.
Osim što mnogo lijepo izgleda, taj zajednički grafit nosi sa sobom veliku simboliku, pa on za braću Komnenić nije samo izraz ljubavi prema Partizanu i Zvezdi, nego i svojevrsan izraz bratske ljubavi, sloge i jedinstva koji se danas rijetko sreće a još rjeđe se mogu pronaći primjeri da se ona na ovakav način izražava.
Grafit je za braću Komnenić u potpunosti oslikao njihov prijatelj, akademski slikar iz Bileće, Siniša Dželetović, kome su Srđan i Saša veoma zahvalni.
“Grb koji smo vama prikazali predstavlja dvoglavi orao obavijen trobojkom, na sebi ima krunu Nemanjića a u lijevom i desnom krilu nosi grb Zvezde i Partizana. Na grudima taj orao nosi pravoslavni krst. Možete zaključiti da to nosi čitavu jednu priču koja objedinjuje našu vjeru, naš ideal , grb, zastavu i klubove koje volimo. Na jedan način smo podijelili sobu, a na jedan mnogo veći način smo ujedinili našu ljubav kako bratsku tako i klupsku. Taj dvoglavi orao nosi naše grbove na svojim krilima. Mislim da je to jedan unikat, mislim da se nigdje na svijetu ne može naći ni sličan grafit”, ponosno ističe Srđan.
On dodaje da je grafit urađen takvim bojama da ga je skoro nemoguće uništiti, tako da će on najvjerovatnije ostati vječna uspomena na veliku odanost i ljubav jednog “Delije” i “Grobara”.
Nije ni čudo što je ovaj neobični gest izazvao snažne reakcije divljenja i oduševljenja koje su stizale sa svih strana.
“Naišli smo na pozitivne reakcije navijača svih klubova sa Balkana. Bilo je tu ljudi drugih vjera i narodnosti koji navijaju za druge klubove a koji su rekli: Skidamo kapu momci za to što ste napravili. Žrtvovati jedan zid sobe koji će tu ostati vjerovatno dok smo mi živi, dok postoji ta naša kuća predstavlja veliku stvar. Grafit je urađen takvim bojama da je nemoguće da se ošteti. Biće popravljen kroz nekih pet do deset godina zavisno od potrebe i predstavljaće jednu ikonu jer prvi smo to uradili”, zadovoljno kaže Srđan za “Moju Hercegovinu”.
Za kraj ovog zanimljivog razgovora Saša i Srđan su nam otkrili da se na ovom grafitu neće zaustaviti jer u planu imaju da kroz neko vrijeme oslikaju i druge zidove sobe, ali ovaj put sa portretima nekih ličnosti kojima se dive i koje poštuju.
A nama eto lijepog povoda za neki novi razgovor sa ovom kreativnom braćom od kojih smo naučili veliku lekciju kako navijačko rivalstvo ne smije i ne mora da bude prepreka bratskoj slozi i poštovanju.
