Otvoren ”11. Međunarodni festival animiranog filma” (…A publike nema pa nema…)

U Trebinju je sinoć svečano otvoren ”11. Međunarodni festival animiranog filma” koji se ove godine istovremeno odigrava u Banjaluci i gradu na Trebišnjici. Ovaj događaj prilika je za sve zainteresovane ljubitelje animiranih pokretnih slika da vide svjetske tendencije, pogledaju reviju različitih stilova i metoda, jednostavno, ovakvi festivali su rijetki slučajevi kada svijet dolazi nama na vrata. Zašto ta vrata ne želimo širom otvoriti i bar na nekoliko dana biti dio svijeta? Međutim, postavlja se pitanje šta uopšte interesuje ovdašnju publiku? U prethodnom periodu uvjerili smo se da u Trebinju nerijetko na fijasko u pogledu posjete, nailaze pozorišne predstave, filmski festivali, izložbe, svirke svih žanrova sem onih izvođača koji jesu ili koketiraju sa turbo folk (ne)kulturom, a evo sada, na smotri animiranih filmskih ostvarenja, 15 (i slovima petnaest) gledalaca podržali su ovu značajnu kulturnu manifestaciju. Danas u podne, tačno u podne, u sklopu Međunarodnog festivala animiranog filma, u bioskopskoj sali Kulturnog centra održaće se ”dječiji dan”, a klinci i klinceze će imati priliku uživati u satak i kusur crtanih filmova iz cijelog svijeta. Hajde da bar djecu naučimo da vole i poštuju kulturu…

Foto: Jovan Vidaković

Svečano otvaranje ”11. Međunarodnog festivala animiranog filma” sinoć je upriličeno u Trebinju. Ni ovoga puta publika nije prepoznala i osjetila potrebu da u značajnom broju dođe i podrži jednu značajnu kulturnu manifestaciju. Svega petnaestak građana sinoć je prisustvovalo svečanom programu koji je upriličen nakon otvaranja, a koji je prikazan revijalno, van konkurencije. Iako je Trebinje u javnosti često prezentovano kao grad kulture, niz kulturnih događaja u proteklom periodu pokazuje/dokazuje da smo nažalost još uvijek svjetlosnim godinama daleko od te titule. Zašto je to tako, razlozi su sigurno brojni, a da li se slika može promijeniti, odgovor je itekako. Treba jačati svijest o značaju kulture, prvenstveno kod mladih, i kulturi prići na pravi način. Ona ne treba da bude nešto čemu se prisustvuje pod moranje, ali na neke značajne događaje možda bi se đaci i studenti morali i primorati. Zašto to kažem? Iz prostog razloga što su, dok sam pohađao Gimnaziju ”Jovan Dučić”, dežurni đaci nerijetko dolazili sa knjigom obavještenja i čitali najavu nekog, uglavnom, kulturnog događaja, uz napomenu da je naš dolazak poželjan ili nešto u tom smislu. Na pozorišnim predstavama, svirkama, izložbama i drugim kulturnim događajima, u to vrijeme je zaista vrvjelo od omladine. A sada upravo omladina najviše nedostaje na kulturnim dešavanjima ili je nikako i nema. Nejasno je da u gradu koji ima Akademiju likovnih umjetnosti na jednom festivalu animiranog filma popularni likovnjaci ne dođu grupno na projekcije, a podjednako je nejasno i to da srednjoškolci nisu grupno došli na jedan ovakav događaj. Danas se izgleda grupno, pod moranje ili po onoj ”bilo bi dobro” dolazi samo na političke skupove i kulturne političke skupove, kakvih ne manjka ni u našem gradu. Koliko znam, u školama se više ne najavljuju kulturni i ostali događaji, pa bi bilo dobro razmisliti o tome da se u knjigu obavještenja ponovo uvrste i najave ove vrste. Štaviše, neke događaje uvrstiti u plan i program, a đaci bi nakon nekih događaja kojima bi morali prisustvovati, imali čas na kojem bi razgovarali o onome što su vidjeli, kako su vidjeli, jednostavno, analizirali bi, usmeno ili pismeno, manje je važno. Poenta je da ima načina da Trebinje zaista postane grad kulture, itekako ima!

Fotograf Jovan Vidaković, osvrćući se na sinoćnju posjetu na društvenoj mreži napisa: Možda da je animirana Zadruga ili koncert Baje? Ne znam, možda… Dotakavši samu srž problema, Vidaković nakon navedenog ostavlja oznaku (hashtag) glad kulture. Sadržaj koji nailazi na ”razumijevanje” ovdašnje publike jesu i sigurno će još dugo biti događaji poput koncerta Baje Malog Knindže ili nekog izvođača sličnog Baji te pjevaljke kojima je glas posljednji adut, ako je uopšte i adut. Takvoj publici ne treba filmski festival, pozorišna predstava ili izložba! Takvoj publici treba šator i narodno veselje. Ali, neka takve publike. Međutim, dok je takva publika u velikoj većini naspram malobrojnih posjetilaca pozorišne predstave, izložbe ili filmskog festivala, teško da se može govoriti o pompezno najavljenom projektu Trebinje – grad kulture. Nažalost, ova parola je već godinama samo parola. A kultura se ne afirmiše parolama, naprotiv, parole su te koje su često kulturu srozavale i uništavale. Aktivirati đake, osnovce i srednjoškolce, studente, privoliti bar dio njih da dođu na predstavu ili film, to je proces kroz koji se mora proći kako bi se Trebinje afirmisalo kao istinski grad kulture. Ako svijet dođe na naša vrata, u vidu animiranih filmova iz Belgije, Njemačke, Francuske, Irana, Mađarske, Slovačke, Poljske, Rusije, Kanade i ostaliih zemalja, red je da tom svijetu širom otvorimo vrata i ugostimo kako treba. Ako podrška kulturnim događajima nastavi izostajati, ne treba da čudi ako nas pozorišta, umjetnici, organizatori raznih festivala jednostavno počnu zaobilaziti. E tada ćemo moći svi pod jedan šator i zapjevati: Eno ga, eno ga, ubiće ga žena…

Mnogima su puna usta kulture, pozorišta, slikarstva, Dučića, gospodstva, a uporno koriste iste izgovore koji bi opravdali njihov izostanak sa brojnih kulturnih događaja. Ti izgovori se uglavnom tiču toga da nisu znali da se to dešava, ili nije precizno navedeno kad i šta ili se događaj poklopio sa nekim drugim sadržajem u Trebinju (a nisu bili ni ja jednom ni na drugom) ili ili… Sinoć je jedan od izgovora bila Zvezdina utakmica protiv Liverpula, na stranu to što se ova dva događaja i nisu bitno preklapala, a teško se oduprijeti utisku da je realnije bilo da sinoć animirani likovi izađu iz platna i proćaskaju sa malobrojnom publikom nego da Zvezda pruži otpor dostojan i vrijedan ostanka kući ili u kafani. Većina događaja se najavi na vrijeme, na radio stanicama i brojnim internet portalima. Uz to, pojava društvenih mreža bi valjda trebala olakšati protok informacije o određenom događaju, jer se informacija širi jako brzo. Ne postoje izgovori dovoljno kvalitetni da opravdaju 15 ljudi na sinoćnjem festivalu, 30-ak istih ljudi na skoro pa svakoj izložbi, 50-ak ljudi na fenomenalnoj predstavi ”Sinovi umiru prvi” Narodnog pozorišta Republike Srpske, prosječno dvadesetak gledalaca na Festivalu mediteranskog filma u Trebinju, ukoliko se pretenduje na titulu grada kulture, izgovori za ovako malu posjetu navedenih događaja ne smiju postojati.

Foto: Jovan Vidaković

Sve dok budemo tražili izgovor a ne razlog za dolazak na kulturni događaj, teško da ćemo se okititi tom, čini se, nedosanjanom titulom grada kulture, jer posjeta na ”Festivalu Festivala’, ”Dučićevim večerima poezije” i događajima komercijalnog tipa koji se teško mogu svrstati u umjetničke, nisu prava slika, već navika, potreba i pomodarstvo.

Zato, ne tražite izgovor danas oko podneva, povedite svoju djecu, unuke, komšije, sestriće i bratiće u bioskop Kulturnog centra Trebinje i priuštite im sat i kusur putovanja kroz svjetsku školu animiranog filma. Ta djeca će vam sigurno biti zahvalna, a i vi ćete uživati.

Kompletan program i satnicu ”11. Međunarodnog festivala animiranog filma” koji se održava od 24. do 28. oktobra, možete pročitati OVDJE.

Igor Svrdlin

Autor